Niže je prijevod s njemačkog jezika poduljeg članka Christiana Geyera objavljenog 7. listopada 2018. u istaknutom njemačkom listu Frankfurter Allgemeine Zeitung. LifeSiteNews predstavlja čitateljima izvatke iz ovog članka koji […] pružaju viđenje na šutnju pape Franje u vezi s tvrdnjama nadbiskupa Karla Marie Viganòa i kako to utječe na ponašanje njemačkih biskupa u svjetlu njihove vlastite krize seksualnog zlostavljanja.
Članak, pod naslovom “Crkva šuti od glave nadolje”, sugerira da biskupi sada oponašaju svoga papu.
[…]
***
Još uvijek moramo čekati. Naposljetku, svako se pitanje riješi, čak i kroz neki oblik nedjelovanja – s jedne strane kroz stišavanje i rezignaciju s druge. Dakle, jedno je pitanje: koliko je papa znao, i kada je to saznao? Je li, ili nije, prikrivao seksualne zlostavljače i čak ih promicao – ne samo u prošlosti, kao nadbiskup Buenos Airesa (gdje ga trenutno osobito žene tamo kritiziraju), nego i nakon što je izabran za papu? I da, pa čak i kada je posljednjih tjedana, na “konferenciji za tisak u zrakoplovu” iznad oblaka, izbjegavao neka škakljiva pitanja, pokušavajući nastaviti prikrivanje svih zataškivanja.
Ovo kontinuirano izbjegavanje davanja odgovora ne drži vodu. Nedavno je opet potvrđeno u optužbama Carlosa Marie Viganòa, koji je bio Apostolski nuncij u SAD-u od 2011. do 2016. godine i koji je 25. kolovoza iznio dosje na vidjelo […] koji pretvara papinski poklič poticaja “Nema tolerancije” u ništa drugo doli licemjerje. U dosjeu se tvrdi da je papa umjesto toga promicao klerikalne seksualne prijestupnike, osobito kardinala Theodora McCarrika, koji je zlostavljao maloljetnike, a također je poznato i da je seksualno iskorištavao sjemeništarce, čije su karijere ovisile o njemu.
Na važna pitanja se ne odgovara…
Je li Franjo, ili nije, ukinuo sankcije koje McCarriku nametnuo prethodni papa [Benedikta XVI.], a koje su bile uglavnom poznate od 2013. godine i pretvorio ga umjesto toga u utjecajnu papinsku figuru? Postoji li uobičajeni papinski obrazac kada se radi o seksualnim zlostavljanjima današnjih klerika? Jesu li oni maknuti iz službe samo onda kada više nema izbora zbog medijskog pritiska da se djeluje? To bi značilo da papa jednostavno ovisi o odugovlačenju i njegovoj politici čekanja. Doista, ovo neprekidno ignoriranje pitanja prijeti ugrožavanjem samog pitanja! […]
Znači, pitanja padaju u tišinu, te blijede. To se također događa samo zato što nova pitanja nadolaze, zbog čega neodgovorena, napuštena pitanja, prestaju biti u žiži pozornosti. Padaju pod stroj “općeg konsenzusa”, koji čini sva pitanja jednako važnima (i stoga nevažnima). Ovo, dakako, izaziva ozbiljne sumnje u pojmove istine i znanja. […]
Njemački biskupi slijede [papin] primjer …
Ne bi li upravo to insistiranje na čuvanju papinske tajne [u slučaju nadbiskupa Viganòa] upravo značilo da kanonski zakon štiti zataškavanje? Viganò je nedavno opravdao njegovo kršenje tajnosti u novoj komunikaciji tijekom vikenda na raznim internetskim platformama. U njemu ističe, “svrha takve klauzule o povjerljivosti” ne može, čak ni malo, biti “zataškavanje zločina ili dopuštanje sudjelovanja u njima”. Šutnja pastira, koja je širom svijeta identificirana kao kardinalni problem crkvenih zlostavljanja, sada se teško može prodati kao službena dužnost.
Čak i Franjo (“Ni riječ ne ću reći”) ne će moći upotrijebiti svoje dublje uvide i mudrost kako bi podržao njegov odabir šutnje, osim ako ne želi diskreditirati načelo osobne odgovornosti u svojoj Crkvi i poremetiti vjerodostojnost njegovog učiteljstva, tako reći. Ipak, eliminacija neugodnih pitanja na spomenutim “zrakoplovnim konferencijama”, zadnji puta pri povratku iz baltičkih država slijedi ovaj obrazac. Pitanja vezana uz Viganòa u početku su odgođena (“Prvo pitanja o putovanju”) i onda više nisu stupila na scenu. (“Rečeno mi je da je večera spremna i da je let kratak”).
Nije ni čudo, iako je odvratno, što su njemački biskupi osjetili potrebu slijediti primjer svojega pape i uvjerili se da pozivanje na osobnu odgovornost – u ime biskupa ili čak iz konkretnih biskupija – jednostavno nije bilo dio cjelokupnog dizajna njihove [nedavno objavljene] istražne studije o zlostavljanju.
Na konferenciji za novinare prošlog tjedna u Fuldi svatko je zadržao dah na trenutak kada je novinarka Christine Florin postavila sljedeće pitanje [njemačkim biskupima]: “Ovdje se okupilo više od 60 biskupa. Ima li vas jedan ili dva koji su tijekom vašeg razmatranja rekli: ‘Imam toliko mnogo osobne krivnje da više ne mogu preuzeti odgovornost ove službe?” “Tek kada je kardinal Reinhard Marx [predsjednik Njemačke biskupske konferencije] nakon kratke pauze odgovorio s kratkim, ali glasnim “Ne”, svi prisutni su mogli odahnuti.
Iako je u gornjem tekstu zadržana izvorna terminologija, onoga kojega danas nazivaju papom, na HKZ-u nazivamo njegovim pravim imenom – lažni prorok.