Najnovije od Autentičnog Magisterijuma®

Franjo: Grijeh je temeljiti socijalnu politiku na legitimnim, razumljivim strahovima glede utjecaja muslimanskog useljavanja. Ali preljub nije grješan u “složenim okolnostima”.

Dok se ovo groteskno ismijavanje papinstva nastavlja, saznajemo da je Franjo upravo dao titulu zapovjednika Papinskog konjaničkog reda Svetog Grgura Velikog nikome drugom nego Lilianne Ploumen, bivšoj ministrici Vanjske trgovine i razvitka u Nizozemskoj, koja je jedna od vodećih svjetskih promicatelja pobačaja na zahtjev. Kao što Michael Hichborn izvještava :

“Nakon što je američki predsjednik Donald Trump ponovno uspostavio Meksiko City Policy,  Ploumen je pokrenula novu nevladinu organizaciju pod nazivom “Ona odlučuje“  kako bi pružila velike iznose sredstava organizacijama koje više neće primati sredstva od američke vlade”. Mexico City Policy automatski uskraćuje američka financijska sredstva za međunarodne organizacije koje obavljaju ili promiču pobačaj.

“Odgovarajući na Mexico City Policy,  Ploumen je izjavila da namjerava preko „Ona odlučuje“ nastaviti podršku postojećim programima koje vode organizacije poput UNFPA, Međunarodnog saveza Planned Parenhood i Marie Stopes International. Rekla je: “To su uspješni i djelotvorni programi: izravna podrška, distribucija kondoma, osiguravanje da žene budu praćene pri rođenju i osiguravanje da je pobačaj siguran ako nemaju drugog izbora. Do srpnja 2017. godine njen je  program dobio više od 300 milijuna dolara . “

Primimo na znanje: U ime Pape Grgura Velikog, jogunasti nasljednik na stolici Petra prenio je dostojanstvo papinskog viteštva na ženu koja javno izjavljuje svoju neumornu predanost “osiguravanju da je pobačaj siguran ako nema drugog izbora”. Neka nitko ne kaže da je Franjo samo dao pro forma papinski blagoslov na ceremoniji. Sigurno je upoznat sa skandalom kojega je ovo izazvalo širom svijeta, ali on sigurno neće nikad opozvati ovu počast. Poruka primljena!

U međuvremenu, Franjo od cijele Crkve očekuje da prihvati svaku riječ o ovoj ili onoj stvari koja ga zaokuplja, jer, kako je to jasno objasnio u jednom od svojih mnogih sramotnih intervjua: “Ja stalno govorim, dajem homilije. To je magisterij” Stalno zaista! I ovaj stalni tok “magisterija” uključuje opsesivno ponavljanje Franjinog mišljenja o imaginarnoj moralnoj dužnosti europskih naroda da dočekuju invaziju beskrajnih valova “imigranata” i “izbjeglica”, od kojih su velika većina muslimanski muškarci koji su vojno sposobni.

Najnoviji primjer je propovijedanje na Svjetski dana imigranata i izbjeglica.

Poput političara, što on jasno želi biti, ovom prigodom Franjo je govorio s obje strane usta, što je bolje da unaprijedi rezultat jer jedna strana usta nikada nije prestala zagovarati: učinkovitu islamizaciju zapadne Europe. 

Franjo: „U današnjem svijetu, za novopridošle, da budu dobrodošli, da poznavaju i prepoznavaju, znači znati i poštivati ​​zakone, kulturu i tradiciju zemalja u kojima su dobrodošli …“

Zasada je dobro. No, naravno, znamo što slijedi iz našeg gorkog iskustva s uznemirujućim Bergoglianizmom od dva koraka: upravo suprotna misao, koja je prava točka propovijedi. 

Tako je Franjo nastavio: „Nije lako ući u kulturu drugih ljudi, stati u cipele ljudi tako različitih od nas, razumjeti njihove misli i iskustva. I tako često odustajemo od upoznavanja drugih i podižemo barijere da bismo se branili. Lokalne zajednice ponekad strahuju da pridošlice ometaju uspostavljeni red, “pljačkajući” nešto što je mukotrpno izgrađeno. Čak i pridošlice imaju bojazni: oni se boje sukoba, suda, diskriminacije, neuspjeha. Ti su strahovi legitimni, utemeljeni na sumnjama koje su potpuno razumljive s ljudske točke gledišta. Sumnja i strah nije grijeh. Grijeh je dopustiti da ti strahovi odrede naše odgovore, uvjetuju naše izbore, kompromitiraju poštovanje i velikodušnost, hrane mržnju i odbacivanje. Grijeh je odreći se susreta s drugim, susreta s različitima, susreta s drugima, što je u stvari povlaštena prilika da se susretne s Gospodinom.“ (Znači po Franji povlaštena prilika da se susretne sa Gospodinom je u upoznavanju drugih vjera, a ne kako to Crkva i Sveci uče u produbljenju odnosa sa Euharistijskim Isusom i sa Majkom Božjom – Komentar HKZ )

Ovaj dvostruki govor možemo sažeti ovako:

(a) “imigranti” i “izbjeglice” (tj. U osnovi horde dobro opskrbljenih vojno sposobnih muslimana) trebaju poštivati ​​zakone, kulturu i tradicije europskih naroda u koje dolaze; 

(b) strah da milijuni muslimanskih “imigranata” i “izbjeglica” ne poštuju “zakone, kulturu i tradicije” europskih naroda, posebice u lokalnim zajednicama, legitimno i potpuno je razumljiv; ali

(c) civilne vlasti su u grijehu, ako temelje svoje odluke o imigracijskoj politici na legitimnim i razumljivim strahovima (činjenicama) o učincima muslimanske masovne imigracije.  

Ili, jednostavnije: Ne smije biti nikakvog ograničenja muslimanskoj masovnoj imigraciji, a svakako ne “barijera” poput onih koje su podigle „grješna“ Poljska i Mađarska i tako se “odrekli susreta s drugima”.

Stoga, prema Franji, pozivanje na zaustavljanje masovne muslimanske imigracije, ili čak oštro ograničavanje, bilo bi grješno. No, življenje u zajednici koju Katekizam Ivana Pavla II naziva “stalnim i javnim preljubom” nije grijeh za mnoge u takvim zajednicama, niti je ikakva zapreka njihovom prijemu na Svetu Pričest, s obzirom na njihove „složene okolnosti”. Ipak nikakve „složene okolnosti“ ne mogu opravdati zaustavljanje ili ograničavanje muslimanske masovne imigracije, čak i na temelju legitimnih i razumljivih strahova o njenim učincima.

Suočen s rastućim suprotstavljanjem njegovim novitetima, Franjo se usudio staviti natpis Autentični Magisterij® na njegovo odobrenje Svete Pričesti za javne preljubnike, iako uvodi “disciplinu koja je strana čitavoj tradiciji Katoličke i Apostolske vjere .” Bez sumnje on će, ako to bude smatrao svrhovitim, primijeniti istu oznaku svojemu mišljenju da je “dobrodošlica” neobuzdanog broja “imigranata” i “izbjeglica” moralni imperativ naroda i da je drugačije postupanje grješno.

Smiješno označavanje koje je primijenjeno Franji zaslužuje simbol registriranog zaštitnog znaka jer je, stojeći u suprotnosti sa svim svojim prethodnicima na temeljnoj stvari kao što je grijeh javnih preljubnika i njegove posljedice po pitanju discipline Sakramenata, sam Franjo izgubio bilo kakav oslonac da se njegov osobni brand misli može identificirati s višegodišnjim učiteljstvom Svete Katoličke Crkve. Svakim novim danom ” ovog katastrofalnog pontifikata “, podrazumijevanje razlikovanja između onoga što Franjo misli i onoga što uči Magisterij postaje sve normalnije za katolički um.

https://remnantnewspaper.com/web/index.php?option=com_k2&view=item&id=3663:the-latest-from-the-authentic-magisterium

Pravila komentiranja: HKZ cijeni i potiče komentare čitatelja. Komentare ipak treba ograničiti na temu, da budu precizni i jasni, poželjno bi bilo da se podupru činjenicama, u svrhu davanja novih informacija ili produbljivanja postojećih.
Ovaj prostor nije namijenjen da bi se na njemu vrijeđalo bilo koga, niti je namijenjen za širenje osobnih duhovnih iskustava, također nije namijenjen za učestalo osobno blogiranje niti za teološke rasprave među komentatorima. Nije tajna da postoje uljezi koji mogu napraviti štetu, zbog toga neke komentare moramo brisati. Ako ispunjavaju ova pravila, objavljeni komentari ne moraju nužno odražavati stajalište HKZ-a.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *