Rim 27. 02. 2017. – Nadbiskup Vincenzo Paglia, šef Papinske Akademije za život ili onoga što je od nje ostalo otkako je papa Franjo smijenio sve članove u prosincu 2016. pridružio se „debati“ početkom ovog mjeseca kako bi sudjelovao u objavi biografije nedavno preminulog osnivatelja Talijanske Radikalne stranke Marca Panella.
Debata obično zahtjeva, u najmanju ruku, razlike u mišljenjima ili suparnička stajališta o temi o kojoj se raspravlja, ali tijekom 20-minutnog govora, Paglia je izrazio nekvalificirano divljenje prema dugogodišnjem prijatelju Panellu, jednom od najradikalnijih talijanskih zagovornika kulture smrti.
Ono što cijelu stvar čini još gorom je da se događaj zbio u sjedištu Talijanske Radikalne stranke u Rimu.
Nadbiskupov nastup je jako podsjećao na onaj pape Franje kada je hvalio Emmu Bonino, drugog istaknutog i povijesnog člana Radikalne stranke. Ona je jedna od „zaboravljenih veličina“, kako je u veljači 2016.g. Franjo rekao za talijansku najistaknutiju promicateljicu abortusa.
Panella, rođen 1930., je bio glavni vođa Radikalne stranke koju je osnovao 1955., te je bio čelnik Talijanskog saveza za razvod, koja je uspješno koristila Lenjinistički stil agitpropa da bi ga legalizirala 1970.g.
Panella je sudjelovao u svakom nastojanju kulture smrti – uspješno ili ne – kao što je legalizacija abortusa, homoseksualni „brak“, blasfemija, slobodna ljubav, prava transgendera itd. Htio je stati na kraj obustavi egzibicionizma, te uporabi droge, a sanjao je o tome da se isprazne talijanski zatvori kroz opću amnestiju. Panella je bio pobornik nenasilja i socijalizma, nudizma i abolicije Ugovora između Italije i Katoličke Crkve. Njegova Radikalna stranka se zalagala za sve to i više.
Panella je na Radio Radicale 2010.g. izjavio da je biseksualac, priznajući da je „volio tri ili četiri muškarca“ dok je istovremeno bio u dugogodišnjoj vezi sa djevojkom Mirellom kojoj, kako je rekao, „nisu smetali“ njegovi homoseksualni ispadi i njegove veze s drugim djevojkama. On je također bio ateist.
No, nadbiskup Paglia posrnuo je na vlastitim riječima hvaleći sjećanje na čovjeka koji je umro u svibnju prošle godine, bez da se izmirio s Kristom i Crkvom. Tijekom svog govora, Panellu je nazvao „čovjekom velike duhovnosti“.
„Od početka, kada smo se sreli 1990. sa zajedničkim interesom za osobu Ibrahima Rugova kojeg je on zvao ‘Balkanski Gandhi’, razgovarali smo o sili ideala i želim reći da je Panella bio čovjek velike duhovnosti“, Paglia kaže. „Kako mu se bližio kraj, on bi rekao: ‘Biram ne svetu stvar već duha svetoga, ne dobra već duhovnost …’ To je iskazao u ovoj knjizi na vrlo lijep način.”
Smiješeći se i očito uživajući u svom pozitivnom sjećanju na Panellu, Paglia je nastavio: „On je znao reći da mi Katolici imamo tendenciju ostaviti Evanđelje na stranu, dok je to sila koja može izmijeniti svijet – i zvao bi me da se priključim Radikalnoj stranci.” Paglia nikada nije otišao tako daleko da bi to učinio, ali je rekao da je smrt Panella veliki gubitak, ne samo za ljude iz Radikalne stranke, već i za cijelu zemlju.
Talijanska biskupska konferencija vjerojatno nije još tako daleko od ovog mišljenja jer je poslala službenu delegaciju da sudjeluje u maršu za opću amnestiju kojeg je u studenom organizirala Radikalna stranka.
Još više, Paglia je o Panellu i njegovim idealima rekao: „Danas je od vitalnog značaja da se nađe oblik neposrednosti putem kojeg će se ujediniti oni koji su različiti kako bi se izgradila zajednica sa svrhom ili zajednica koja će ujediniti sve …“ Ovo je retorika „različitosti“ koju guraju internacionalisti i globalisti koji vjeruju da su religije i tradicije današnje glavne prijetnje svjetskom miru i koji otvoreno rade za globalnu duhovnost gdje su sve vjere jednake i gdje vlada relativizam.
Panella je primio nekoliko poziva od pape Franje. Paglia se sa dragošću sjeća zadnjeg rođendana svog prijatelja Panelle, kada ga je papa Franjo zadužio da odnese njegovu knjigu o milosrđu i medalju za Panella. Tog istog dana, papa je otišao na Lesbos kako bi posjetio izbjeglice sa Srednjeg Istoka i iz Afrike. Panella je bio duboko ganut, rekao je Paglia. On je odmah napisao pismo papi govoreći: „Volio bih da sam mogao ići s tobom.“, a Paglia je dodao: „To je bilo zato što je razumio da je to bio način da bi se transformirao svijet i Italija jer se toliko mnogo zidova još uvijek gradi. Drugi su se pojavili nakon njegove smrti da bi gradili druge zidove: Marcov način govora se mora čuti, to je jezik univerzalnosti.“
Kad je Panella umirao, Paglia se prisjeća kako je primio telefonski poziv tijekom susreta s papom koji je rekao, „Smjesta idi tamo i pozdravi ga u moje ime …“
Paglia je nastavio: „U lipnju kad je Marco već umro, papa mi je zahvalio zbog onoga što sam učinio: ‘Marco je živio kao vjernik, spreman platiti cijenu svojim životom zbog onoga u što je vjerovao.’“ ( Franjo kaže za čovjeka koji je bio biseksualac i veliki promicatelj abortusa da je živio kao vjernik – naš komentar)
Paglia je sličnog mišljenja: „Njegova priča pokazuje kako čovjek može pomoći povijesti da ide naprijed prema obrani dostojanstva svake osobe, posebice onih koji su marginalizirani… Drago mi je da mogu reći kako je Marco bio uistinu duhovan čovjek koji se borio i nadao protiv svake nade…“
Panella je imao poruku, Paglia je nastavio, „ Mi nikad ne smijemo odustati. Mi moramo primiti i nastaviti s njegovom životnom snagom.“
O čovjeku koji je uložio svaki napor da bi promicao kršenje Božjeg Zakona, predsjednik Papinske Akademije za život također je rekao: „On je sanjao o samostanu koji ne bi bio utemeljen na pravilima drugih, već po njegovim, pravilima radikalnih misli … On je bio protiv transcendencije, znao bi reći da pravila ne dolaze s Neba, čovjek je taj koji ih stvara i brine o tome da ih se primjenjuje. Po riječi transcendencija on je određivao nešto što je izvanjsko, daleko od platonskog, jasno je da bi se trebali složiti s Marcom jer bi se ideje trebale utjeloviti u našem vlastitom tijelu!“
Ovo pretjerano i nejasno divljenje uopće ne ostavlja mjesta za Božju istinu ili Zapovijedi, čineći čovjeka jedinim autorom i mjerom svojih vlastitih morala. Vrlo stara napast.
Nekoliko talijanskih novina Pagliev govor je nazvalo pokušajem kako bi se kanoniziralo Panella i propovjedalo njegovo novo Evanđelje. Pagliev zaključak, dok se osvrtao prema ljudima koji su napisali Panellovu biografiju, imao je namjeru dokazati da je to ispravno.
„Ja vjerujem da danas Marco, koji je bio pun duha, i dalje puše i traži od nas da pomognemo duhu čiji uzdisaj čini da se povijest pokreće.“, rekao je Paglia. „Hvala vam za knjigu, po kojoj je Marco još živ, kao nadahnuće za još ljepši život, ne samo u Italiji već i cijelom svijetu koji više nego ikad treba ljude koji mogu govoriti kao on – a sve ih je manje i manje…Drago mi je da nam Marcov duh može pomoći u tom smjeru!“
Ne iznenađuje da je Riccardo Cascioli, urednik La nuova Bussola Quotidiana, jedne od talijanskih najkonzervativnijih novina, nazvao autora ovih pohvala od kojih čovjek zadrhti, predsjednikom „Papinske akademije za smrt“.