Zbog Misije Spasenja moja grješnost je bila u Albaniji, kako bih pomogao križarima na tome području, da se bolje organiziraju i kako bismo zajedno pokrenuli neke stvari za budućnost.
Svoga albanskog prijatelja sam susreo u Skadru i tamo sam trebao provesti jedan dan, prespavati, te sutra nastaviti put.
Pričali smo dugo uz kavu i onda mi je on htio pokazati obližnje crkve. Bila je nedjelja oko podne. Pomislio sam da su crkve vjerojatno zatvorene, kako je slučaj i u Hrvatskoj.
U Albaniji toga dana nije bilo ništa bolje, crkva u Skadru je bila zatvorena.
Pošli smo do katedrale, koja je blizu, vjerujući da je otvorena, međutim došavši tamo, opet smo se razočarali.
Tješio sam prijatelja činjenicom, da ni kod nas u Hrvatskoj nije ništa bolje, ali smo se svejedno tome čudili, konstatirajući da ni komunisti nisu uspjeli napraviti ono što se danas događa u crkvi, tj. da su vrata za vjernike koji žele moliti i klanjati se Presvetom Oltarskom Sakramentu, uglavnom zatvorena.
Tada se on potužio, da je sad i dobro, kako je bilo za vrijeme komunizma, jer da u njih Mise nije bilo nikako.
„Kako misliš nikako?“ Pitam ja.
„Nikako nije bilo Mise, Misa je bila zabranjena.“
„Pa gdje su ljudi išli na Misu?“
„Nigdje“, rekao je, „molilo se po kućama i čekalo bolja vremena.“
Onda mi je pričao o tome kako su mnoge svećenike pobili, a crkve su porušili ili preuredili u skladišta ili na primjer kako su katedralu ispred koje smo bili pretvorili u sportsku dvoranu.
Narod lako zaboravlja. Danas mnogi katolici u zemljama koje su dobro osjetile pošast komunizma ispijaju otrov lažnog proroka kojega zovu papa, a koji na sva zvona i svim sredstvima veliča baš komunizam.
Nije dovoljno 95 milijuna poginulih od komunističkog režima, što daleko nadmašuje 30 milijuna ubijenih od nacista.
Ovome podatku dodajmo da je komunizam iznjedrio i ustoličio pobačaj, tako da je stvarna brojka žrtava komunističke ideologije stravična.
Pio IX., 1846., govorio je o “onoj zloglasnoj doktrini tzv. komunizma koja je apsolutno suprotna samom prirodnom zakonu, i ako bi jednom bila usvojena potpuno bi uništila prava, vlast i vlasništvo svih ljudi, pa čak i samo društvo”.
Papa Lav XIII, u svojoj enciklici Quostolici Muneris, definirao je komunizam kao “kobnu kugu koja se uvlači u srž ljudskog društva samo da bi dovela do propasti”.
Papa Pio XI u svojoj enciklici Divini Redemptoris, komunizam naziva “sotonskim bičom” koji u sebi skriva lažnu mesijansku ideju.
Naputak pape Pija o komunizmu pokazuje koliko su danas narodi zapada usvojili komunizam, a da to čak i ne znaju.
- Komunisti drže princip apsolutne jednakosti, odbacujući sve hijerarhije i božanski konstituirane autoritete, uključujući autoritet roditelja.
- Takva doktrina logično čini brak i obitelj čisto umjetnom i građanskom institucijom … pojam neraskidive bračne veze se zaobilazi.
- Komunizam je posebno karakteriziran odbacivanjem bilo kakve veze koja povezuje ženu s obitelji i domom, a njezina se emancipacija proglašava temeljnim načelom. Odvučena je iz obitelji i brige o svojoj djeci, da bi se umjesto toga posvetila javnom životu i kolektivnoj proizvodnji pod istim uvjetima kao i muškarac.
- Konačno, roditeljima je uskraćeno pravo na obrazovanje vlastite djece, jer je zamišljeno kao isključiva povlastica zajednice, u čije ime i čijim mandatom roditelji mogu ostvariti to pravo.
Sa sličnim mislima u glavi, zapitao sam prijatelja koliko dugo nije bilo Mise, odnosno, kad je bila prva Misa, nakon te zabrane i kako se to dogodilo.
Objasnio mi je da Mise nije bilo od 1967. sve do 1990. Tada je prva bila nekako u doba kada smo se on i ja susreli.
Nakon podužeg razmišljanja došao je do točnog datuma.
Taj datum je bio baš na dan, kada smo on i ja stajali ispred katedrale, točno 11. 11. 2018., na 28. godišnjicu prve Mise u Albaniji.
Tada smo shvatili da je Bog u Svojoj providonosnoj Svemogućnosti napravio čudo, uredivši da se mi nađemo baš tog dana, baš tu.
To je prvi put da je netko iz Misije došao u Albaniju, datum i mjesto su određeni po okolnostima koje su bile čisto racionalne, bez da sam ja išta znao o albanskoj povijesti, a moj prijatelj je samo potvrdio da mu je moguće tada doći tu i to je bilo to.
Ali Bog je znao i htio nas je utvrditi u vjeri, da je On gospodar Crkve i gospodar ove Misije.
Prva Misa u Albaniji 1990. je održana u kapeli samo par kilometara od katedrale u Skadru.
Nakon Mise su vjernici zajedno sa svećenicima išli u procesiji do katedrale i tako je počela obnova.
Mi smo momentalno odlučili da odemo do te kapele, koja se nalazi na groblju u Skadru i tamo smo se pomolili na grobu svećenika, glavnog aktera događaja iz 1990., čije su kosti u samoj kapeli, te smo se poslije vratili natrag do katedrale i tako ushićeni zahvaljujući Bogu obilježili ovaj veliki događaj.
Moj albanski prijatelj nije mogao vjerovati, da nitko na Misi koju je pohodio toga jutra to nije ni spomenuo, niti je Albanska Crkva taj dan tu veliku obljetnicu na bilo koji način javno obilježila.
Oni su zaboravili i spavaju, ali Bog nije zaboravio i budan je.
Bog se pobrinuo da je budna i Vojska Ostatka.