Papa Franjo troši mnogo više vremena na govor o ovom životu, nego o sljedećem. On daje izjave kao što su “Drugi svijet je moguć”, ali se one ne odnose na Nebo.
On misli na revolucionirani politički poredak. Papino je putovanje na Svjetski dan mladih u Panami ovaj tjedan označilo još jedan pokušaj unaprjeđenja njegove vremenske vizije.
Pozvao je mlade da grade bolju “budućnost”, ali nije precizirao gdje.
Posjet je iskoristio za ono što je tisak nazvao “središtem” kulturne karavane Srednje Amerike kako bi potaknuo ilegalno useljavanje.
On je osudio “besmislenu i neodgovornu osudu” ilegalnih imigranata i ponovno razmišljao o zemljama s “mostovima”, a ne sa zidovima.
Već u avionskom letu u Panamu, papa Franjo je napao vlade zbog provedbe kontrole granica.
On je okrivio podjelu i nestabilnost u zemljama koje su se povukle od ilegalne imigracije ne zbog posljedica te invazije, nego zbog “straha” od toga.
“Strah nas izluđuje”, rekao je nakon što mu je jedan novinar postavio pitanje vezano uz predloženi zid predsjednika Trumpa.
Za papu, koji kaže da ne voli “stavljati teret” na ljude, on nema problema sa okrivljavanjem onih koji su racionalno zabrinuti zbog ostavljanja otvorenih granica.
Papino nepopustljivo zagovaranje amnestije predstavlja odstupanje od uobičajenog poštovanja koje je Crkva dala državi u vezi s njezinim legitimnim dužnostima.
Dosadašnji pape, pozivajući se na zapovijed Isusa Krista “Dajte Caru stvari koje su Careve, a Bogu stvari koje su Božje”, nisu željeli postavljati kao temelj za dobro upravljanje – donošenje zakona o imigraciji.
Ali ovaj papa ne osjeća takvo oklijevanje da zadire u Carev prostor.
Dopustio je jednoj od molitvenih ceremonija u Panami da se pretvori u nešto slično skupu za amnestiju, s referencama na pretučenog Isusa kao ilegalnog imigranta.
Čini se da mu se ne mora javiti odgovorna vlada koja bi trebala izgraditi mostove i zidove. Temeljne dužnosti vlade tretira kao zapreku općem dobru, a ne kao izvor toga, te odbija razmotriti implikacije univerzalnog prava na amnestiju.
Tijekom svog putovanja u Panamu, on je jasno stavio do znanja da se njegovo preziranje prema “zidovima” proširilo i na “nevidljive”, kad je posjetio zatvorenike, koje je opisao kao žrtve “strpaj ih u zatvor“ društvenog mentaliteta.
On je implicirao da je “stav” društva prema njihovim zločinima lošiji od samih zločina. “Taj stav sve pokvari, jer podiže nevidljivi zid koji navodi ljude da misle da, ako marginaliziramo, odvojimo i izoliramo druge, svi naši problemi će se magično riješiti”, rekao je zatvorenicima.
“Kada to društvo ili zajednica dopuštaju, a ne čine ništa više nego se žale i ogovaraju, ono ulazi u začarani krug podjele, krivnje i osude.”
Papa bi volio osloboditi bezakonje protiv zakonitih i implicira da zakonitima nedostaje morala jer jednostavno traže od svoje vlade da ih zaštiti. On nastoji okupiti članove Crkve ne oko Njezinih stvarnih učenja, već oko svoje vlastite lijeve političke podjele.
U svom obraćanju biskupima Srednje Amerike tijekom putovanja, pozvao ih je da prihvate još veću političku ulogu. Rekao je da želi da “razmišljaju s Crkvom”, čime očito misli na političke prioritete sadašnje hijerarhije crkve. Prema tradicionalnom umu Crkve, dužnost biskupa je spašavanje duša, a ne utapanje u složena politička pitanja izvan njihove nadležnosti.
No, za papu Franju, nebesko kraljevstvo ima manje privlačnosti od politike trenutka. Ponekad je tijekom njegovog posjeta Panami politiziranje kršćanstva zvučalo panteizmom:
“Put križa Sina nastavlja se u molitvi naše majke zemlje, duboko ranjene zbog zagađenja njezinog neba, neplodnosti njezinih polja, zagađenja njezine vode, gaze je nogama u nepoštivanju i bijesni potrošnja izvan svih razloga. “
Prema izvješćima medija, odaziv na događaj je bio razočaravajući. Smanjene brojke pripisuju vremenu događaja, sukobu s školskim rasporedom studenata iz Amerike i Europe. Ali zasigurno je dio umanjenog entuzijazma za takve događaje posljedica umorne i diletantske politike ovog papinstva.
Je li možda zbog toga, kako je Isus rekao, da mladi (djeca) žele “kruh”, a ne kamenje?
https://spectator.org/what-the-pope-preached-in-panama/
Iako je u gornjem tekstu zadržana izvorna terminologija, onoga kojega danas nazivaju papom Franjom, na HKZ-u nazivamo njegovim pravim imenom – lažni prorok.