Nova Akademija za život i obitelj brani tradicionalna učenja o pitanjima kraja života

Kao što smo i objavili u listopadu 2017 god., nova Akademija Ivana Pavla II za život i obitelj, osnovana je kako bi nastavila etički rad Pontifikalne Akademije za Život i Instituta za studije o braku i obitelji Ivana Pavla II, koje su teško narušene reformama pape Franje. Također smo izvještavali u studenom 2017 god., kako je Pontifikalna Akademija za život pape Franje održala konferenciju gdje su predavači bili pobornici eutanazije.

Danas je novoosnovana moralno tradicionalna Akademija objavila svoju prvu izjavu, u kojoj se kritički osvrće na nedavna zbivanja i koja ponavlja neprolazni zvuk Katoličke nauke o pitanjima palijativne njege, kraja života i eutanazije.

Među članovima nove akademije su Profesor Josef Seifert, Christine Vollmer, Profesor Roberto de Mattei, Mercedes Wilson, Dr. Thomas Ward, Dr. Phillipe Schepens, Virginia Coda Nunziante i John Henry Westen. 

Izjava nove akademije počinje riječima:

“Akademija Ivana Pavla II za Ljudski život i obitelj pratila je sa zanimanjem nedavni sastanak Svjetskog medicinskog udruženja Europske regije o pitanjima kraja života, koji se održao u Vatikanu, pod pokroviteljstvom Pontifikalne Akademije za život, 16-17, Studenog 2017.god.

Mnogi Katolici, gledali su zabrinuto ovaj sastanak, jer je nekoliko predavača branilo legalizaciju eutanazije i liječnički potpomognuto samoubojstvo. Prema riječima nadbiskupa Paglie, koji je predsjedavao događaju, sastanak je trebao naći zajednički jezik između različitih mišljenja o ovom pitanju. 

Tu se predlagalo prihvaćanje duboke i kontinuirane sedacije na zahtjev, koja može uzrokovati prestanak disanja, a kod takvih sedacija prestaje se hraniti i hidrirati pacijenta, što zapravo znači prihvaćanje direktne eutanazije i stoga ubojstva. I zato nam se čini da Pontifikalna Akademija za život služi više pokretu za eutanaziju nego što brani ljudski život u svim stadijima.”

“I kao što se može vidjeti, prijeti opasnost upotrebe metoda koje aktivno skraćuju život osobe. Danas se susrećemo sa jako puno eufemizama koje prikrivaju činjenice da se štiti kultura smrti, a ne života.”

“Danas, eutanazija je opcija u mnogim demokratskim zemljama. U situacijama na kraju života, pacijent je vrlo ranjiv. Izazivanje i provociranje teme oduzimanja života, predstavlja golemi pritisak kojim se ranjivi pacijent podvrgava za vrijeme svog najstrašnijeg dijela života. Danas postoje četiri značenja palijativne skrbi, prva tri se odnose na pozitivne, a zadnja na izvrnutom obliku njege, koja postaje sve više raširena u mnogim palijativnim centrima. Djelujući pod krinkom palijativne skrbi, pacijentu se ukida voda i hrana, a nakon toga se uvodi i duboka sedacija. 

Zanemarujući ove osnovne potrebe pacijenta, palijativna skrb postaje eutanazija kroz zanemarivanje.”

Akademija Ivana Pavla II za zaštitu života i obitelji, smatra umiranje presudnim trenutkom života, u kojem se donosi odluka gdje će naša duša provesti vječnost.

“Zar ne bi bilo svetogrdno, ako bi netko predložio dati terminalnu sedaciju Isusu na Križu, kao da bi bezbolna smrt bila najveće dobro i vrijednost našeg otkupljenja koje zahtijeva svjesnost i slobodno prihvaćanje patnje?”

Dio procesa umiranja je pozdraviti se sa svojim ljubljenima, zamoliti ih za oproštenje zbog prošlih grijeha i pogreški i najvažnije primiti Sakrament Posljednje Pomasti i Popudbinu, ako je moguće.

https://onepeterfive.com/new-life-family-academy-defends-traditional-moral-teaching-end-life-issues/

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *