Hvaljen Isus i Marija! Dok Kristova Crkva napreduje prema svom Getsemaniju i Kalvariji, “bolnim časovima svog krvavog pročišćenja”, kako je puno puta kroz gotovo trideset godina Majka Božja znala govoriti don Stefanu Gobbiu, sve se više ljudi budi iz duhovnog drijemeža i otvara oči za stvarnost duhovne borbe koja se odvija oko nas i za nas i za naše vječno postojanje. Tako se negdje krajem ožujka na stranici https://abyssum.org/ koju vodi umirovljeni biskup biskupije Corpus Christi u Teksasu, mons. Rene Henry Gracida, pojavila zanimljiva studija koja činjenično dokazuje kanonsku nevaljanost zadnje konklave koja je na čelo Crkve dovela, do tada praktički nepoznatog, kardinala Bergoglia. Studija je djelo katoličkog novinara i istraživača Johna J. Arecige i na svojih nekoliko stranica baca novo svjetlo na neke već poznate činjenice o postojanju i djelovanju urotničke skupine tzv. “St. Gallen mafije”(tako ju je prozvao jedan od njenih članova kardinal Daneels)-koja je, koristeći se lobiranjem, a vjerojatno i drugim podmuklijim sredstvima do ostvarenja dovela najvažniju točku masonskog plana za uništenje Katoličke Crkve, a to je izbor antipape. Studiju ćemo prenijeti u osnovnim crtama, a molimo vas i potičemo da je dijelite i šaljete svećenicima i drugim posvećenim osobama s kojima je moguć razgovor o ovoj temi, jer njima su u danoj situaciji ove informacije najpotrebnije s obzirom da mnogi od njih vide da je Crkva napadnuta i podijeljena, ali o tome ne žele pričati jer ni sami nisu sigurni kako je do svega toga došlo.
K’o izgubljene ovce bijaše narod moj, pastiri ih zavedoše te zalutaše po brdima: moradoše s brda na brežuljke, zaboraviše gdje su im torovi. (Jeremija 50,6)
Zakonik kanonskog prava, Kan. 212 – § 3. Vjernici imaju pravo, dapače, katkada i dužnost, prema znanju, stručnosti i ugledu koji imaju, svetim pastirima očitovati svoje mišljenje o onome što je za dobrobit Crkve i to mišljenje, čuvajući cjelovitost vjere i ćudoređa i poštovanje prema pastirima, te pazeći na zajedničku korist i dostojanstvo osoba, priopćiti i drugim vjernicima.
13.03.2013. izbor kardinala Jorgea Maria Bergoglia za papu nedvojbeno je vrhunac neprekidnog modernističkog rovarenja i ova studija će potvrditi da je Bergogliov izbor nevaljan. Pio-Benediktinski Zakonik kanonskog prava iz 1917. kanon 160 jasno kaže da izbor Rimskog Prvosvećenika uređuje samo apostolska konstitucija.
“Tijek izbora Rimskog Prvosvećenika vodi se SAMO konstitucijom Pape Pia X Vacante Sede Apostolica iz prosinca 1904. ” Zakonik kanonskog prava iz 1983. godine potvrđuje ovo pravilo u kanonu 349: “Kardinali Svete Rimske Crkve sačinjavaju poseban kolegij koji osigurava izbor Rimskog Prvosvećenika ravnajući se normama posebnog nekanonskog zakonika tj. Apostolskom konstitucijom.”
22.02.1996. Njegova Svetost Ivan Pavao II izdaje Apostolsku konstituciju Universi Dominici Gregis koja obrađuje pitanja upražnjene Apostolske Stolice i izbora Rimskog Prvosvećenika. Tom konstitucijom Ivan Pavao II je ukinuo sve druge konstitucije i odredbe prijašnjih papa koje se tiču ovog predmeta i u isto vrijeme proglasio potpuno ništavnim i nevažećim bilo što učinjeno od bilo koje osobe, bez obzira na njen autoritet, bilo to svjesno ili nesvjesno, ako je u suprotnosti sa Universi Dominici Gregis. Stoga je i izbor kardinala Bergoglia-pape Franje-bio podložan Apostolskoj konstituciji Universi Dominici Gregis, crkvenom dokumentu izdanom u Rimu, na Trgu Svetog Petra, 22.02.1996. od Njegove Svetosti Pape, Ivana Pavla II. U proglasu tog dokumenta, papa Ivan Pavao II piše: “Stoga, nakon zrelog promišljanja i sljedeći primjer svojih prethodnika, nalažem i propisujem ove norme i neka se nitko ne usuđuje osporavati ovu Konstituciju niti bilo što u njoj sadržano, iz bilo kojeg razloga. Ova Konstitucija ima se potpuno obdržavati od svih, bez obzira na bilo kakve suprotne stavove, čak i ako su vrijedni posebnog spomena. Ovdje proglašavam ukinutima sve konstitucije i odredbe koje su o ovim pitanjima donijeli Rimski Prvosvećenici, te u isto vrijeme proglašavam potpuno ništavnim i nevažećim bilo što učinjeno od bilo koje osobe, bez obzira na njen autoritet, svjesno ili nesvjesno, što bi bilo u suprotnosti sa ovom Konstitucijom.”
Ovdje napominjem da Apostolska konstitucija nema referenci na poseban kanon, jer crkveno-pravno ona ima prednost pred kanonskim pravom. Stoga kanonsko pravo nije imalo nikakav utjecaj na ishod konklave i zato bi ubacivanje kanonskog prava u izbor kardinala Bergoglia, pape Franje, služilo samo da odvrati, zbuni i zasjeni jedini važeći kriterij: Universi Dominici Gregis.
Ovim su papinskim dokumentom jasno određene ovlasti kardinalskog zbora za vrijeme upražnjene papinske stolice:
“Za vrijeme upražnjene Apostolske Stolice, zakoni izdani od Rimskih Prvosvećenika ne mogu na nijedan način biti ispravljani ili mijenjani, niti im bilo što može biti dodano ili oduzeto, niti može biti dana dispenzacija od njih čak ni djelomično, a to se posebno odnosi na proceduru i tijek izbora Vrhovnog Svećenika. Štoviše, ako bi bilo što bilo učinjeno pa i pokušano protiv ove odredbe, ja svojim vrhovnim autoritetom proglašavam to ništavnim i nevažećim.” (Paragraf 4)
“Ako bi se pojavile sumnje po pitanju odredbi koje sadrži ova Konstitucija ili po pitanju načina njihove primjene, ja proglašavam da sav autoritet u prosuđivanju o ovim pitanjima pripada kardinalskom zboru, kojemu ja udjeljujem ovlaštenje u tumačenju svih dvojbi i spornih točaka. Također, utvrđujem da ukoliko se ukaže potreba za raspravom oko ovih ili sličnih pitanja, osim samog čina izbora, dovoljno je da se većina prisutnih kardinala složi u istom mišljenju.”(Paragraf 5) “Isto tako, ako bi se pojavio problem koji, po mišljenju većine okupljenih kardinala, ne može biti odgođen za kasnije, kardinalski zbor može postupati prema mišljenju većine.” (Paragraf 6)
Određivanje valjanosti papinskog izbora
Dakle, valjanost papinskog izbora ovisi o usklađenosti sa Universi Dominici Gregis, Apostolskom Konstitucijom o upražnjenosti Apostolske Stolice i izboru Rimskog Prvosvećenika. “Ako bi se izbor odvijao na način drugačiji negoli je propisano ovom Konstitucijom ili uvjeti ovdje propisani ne bi bili ispunjeni, izbor je upravo iz tog razloga ništavan i nevažeći, bez ikakve potrebe za pojašnjenjem stvari i posljedično nikakvo pravo ne pripada izabranome.” (Paragraf 76)
“Proglašavam da se rasporedba svega što prethodi izboru Rimskog Prvosvećenika kao i sam tijek izbora moraju u potpunosti ispoštovati, čak i ako je Apostolska stolica upražnjena kao rezultat odreknuća Vrhovnog Svećenika; sve u skladu s odredbama kanona 333 točka 2. Zakonika kanonskog prava, kao i kanona 44 točka 2. Kanona istočnih crkava (Paragraf 77). Dakle, kako se može iščitati, nema nikakve potrebe za ničijom dodatnom prosudbom, uključujući učiteljstvo i kardinalski zbor. To je ujedno i logika i kritička ideja. Bilo bi potpuno nelogično iznositi dokaze o nevaljanosti papinskog izbora nevaljano izabranom papi ili njegovim suradnicima. Zaključak: sve što je potrebno je da odgovoran pojedinac ili više njih iziđe s dokazima da se izbor pape odvijao na način drugačiji negoli je propisano u Universi Dominici Gregis. Ovo se odnosi i na laički dio Crkve. Ključni dio Universi Dominici Gregis, paragraf 76, kaže: “…i posljedično nikavo pravo ne pripada izabranome.” Iz toga proizlazi da nevaljano izabran papa ne govori nepogrešivo o pitanjima vjere i Crkvenog Nauka, ne može sazivati Crkvene Koncile, Sinode itd., ne može određivati, imenovati, posvećivati biskupe, nadbiskupe i kardinale, ne može pravomoćno reorganizirati i restrukturirati Rimsku Rotu itd. Iz istog se paragrafa također izvlači i zaključak da je nebitno jesu li prošle minute, sati, dani, mjeseci, godine ili čak desetljeća od nevaljanog izbora – on je svakako nevaljan – ako je tekao drugačije nego je propisano u Universi Dominici Gregis.
Nastavak slijedi …
Jedna od glavnih zamjerki na vjerodostojnost Knjige Istine od mnogih svećenika bila je: “Kako je moguće da se izabere lažni prorok iz na prvi pogled valjane konklave?” Dokaz nam dolazi od samih učesnika zavjere. Sami urotnici nisu mogli izdržati ostati skriveni nakon što je njihov kandidat pobijedio. Mnogi od njih su dali izjave u različitim intervjuima hvaleći se kako su i oni zaslužni što je izabran kardinal Bergoglio za novog papu, a pojedini su čak napisali vlastite memoare ističući svoju važnost u svezi lobiranja za ovog čovjeka. Budući da za ovakvo kršenje Apostolske Konstitucije ,Universi Dominici Gregis, nema zastare,samo je to dostatno da se rezultat takvog izbora konklave proglasi nevaljanim.