Njemački list otkriva kako su Coccopalmerio i Franjo odbacili uspostavu suda za biskupe zlostavljače

Nakon važnog istraživanja Der Spiegela o papi, pod naslovom “Ne svjedoči lažno”, sada je drugi njemački dnevnik Herder Korrespondenz, kojeg čak ni najzagriženiji Bergoglianist ne bi mogao osuditi  kao konzervativnog, ispituje autoritet Crkve, upitnih osoba unutar nje i njihove nejasnoće.

Benjamin Leven, poznati njemački teolog i urednik, objašnjava u eseju kako je, prema njegovim vatikanskim izvorima, kardinal Francesco Coccopalmerio bio jedan od najbližih savjetnika pape Bergoglia, koji je promicao stav povlađivanja u Kongregaciji za nauk vjere prema svećenicima koji su bili odgovorni za seksualno zlostavljanje.

Zahvaljujući engleskom prijevodu Maike Hickson, možemo predstaviti ovaj članak našim čitateljima, što je svakako od interesa, s obzirom na izvor i način komunikacije. Prema nekim izvorima, Coccopalmerio je posredovao kod pape u korist Don Maura Inzolija, svećenika pokreta Comunione e Liberazione koji je bio osuđen zbog seksualnog zlostavljanja, no onda je bio ponovno vraćen u svećeničku službu.

Coccopalmerio je bio predsjednik Papinskog vijeća za zakonodavne tekstove do travnja 2018. godine. Godine 2010. postavljen je za člana Kongregacije za nauk vjere (KNV). Godine 2015. papa Franjo imenovao ga je kao članom novoga tijela KNV-a koje je bio uspostavljeno kako bi ispitalo žalbe svećenika optuženih za zlostavljanje. Prema svjedočenju nadbiskupa Viganòa, Coccopalmerio je dio pro-gay “struje” u Vatikanu.

Autor eseja u Herder Korrespondenzu, Benjamin Leven, živi u Rimu i ima bliske kontakte u Vatikanu. Njegov članak pod naslovom “Franjo i zlostavljanje: Papina tajna” raspravlja o problemu zlostavljanja i ulozi pape. Leven piše o homoseksualnoj zabavi koja se održala u stanu palače KNV-a u kojem je živio mons. Luigi Capozzi, Coccopalmerijev tajnik. Leven potvrđuje priču da je Capozzi dobio ovaj stan, “koji je bio namijenjen drugoj osobi”, zahvaljujući osobnoj intervenciji pape. Leven dodaje da su “upozorenja koja su dana bila zanemarena” od strane pape, jer se “planiralo uzdignuće Capozzija na poziciju biskupa”.

Leven podsjeća da se Coccopalmerio “općenito izjašnjavao protiv uporabe laicizacije kao kazne za svećenike” jer bi takav svećenik bio jednako tretiran kao “netko osuđen na smrt”. To je stav kojeg je kardinal dosljedno održavao i zapravo piše Leven, “redovito je predlagao lagane kazne” KNV-u za zlostavljače.

Slika: Francesco Coccopalmerio, © Universidad Pontificia Comillas ICAI-ICADE

Ovom potvrdom Leven otkriva da je možda Coccopalmerio bio taj koji se suprotstavio čvrstom stavu protiv seksualnog zlostavljanja [kojeg je zastupao] kardinal Müller, kada je bivši prefekt KNV-a otkrio da postoje “osobe bliske Papi” koje su mislile da je Müller pokazivao “nedostatak milosrđa” u bavljenju onima koji su odgovorni za zlostavljanje.

Samo 20% onih koji su bili proglašeni krivima bili su laicizirani”, ali čak je i to bilo previše za neke od onih koji su utjecali na papu [Papsteinflüsterer].”

Leven govori kako je putem osobne intervencije kod pape nekoliko svećenika koji su radili u disciplinskom odjelu zaduženom za postupanje sa slučajevima zlostavljanja, izbačeno iz KNV-a. “Te pozicije još uvijek nisu popunjene.” I, usput, podsjećamo da su ti proizvoljni otkazi, zbog kojih je Müller prosvjedovao, dali papi prigodu da javno izgovori laž pred novinarima: “On (jedan od razriješenih dužnosnika) je odlično radio, ali je bio malo umoran i vratio se u svoju domovinu kako bi isti posao radio za svoje biskupe. “

Nejasna uloga pape u zlostavljanju ne prestaje s ovim. Leven otkriva da je sam papa Franjo intervenirao kako bi zaustavio plan da se “utemelji stalni kazneni sud za biskupe” koji su osumnjičeni za seksualno zlostavljanje. KNV nema nadležnost nad biskupima: “Ovdje je papa osobno sudac”. Prema Levenu, papa je napustio plan postojanja suda za biskupe. Leven zaključuje da “se ovako čini, kako postoji ambivalentna slika: Papa rješava problem, ima moć intervencije i susreće se sa žrtvama zlostavljanja. Ali istodobno žmiri na pojedinačne slučajeve i pokazuje da je gluh za savjet koji mu se daje.”

U drugom dijelu članka, Leven piše da su mu njegovi vatikanski izvori rekli da je svjedočanstvo Viganòa istinito, ali da su “u stvarnosti stvari još gore.” U Vatikanu ima mnogo ljudi kojima se ne sviđa sadašnje poročno stanje, a ako netko odluči govoriti, “neće ostati kamen na kamenu.” Članak je završio dramatičnim pitanjem: “Hoće li katolička hijerarhija imati snage da se pročisti?”

https://onepeterfive.com/coccopalmerio-francis-tribunal-bishops/

Iako je u gornjem tekstu zadržana izvorna terminologija, onoga kojega danas nazivaju papom, na HKZ-u nazivamo njegovim pravim imenom – lažni prorok.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *