Nadbiskupska web stranica sugerira da zapovijed „Ne čini preljuba” ne zabranjuje spolni grijeh

Je li tradicionalno spolno ćudoređe Katoličke crkve previše kruto? Stadu kardinala Christopha Schönborna zasigurno se tako predstavljaju stvari.

U prosincu je web stranica Bečke nadbiskupije pod vodstvom kardinala Schönborna objavila novo predstavljanje Deset zapovijedi. To uključuje komentar na šestu zapovijed „Ne čini preljuba” za kojeg bi se moglo protumačiti da opravdava sve od masturbacije do pornografije i prostitucije.

U članku se zaključuje – otvoreno se pozivajući na Franjinu brigu za grešnike – ‘odbijanje Pričesti za razvedene i ponovno vjenčane se čini vrlo upitnim s teološkog stajališta.’

Je li kardinal Schönborn osobno svjestan teksta je sporna točka. No, on je odgovoran utoliko što se tvrdi da ovo predstavlja nauk Crkve pod službenim naslovom katoličke biskupije u Beču – a članak je online više od tri mjeseca.

Na web stranici se kaže da se šesta zapovijed „predstavlja na prvi pogled jasno i nedvojbeno.” Ali stvari nisu tako jasne. „Od samog početka, ona je temelj katoličkog shvaćanja braka i istovremeno daje nepobitan argument protiv razvoda. No, to dovodi do gubitka iz vida jedne stvari: Deset zapovijedi, kao i svaka druga pravila i zakoni, odgovaraju na specifične društvene izazove i proizvod su svoga vremena. Kako bi se razjasnila izvorna namjera šeste Božje zapovijedi, potrebno je uzeti u obzir kontekst u kojem je nastala.”

Kontekst je dan po Ponovljenom zakonu 22:22, čiji se tekst naziva „vrlo poučnim:” „Ako se tko uhvati, gdje opći sa ženom udatom, neka umru oboje, čovjek koji je općio sa ženom i žena! ” U nastavku teksta se komentira biblijski citat: „Žena je kriva za preljub jer je izdala svoj brak; čovjek, jer se upleo u tuđi brak. Ako je žena imala seksualne odnose izvan braka, ona je uvijek preljubnica. Oženjeni čovjek, s druge strane, čini preljub, samo ako je imao odnose s drugom udanom ženom.”

S druge strane, čovjek koji je imao odnose sa ženom koja nije ni zaručena, niti u braku zakonski je bio dužan platiti kaznu i oženiti se njome te mu ne bi bilo dopušteno da se razvede od nje.

Biskupijski tekst nastavlja: „Ovaj način tretiranja muškarca i žene na način koji nam izgleda nepravedan, treba promatrati s gledišta patrijarhalnog društvenog i obiteljskog  reda kakav je bio u Izraelu. Budući da je udana žena bila, u širem smislu riječi, posjed svoga muža, preljub je bio kazneno djelo obzirom na njegovo pravo i njegovu imovinu. Nadalje, ženina je seksualna vjernost davala suprugu jamstvo legitimiteta njegovog potomstva. Tako je šesta zapovijed bila prvenstveno norma predodređena za zaštitu održavanja krvne loze, društvenog poretka i ideje pravde.”

Sveti Ivan Pavao II, u svojoj Teologija tijela, piše o tome:

„Na osnovu analize koju smo prethodno proveli u vezi Kristovog odnosa s riječima ‘u početku’ koje koristi u svom govoru o nerazrješivost braka i o činu razvoda, sljedeće je evidentno. On je jasno vidio temeljnu kontradikciju da je bračni zakon Starog zavjeta u sebi imao skriveno prihvaćanje stvarne poligamije, osobito instituciju priležnice, zajedno sa zakonskom suprugom, ili s druge strane pravo suživota s robom. Takvo pravo, dok se s jedne strane suprotstavlja grijehu, istovremeno sadrži u sebi, odnosno štiti, socijalnu dimenziju grijeha, koja je zapravo legalizirana. U takvim okolnostima postalo je neophodno da se temeljni etički smisao zapovijedi „Ne čini preljuba” također u osnovi preispita. U Besjedi na gori, Krist ponovno otkriva taj osjećaj, idući izvan tradicionalnih i zakonskih ograničenja.”(20. kolovoza 1980.)

Ova izvorna, katolička perspektiva se uopće ne pojavljuje u tekstu kojeg je službeno objavila bečka nadbiskupija. Tekst umjesto toga predlaže da se „šesta zapovijed prevede za današnjicu:”

„Budući da je društvena organizacija izraelskog naroda radikalno drugačija od naše, zabrana preljuba mora uvijek biti ponovno prevedena za naše vrijeme, kako ne bi izgubila svoju važnost. Tradicija Crkve je dugo vremena vezala uz šestu Božju zapovijed sve stvari koje se odnose na seksualnost, i kolektivno smatrala sve seksualne odnose izvan braka smrtnim grijehom. Takvo se tumačenje ne suprotstavlja rezultatima egzegeze, niti potrazi teološke etike za diferenciranom procjenom.”

Ovo je uistinu daleko od predstavljanja šeste Božje zapovijedi prema katekizmu Katoličke Crkve, koji kaže:

„Isus je došao obnoviti stvorenje u čistoći njegovih početaka. U Besjedi na gori On strogo tumači Božju namjeru: “Čuli ste da je rečeno: `Ne čini preljuba!’ A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njom učinio preljub u svom srcu.” Čovjek ne smije rastaviti ono sto je Bog sjedinio.

„Tradicija Crkve razumijeva da šesta zapovijed obuhvaća cjelokupnost ljudske spolnosti.” (N ° 2336)

Nadbiskupija ima drugačiju viziju. Pod naslovom: „Nema devalvacije seksualnosti”, nastavlja:

„U skladu s ovom formulacijom, šesta zapovijed ne namjerava iznijeti opći negativan sud o seksualnosti, niti opravdava globalnu zabranu radnji kao što su masturbacija, pornografija, prostitucija, itd. Ne može ni jednostavno opravdati neraskidivost bračne veze, već naprotiv pretpostavlja pravo na razvod koje je također postojalo u Izraelu.”

Dakle, da li nadbiskupija ide dalje i kažu da Katolička crkva uči da su sve te stvari teška zla? Nikako. Ovo pitanje se  zamućuje na slijedeći način:

„Poštivanje drugih brakova. Današnja važnost zabrane preljuba živi mnogo više u zaštiti braka kao zajednice vjerne ljubavi u zajednici formiranoj od strane muškarca i žene s jednakim pravima.”

„To je zahtjev postavljen čovjeku i ženi: prvenstveno podsjeća na stalno poštivanje koje moramo imati za brak drugih, u koji se ne treba uplitati. S druge strane, poziva supružnike da imaju na umu poštivanje vlastitog braka i želi ih spriječiti u bezobzirnom riskiranju braka.”

Znači li to da smiju riskirati, ako pokažu dužnu skrb?

Tekst dalje govori o braku kao „dragom znaku ljubavi”, u kojoj „Božja ljubav za čovječanstvo, puna nježnosti, postaje vidljiva.”

No, „može li čovjek voljeti kao što Bog voli?” Na to pitanje, odgovor je u skladu s novom moralnosti Amoris Laetitia:

„Suočen s tako snažnim riječima, pojedinac se mora zapitati: ne tražimo li previše od čovjeka? Može li čovjek ljubiti kao Bog?  Čovjek je zasigurno slika Božja (Postanak 1,27) koji je sam ljubav i vjernost, ali čovjek nije model. ”

„Biti čovjek znači biti nesavršen i podložan neuspjehu – u braku također, suprotnost od „čovjeka” je biti „savršen”. Papa, biskupi i njihovi teološki savjetnici, svjesni ove činjenice, traže humano rješenje za one koje zovemo razvedeni i ponovno vjenčani, to jest, osobe koje smatraju da njihov sakramentalni brak nije uspio i koji su predani vezi s drugim partnerom, vezi iz koje druge obveze proizlaze. ”

„Njihovo isključivanje – kao što je činjeno do sada – iz Sakramenta Euharistije pozivajući se na Isusa i njegovu brigu za čovječanstvo čini se vrlo upitnim s teološkog stajališta. Kršćanski brak je ideal prema kojem supružnici hodaju zajedno, šesta zapovijed ih vodi i ljubav i vjernost Bogu im daju motivaciju da hodaju tim putem.”

Jasno, bečka nadbiskupija favorizira davanje Pričesti preljubnicima.

No, ide i jedan korak dalje, suptilno podižući sumnju u valjanost nauka Crkve o ljudskoj seksualnosti sugerirajući da masturbacija, pornografija, prostitucija i ostalo trebaju biti ponovno vrednovani i ne mogu se smatrati zabranjenim od strane Deset zapovijedi, koje su relativne obzirom na vrijeme i mjesto.

https://www.lifesitenews.com/opinion/vienna-archdiocesan-website-suggests-sixth-commandment-does-not-ban-sexual

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *