Rebecca Kiessling, osnivateljica i predsjednica Save The 1, iznijela je svoje izlaganje ovog mjeseca u Peruu na međunarodnoj pro-life konferenciji:
„Vjerujem da ste čuli zagovornike abortusa kako govore da je barbarski nagovarati žrtve silovanja da rode ‘dijete silovatelja’. Prije svega, ja nisam dijete silovatelja – ja sam dijete žrtve silovanja. Moja majka i ja se protivimo da nas se drugačije naziva. Silovatelj nema pravo na mene! Recite onima koji govore takve stvari, da ne vrijeđaju mene ili moju majku na ovakav način.
Drugo, vrlo je barbarski kazniti nevino dijete zbog nečijeg tuđeg zločina. Pravda zahtijeva da u civiliziranom društvu kaznimo silovatelje, a ne bebe. Oni koji bi ubili nevinu djecu su ti koji su barbari!
Ja ne zaslužujem smrtnu kaznu zbog zločina kojeg je počinio moj biološki otac. Moja vlastita majka me je pokušala ubiti tako što je imala dva ilegalna abortusa te je bila pro – choice kad smo se srele prije 29 godina, ali danas smo zahvalne da nas je tada zaštitio Zakon od strahote abortusa, kao što su žene i djece danas zaštićena u Peruu. Ona je rekla da je jedina mogućnost koja joj je tada bila dana ta da me abortira. Rekla mi je da tada nije bilo pro – life utočišta kao ni onih koji bi joj ponudili bilo kakvu drugu pomoć ili nadu.
Peru ima zakonodavce koji imaju na nišanu djecu poput mene. Njima kažem da ga maknu! Maknite me s vašeg nišana. Ja nisam vaša igra u kojoj me lovite i ubijete. Ja sam osoba i zaslužujem život u svakom pogledu kao i vi. Ovo ciljanje na život je dehumanizirajuće i demoralizirajuće, ne samo za one koji nisu još rođeni, već i za svaku živuću osobu koja je nasilno začeta. Ovaj ubod vaše mržnje je očevidan i dugoročan.
Legalizacija abortusa u slučaju silovanja ili u drugim iznimnim situacijama našoj skupini ljudi šalje poruku da naši životi vrijede manje nego od nekog drugoga. Zamislite da čujete kako su neki narodi uveli zabranu abortusa sa iznimkom u slučajevima da su začete u Židovskoj obitelji, Katoličkim obiteljima ili su Latino mame.
Poruka koja bi se poslala je ta da ovi ljudi nisu vrijedni življenja i da ne zaslužuju da ih se zaštiti kao i svakoga drugog. Bilo bi međunarodnih prigovora kad bi se legalizacija ovakve predrasude čak i predložila jer bi svi razumjeli da su u pitanju diskriminatorne implikacije i namjere. Ipak, isto vrijedi i za nas te nam se nanosi bol ovakvom zloćom i bezobzirnim nepoštovanjem prema našim životima. Majke koju su proživjele silovanje žalosne su jer se njihova djeca sistematično ciljaju i obezvrjeđuju. One trpe još više zato što im se ne vjeruje da su silovane kada ne žele izvršiti abortus i zato što zapravo vole svoju djecu.
Cijenimo brigu za žrtve silovanja, ali četiri puta je veća vjerojatnost da će ona umrijeti unutar godinu dana nakon što abortira, umjesto da rodi. U svojoj knjizi Victim and Victors dr. David Reardon navodi izvještaj koji je vezan za tu temu. Nakon abortusa, žrtve silovanja imaju višu stopu ubojstava, samoubojstava, predoziranja, itd. Silovatelji, zlostavljači djece i trgovci ljudima vole abortus jer tako uništavaju dokaz i omogućuje im da nastave s vršenjem zločina. Često, vlastita majka djevojke ili je daje u preprodaju ili je ostavlja nezaštićenom.
Uvijek je beba ta koja je heroj priče, otkriva silovanje, vadeći žrtvu van iz uvrjedljive situacije, štiteći je i dovodi je do stanja izlječenja. Zato, ako marite za žrtve silovanja, morate je zaštititi od silovatelja i abortusa, a ne od bebe! Beba nije strašni neprijatelj. Apsurdno je pomisliti da bi se svaka žena trebala bojati djeteta.
Što se tiče prenatalnih dijagnoza o „nekompatibilnosti sa životom“ – nemoguće je da je beba upravo to dok je nerođeno dijete još živo. Dok god kuca srce, postoji život i postoji nada. Liječnici koji prodaju priče o abortusu su zapravo oni koji imaju teške mane na srcu. Mentalitet eugenike postaje onaj koji prevladava kada dozvolite abortus iz bilo kojeg razloga.
Uviđam da jezik lobija koji zagovara abortus na globalnoj razini pokušava omalovažiti pro-life narode, poput Perua, karakterizirajući ih zastarjelima i „trećim svijetom“, te prikazuje ubijanje najranjivijih kao nešto što je „progresivno“. A istina je ta da je Peru moralno superiorna nacija zato što je utvrdila najvažnije kulturne karakteristike – da su ljudi ljubljeni, zaštićeni i prihvaćeni. Dječja žrtva je to što je staromodno. Stanovnici Perua, molim vas, ne započinjite sa kulturom smrti i diskriminacije.
Započeli smo sa radom odjela Save The 1 na španjolskom jeziku –Salvare El 1 – prije nekoliko godina jer smo uvidjeli koliko je Latinska Amerika meta sila koje zagovaraju abortus. Oni koriste temu silovanja kako bi legalizirali abortus – na zahtjev iz bilo kojeg razloga tijekom svih devet mjeseci trudnoće na račun poreznih obveznika, kao što su to napravili u Sjedinjenim Državama. Znamo koliko su neophodne naše priče za kulturni utjecaj jer su to priče koje diraju srce na način kako to ne može ni jedan argument.
U Sjedinjenim Državama odluka suda u parnici Roe vs Wade kojom je legaliziran pobačaj diljem SAD-a, trudnoj ženi Normi McCorvey – nazvanoj Jane Roe odvjetnici su rekli da laže kako ju je silovala banda. Rekli su joj da će to njen slučaj učiniti snažnijim. Mnogo godina kasnije, ona je zatražila da se njen slučaj ponovno istraži, osjećajući na svojim ramenima težinu jednog milijuna abortusa koji se izvršavao godišnje. Gotovo 60 milijuna djece je ubijeno u utrobi na temelju laži o silovanju. Zagovornici abortusa znaju za ovo i to je razlog zašto oni koriste nasilje nad ženama kako bi otvorili vrata ubijanju bilo kojeg i svakog nerođenog djeteta.
Kad pričam na globalnoj razini, ljudima govorim o dobrim ljudima Perua i kako se oni bore kao da njihovi vlastiti životi ovise o tome – kako su prije godinu, godinu i po Peruanci uspješno porazili napore da se legalizira abortus u slučajevima silovanja, i kako je mjesec iza toga bilo 700.000 pro-life ljudi koji su sudjelovali u Hodu za život u Limi! SAD-u je trebalo 40 godina od legalizacije abortusa da napokon skupi 700.000 sudionika u Hodu za život.
Svima govorim kako je čudesno da Peru ne samo da je imao toliko mnogo ljudi, već da su brinuli u tolikoj mjeri da su pokazali kako se zauzimaju za dijete začeto silovanjem. Znate li koliko ljudi je sudjelovalo u Hodu za život u SAD-u kada su oni započeli sa legalizacijom abortusa u slučaju silovanja diljem južnih država za vrijeme 60.-tih? Ni jedan. Nije bilo Hoda za život jer je rijetko tko mario! Dok se abortus nije legalizirao na osnovu bilo kojeg razloga, Hod za život nije bio organiziran. To nije bio slučaj u Peruu. Stanovnici Perua su vrlo mudri da bi sada bili tako budni.
Kada sam zamoljena da održim govor u Peruu na prvoj pro-life međunarodnoj konferenciji ikad, nisam propustila priliku da se susretnem s ljudima koji su uistinu moji heroji te izvor informacija i ohrabrenja. Peru pokazuje svijetu kako se treba cijeniti svaki život. Oni imaju ulogu pro-life modela diljem Zemlje!
Nedavno, zagovornici abortusa su iznova predstavili zakon Peruanskom zakonodavstvu kako bi se legalizirao abortus u slučajevima silovanja. Sile smrti i destrukcije ne odlaze. Molim dobre ljude Perua, ne popuštajte! Molim vas, ne dozvolite da se vaš narod pretvori u bojno polje poput SAD-a, poput Kanade, poput toliko mnogo zemalja u Europi i Aziji. Ne prolijevajte krv nedužnoj peruanskoj djeci na vašoj zemlji. Nastavite sa zaštitom bez iznimke, od trenutka začeća.