Katolička crkva je u krizi vlasti pod papom Franjom, a ključne osobe kao što je kardinal Robert Sarah podvrgnute su “žestokim” papinskim ukorima i pritiscima iz kurije, dok se nezadovoljni katolici pozicioniraju kako bi manipulirali sinodama i tako mijenjali Crkveni nauk.
Takva je situacija prema analizi EWTN-ovih stručnjaka, koji su prošlog četvrtka komentirali brojne nedavne događaje u katoličkom svijetu tijekom njihovog tjednog nastupa u emisiji The World Over Live Raymonda Arroyoa.
Robert Royal, glavni urednik glasila The Catholic Thing, i kanonski pravnik O. Gerald Murray složili su se da papa Franjina javna korekcija vatikanskog čelnika za liturgiju, kardinala Saraha i dalje vodi ka pitanjima tko ima konačne ovlasti odobriti prijevode liturgijskih tekstova u Rimskom obredu s latinskog na narodni jezik.
Ukor je značajan u svjetlu Papinog “odnosa s kardinalom Sarahom”, primijetio je Royal, istaknuvši da je Franjo “u prošlosti bio vrlo osjetljiv” na ono što je Sarah govorio.
Osobito je Sarahovu preporuku svećenicima da predvode Misu “ad orientem”, odnosno okrenuti prema oltaru, Vatikan brzo odbacio kao nešto što nema potporu.
Murray je napao rimsku kuriju jer je očigledno dopustila curenje informacija o Papinom ispravku Saraha u medije prije nego što je kardinal imao vremena reagirati.
“Stavljati (kardinala Saraha) u takvu igru moći, recimo, gdje su informacije puštene u javnost… to što ljudi uzimaju stvari koje su privatne i stavljaju ih na javni forum, to nije kršćanski način ophođenja” rekao je Murray.
“To je vrsta sukoba u rimskoj kuriji radi koje je izabran papa Franjo kako bi je riješio, a za mene je žalosno da se kardinala Saraha marginalizira.”
Royal i Murray također su se složili da je neobično, ali tipično, da se Papa nije posavjetovao sa Sarahom, kojeg je imenovao za prefekta Kongregacije za Bogoštovlje i disciplinu Sakramenata, prije nego što je u rujnu objavio motuproprij Magnum Principium.
Dokument mijenja standarde liturgijskog prevođenja i prebacuje inicijativu za prijevode sa Vatikana na lokalne biskupske konferencije, ali nije jasan o opsegu rimske vlasti pregleda.
U privatnom pismu papi, kao i u komentaru poslanom na nekoliko ključnih vatikanskih dužnosnika, Sarah je tumačio dokument u smislu da ostaje netaknut autoritet Svete Stolice nad liturgijskim prijevodima, kako je potvrđeno i postavljeno u Liturgiam authenticam, Ivana Pavla II., objasnio je Murray.
Papa Franjo je odbacio Sarahovo tumačenje u pismu u kojem je izjavio da je njegov motuproprij “dokinuo” dijelove Liturgiam authenticam, koji zahtijeva doslovni prijevod latinskog.
“Ukinut” je kanonski jezik jer “više nema snagu zakona”, rekao je Murray.
“To je najneobičnije s kanonskog stajališta po kojem je privatno pismo sada pravni instrument za promjenu prethodnog dokumenta”.
U “srcu spora” je to da Papa kaže “da je stupanj rimske uključenosti u osiguravanje vjernosti lokalnih prijevoda sa latinskog izvornika” bio “smanjen”, rekao je Murray.
Murray i Royal složili su se da bi to dovelo, kako je Arroyo predložio, do toga da se “individualne biskupske konferencije uključe u sve verzije liturgije”.
I to bi moglo uzrokovati “strašnu štetu”, rekao je Murray, osobito zato što je takozvani inkluzivni ili neseksistički jezik preokupacija mnogih ljudi koji imaju važnu ulogu u životu Crkve.
Sada postoji “veliki pritisak kroz ideologiju kako bi se riječ “čovjek” uklonila iz rječnika engleskog jezika”, rekao je.
“Ne možete manipulirati jezikom u ideološke svrhe bez štete doktrinarnom sadržaju.”
Royal tvrdi da Vatikan mora imati posljednju riječ u predloženim prijevodima.
“Pretpostavimo da biskupska konferencija negdje radi apsolutno sulude stvari”, rekao je. “Pa, tko će reći “da” ili “ne”? … Morat će biti netko iz Rima, jer se lokalna biskupska konferencija ili lokalna skupina biskupa ne može samo odvojiti.”
Štoviše, “postoje, kao što znamo, bitke, ne samo ovdje u Sjedinjenim Državama, nego i u Europi” oko liturgijskih prijevoda, rekao je Royal.
“Neke biskupske konferencije u Europi još uvijek nisu usvojile svoje suvremene prijevode”.
Arroyo je također zatražio od njih da komentiraju sinode, uključujući sinodu “pan-amazonije” za 2019. godinu koja je najavljena za listopad, te Svjetski susret obitelji u Dublinu 2018. godine.
Postoje znakovi da će se američka sinoda koristiti kako bi raspravljali o oženjenim svećenicima, a možda i ženskom ređenju, rekao je.
U međuvremenu, irski biskupi su izdali kontroverzu publikaciju za susret u Dublinu s prikazom dviju žena koja se grle uz tekst kako Crkva prati takve parove.
Murray je to opisao kao “stvarno zastrašujuće” i “subverziju”, i ukazao kako je “istospolni brak” mit i tvorevina države.
“Ljudi se okupljaju kako bi zadobili mnoge stvari”, rekao je. “Zasigurno kad se zajedno skupe da bi počinili smrtni grijeh, što uključuje homoseksualnost, ne možemo reći da je to nešto što Crkva treba pratiti u smislu njegovanja.“
“Sinode” postaju trenuci pritiska u kojima nezadovoljne skupine koje žele promijeniti crkveni nauk preuzimaju mehanizme i počnu naturati stvari koje su protiv kršćanstva”, dodao je Murray.
“Ovo je prava kriza koja se odvija u životu crkve”, rekao je. “Svjetski susret obitelji trebao bi biti o tome, o obitelji, a ne o homoseksualnosti”.
Spomenutu emisiju možete pogledati niže na engleskom:
https://www.facebook.com/ewtnonline/videos/vb.34701792581/10155215425432582/?type=2&theater
Link za gore navedeni članak:
Pravila komentiranja: HKZ cijeni i potiče komentare čitatelja. Komentare ipak treba ograničiti na temu, da budu precizni i jasni, poželjno bi bilo da se podupru činjenicama, u svrhu davanja novih informacija ili produbljivanja postojećih.
Ovaj prostor nije namijenjen da bi se na njemu vrijeđalo bilo koga, niti je namijenjen za širenje osobnih duhovnih iskustava, također nije namijenjen za učestalo osobno blogiranje niti za teološke rasprave među komentatorima. Nije tajna da postoje uljezi koji mogu napraviti štetu, zbog toga neke komentare moramo brisati. Ako ispunjavaju ova pravila, objavljeni komentari ne moraju nužno odražavati stajalište HKZ-a.