PHILADELPHIA, Pennsylvania, 23. 06. 2017. – Dok se papa Franjo čini spremnim povući okidač za “reinterpretiranje” proročkog dokumenta Katoličke crkve modernih vremena o kontracepciji i ljudskom životu, nadbiskup Charles Chaput napisao je jasnu potvrdu učenja utjelovljenih na njegovom tekstu.
Sljedeći mjesec je 49. obljetnica proglašenja Humanae Vitaea, dokumenta za kojeg nadbiskup Philadelphije u svojoj najnovijoj kolumni prikladno notira da je u velikoj mjeri nedostižan u “perceptivnosti, važnosti i točnosti u svojim upozorenjima”.
Osma i posljednja enciklika blaženog pape Pavla VI. ponovila je vječno učenje Crkve da oženjeni parovi moraju biti otvoreni za život u svakom bračnom činu i da je svaki čin ili propust namijenjen sprečavanju začeća moralno pogrešan.
Također je točno predvidio postojeći pad moralnih standarda, povećanje nevjere i nezakonitosti, svođenje žena na objekte seksualnog užitka i rastuću prisilu vlasti u poticanju kontrole stanovništva – sve što je potaknuto pojavom umjetne kontracepcije.
“Ostaje snažan protuudarac široko rasprostranjenoj seksualnoj disfunkciji našega doba,” napisao je nadbiskup Chaput. “Kao što su se ostale kršćanske zajednice, pa čak i mnogi katolici, urušili u obrani spolnog integriteta, Humanae Vitae je ostala svjedočanstvo istine”.
Nadbiskup je u kolumni također koristio riječi prijatelja i bivšeg člana osoblja koji mu pomaže pastoralnim pismom kojega je 1998. godine objavio na 30-tu obljetnicu enciklike. Njegov je prijatelj podijelio te misli kao muž, otac i čovjek vjere, rekao je nadbiskup.
Humanae Vitae ” je bila najkontroverzniji dokument Crkve od reformacije, čija su temeljna učenja najviše odbacivana,” napisao je njegov prijatelj. “A tako je i danas.”
Enciklika se suočila sa žestokom opozicijom ne samo izvan Vatikana, već i interno prije nego što je objavljena.
Prva povreda došla je preko papinske komisije zadužene za proučavanje ovih pitanja koja je glasovala za omogućavanje kontrole rađanja. Kasnije, dokument povjerenstva koji je iscurio dao je povoda za nezadovoljnike izvan zidina Vatikana.
Oni su ga prihvatili i pojurili, postavivši temelje za trenutnu krizu uznemirujućih proporcija izgubljenih katolika prema onome što bi društvo tražilo od njih u vezi s kontracepcijom.
Nadbiskup Chaput je podsjetio na tu stvarnost, ponovno citirajući svog prijatelja: “Crkva je bila podijeljena i ozbiljno ranjena radi pitanja od stvarne važnosti – istine i značenja braka i svetosti života.”
Vrijeme nadbiskupove poruke značajno je ne samo zbog godišnjice objavljivanja Humanae Vitae, već zbog toga što misli njegova prijatelja i danas odzvanjaju.
Njegova pravovremenost još je značajnija, obzirom da je prošli tjedan u Rimu papa Franjo imenovao povjerenstvo koje će “reinterpretirati” bedem ortodoksnosti života i braka u svjetlu njegove izuzetno sporne pobudnice Amorisa Laetitia.
U svojoj kolumni, nadbiskup Chaput ne spominje papinsko povjerenstvo koje proučava Humanae Vitae, što još treba objaviti Vatikan. Ali njegovi su članci kontinuirano rješavali pravovremena pitanja izravno.
Dokument pape Franje stvorio je značajnu podjelu u Crkvi između onih koji pozdravljaju prešutno otvaranje vrata Svete Pričesti putom Amorisa Laetitia onima koji žive u objektivno grješnim situacijama i onih katolika koji podupiru Crkveni nauk.
Ta se podjela dalje temelji na raspravi o tome predstavlja li Amoris Laetitia običan ili nepogrešivi magisterij.
Ključna stvar koju nadbiskup u svojoj kolumni navodi jest da su “Ivan Pavao II i Benedikt XVI. čvrsto ponovili Humanae Vitae u njihovom učenju.”
Papa naizgled namjerava “ponoviti encikliku” koja predstavlja ključnu crkvenu utvrdu za katolike dok se suočavaju s modernom plimom seksualne devijantnosti. Istovremeno, neprekidno odbacuje iskrene pokušaje razjašnjenja da njegova pobudnica ne predstavlja tu istu plimu.
To je razumljivo izazvalo zabrinutost katolika. Ponavljanje magisterijskog učenja koje bi rezultiralo provođenjem Amoris Laetitie u skladu s načelima Crkve bilo bi nešto čemu bi se vjerojatno nadali i za što bi molili.
Nadbiskup je nastavio citirati svog prijatelja u zaključku svoje kolumne, navodeći: “Danas ostaju rupa i rane, a samo Duh Sveti može donijeti iscjeljenje i cjelovitost.”
“Usprkos gotovo pedeset godina sebičnosti i neposlušnosti,” nastavio je, “molim se da Crkva žarko podučava istinu i ljepotu ove enciklike, potiče pokajanje za očigledne grijehe protiv svetosti braka i života i poziva vjernike da dovrše otvorenost prema nebrojenim blagoslovima koji dolaze od Gospodina i Davatelja Života.”
Zaključak nadbiskupa Chaputa bio je jasan i sažet odgovor na ovaj odlomak – uopće nije zbunjujući ili dvosmislen.
Napisao je: “Najbolji odgovor koji ja ili itko može dati jest: Amen. “