Skandal o crkvenom seksualnom zlostavljanju koji je buknuo u SAD-u (i odjeknuo širom svijeta) nakon objave izvješća o rezultatima istrage koju je vodio ured državnog tužitelja savezne američke države Pennsylvanije, dolazi kao naručen nekome tko se trudi provesti temeljitu promjenu onog što Crkva jest.
Zašto je ovaj skandal kao naručen? Prvo, njegovo tempiranje je indikativno – ako se radi o zlostavljanjima koja su vršena u desetljećima prije 2002., kada su skandali o crkvenom zlostavljanju počeli izlaziti na vidjelo – zašto se ovo izvješće objavljuje upravo u ljeto 2018. kada lažni prorok po prvi puta počinje vršiti konkretne izmjene Crkvenog nauka u Katekizmu (nakon 5 godina pripreme terena kroz razne medijske istupe, nekoliko crkvenih sinoda, različitih enciklika i pobudnica).
Drugo, priroda skandala i način kako odjekuje u javnosti pruža lažnome proroku nebrojene mogućnosti, gdje suzbijanje seksualnoga zlostavljanja može služiti samo kao povod i paravan za obračunavanje sa ostatcima pravovjernosti unutar Crkve.
Odlična izlika za konačno čišćenje američke crkve od pravovjernih elemenata
U prošlosti smo viđali primjere gdje je bilo kakva povezanost sa seksualnim zločinima unutar Crkve korištena kao način da se začepe usta pravovjernim prelatima. Uz pomoć priznanja hrabrih svećenika naučili smo kojim se sve ucjenama gay lobi unutar crkve koristi kako bi se obračunao s neprijateljima postojećeg trenda da se Crkva „otvori“ prema sodomiji i legalizaciji sodomičnih tzv. brakova. Dakle, biskup koji je dio gay lobija obračunat će se s pravovjernim svećenikom koji se protivi sodomiji na način da će ga premjestiti i staviti u situaciju grijeha ili grešnog okružja i na svaki način pokušati diskreditirati.[i]
Lako je zamisliti da se slične metode (samo možda malo sofisticiranije) koriste i u sukobima na biskupskoj i kardinalskoj razini. Sjetimo se samo kako je kardinal George Pell svojedobno predao lažnome proroku pismo trinaestorice kardinala koji su izražavali svoju zabrinutost zbog pokušaja izmjene crkvenog nauka. O tome smo saznali početkom listopada 2015., no nakon toga nismo više ništa čuli od kardinala Pella u pogledu obrane crkvenog nauka usprkos tome što su se u međuvremenu napori da se promjeni nauk višestruko povećali. Zašto? Zato što je Pell od 2016. godine u vrtlogu policijskih istraga, optužnica, suđenja i saslušanja.
Ne tvrdim da je Pell ušutkan na ovakav način, možda je samo riječ o nepovezanom slijedu događaja, no činjenica je da je s bojišnice za Crkveni nauk nestao vrlo visoko pozicionirani klerik poznat po ortodoksiji.
S druge strane imamo slučaj belgijskog kardinala Danneelsa koji je snimljen 2010. kako pokušava odgovoriti žrtvu svećeničkog seksualnog zlostavljanja od optužbi. Iako je bilo gotovo petsto pojedinačnih žalbi uključujući i mnoge koje su tvrdile da je Danneels koristio ovlasti i veze da zaštiti zlostavljače, policija je iz nepoznatih razloga naglo prekinula istragu i proglasila da se dokazi ne mogu koristiti na sudu. Stvari postaju jasnije kada se prisjetimo da je kard. Danneels jedan od glavnih konspiratora „mafije iz st. Gallena“ koja je lažnoga proroka i dovela na vlast nekoliko godina kasnije. Sjetimo se, upravo je Danneels, stajao na balkonu iza lažnoga proroka tog nesretnog 13.3.13.[ii], a Danneelsa je usprkos spomenutim optužbama, lažni prorok pozvao na sinodu o obitelji.
Kao što se u hrvatskom obavještajnom podzemlju kad zatreba vade dosjei pojedinaca s njihovim grijesima iz prošlosti, tako se i u crkvenim bitkama koristi svaka povezanost sa skandalima seksualnog zlostavljanja ili sama nedjelotvornost u njihovom sprječavanju. A kao što je vidljivo iz slučajeva Pell i Danneels (postoje i mnogi drugi), različita se pravila primjenjuju zavisno o stavu klerika prema nauku i Tradiciji Crkve, sukladno metodologiji crkvenog gay lobija.
Što očekivati nakon pensilvanijskog izvješća? Odgovorio je danas sam CNN dajući globalnu važnost nekakvoj inicijativi koja je skupila tisuću potpisa jer se u toj inicijativi traži od svih američki biskupa (271-og biskupa) da uruče svoje ostavke, kome drugome doli lažnome proroku.[iii]
Čudi li što se stvara okružje za resetiranje vodstva Crkve u Americi upravo u trenutku kada je led promjene Katekizma probijen pitanjem smrtne kazne, čemu je najviše protivljenja bilo upravo u SAD-u? Mislim da ne.
Daljnje kršenje Tradicije Crkve
Ipak, nije vjerojatno da će se pensilvanijsko izvješće koristiti samo za uklanjanje protivnika promjene nauka Crkve. Isti članak CNN-a već spominje potrebu za razmatranjem ukidanja celibata i uvođenja ženskog svećenstva. Ali komentiraju kako će se to razmatrati „tek“ u listopadu 2019. (za tada je, naime, lažni prorok sazvao sinodu Amazonije od koje se očekuju spomenute promjene). Tako dobro uštimani tandem – lažni prorok & svjetski mediji oblikuju svjetsko mnijenje za ono što nam slijedi. No, to je vjerojatno tek vrh sante leda.
Postavljanje pozornice za uspon lažne crkve
U konačnici, ovaj sotonski napad na Crkvu, koji se manifestira kroz klerikalna seksualna zlostavljanja, nema samo gore navedene ciljeve, nego i potpunu diskreditaciju uloge svećenika ali i same Katoličke crkve.
Nakon ovoga napada čak i među pravovjernim katoličkim američkim komentatorima primjećuje se viđenje da uslijed strašne rasprostranjenosti ovakvih skandala više nemaju povjerenja davati svoje sinove u ruke Crkve.[iv]
To naravno znači i drastičan pad ređenja i novih svećenika.
No, još opasnija od ovoga je općenita diskreditacija Katoličke Crkve. Uzmite u obzir slijedeće. Autor ovih redaka bio je u situaciji (u kojoj je vjerojatno bio i dobar dio čitatelja) da pokušava nagovoriti stanovitog „nominalnog katolika“ koji više ne ide redovito na sv. Misu (poput većine deklarativnih katolika u Hrvatskoj) da se vrati u Crkvu, a taj je koristio argument kako ne može ići svećenicima jer im ne vjeruje nakon skandala zlostavljanja. Takva rasprava neminovno dođe do pitanja „zar ćeš napustiti Krista zbog nekoliko crnih ovaca“ i diskusiju o tome koliki je zaista postotak svećenika zahvaćen skandalima zlostavljanja. Ono što je pogubno kod pensilvanijskog slučaja je upravo to da se na uzorku ove američke države lako stvara teza da je taj postotak općenito vrlo velik. Samo u biskupiji Harrisburg objavljena su imena čak 71-og svećenika i seminarca koji su optuženi za seksualno zlostavljanje.[v]
Ne treba zanemariti argument povjerenja prema svećenicima, jer na kraju krajeva, ono je ključno za temeljnu misiju Crkve, a to je spasenje duša.
I upravo je taj argument ono što daje prostor zagovarateljima izgradnje lažne crkve. Naime, oni danas, na osnovu nečeg što je bila desetljećima planirana homoseksualna infiltracija sjemeništa i zaraza Crkve sodomijom, imaju povod da se dosadašnja Crkva proglasi trulom te da nam treba nova crkva. I zato se nemojte čuditi ako ubuduće bude novih izvještaja sličnih pensilvanijskom, jer su im ovakvi skandali prijeko potrebni kao gorivo u izgradnji lažne crkve i suzbijanja otpora pravovjernih klerika i vjernika.
No, samo su jednu stvar krivo procijenili – nisu uzeli u obzir da vrijeme njihovog gospodara ubrzano ističe, a naš Gospodin već je pred vratima!
[i] https://www.lifesitenews.com/news/priest-evil-gay-bishops-persecute-blackmail-faithful-priests-who-might-expo
[ii] https://onepeterfive.com/pope-francis-prompts-outrage-with-accusations-against-clerical-sex-abuse-victims/
[iii] https://edition.cnn.com/2018/08/19/us/catholic-sex-abuse-outrage/index.html
[iv] https://onepeterfive.com/an-open-letter-to-our-priests/
[v] https://www.independent.co.uk/news/world/americas/harrisburg-diocese-priests-deacons-child-sex-abuse-pennsylania-catholic-church-a8473516.html