U srpnju 2017. biskup Gustavo Oscar Zanchetta, iako star samo 53 godine, postao je emeritus biskup argentinske biskupije Oran. Razlog je njegovo zdravlje. “Mnogi su bili zabrinuti da pati od smrtonosne bolesti, jer nije bio u stanju čak ni slaviti oproštajnu Misu”, donosi američki Daily Beast 4. siječnja. Odlazak iz biskupije bio je krajnje nagao. No, sada dokazi rastu, da je razlog bio sasvim drugačiji.
Pravi bergoglijanac
Monsinjor Zanchetta pripada krugu bergoglijaca među biskupima s kojima papin bivši primat Argentine obnavlja episkopat svoje rodne zemlje. Dana 23. srpnja 2013. Franjo je imenovao Gustava Oskara Zanchettu za biskupa Orana.
Četiri godine kasnije biskup je napustio svoju biskupiju u neredu 1. kolovoza 2017. godine. Kasnije je svoj nepromišljeni nestanak opravdao s nepoznate lokacije neodređenim “zdravstvenim problemima”. Samo je rekao da će se ti problemi morati rješavati negdje drugdje.
Zatim se, kao što se sada zna, zaustavio na Corrientesu, udaljenom 900 kilometara, a onda se ponovno pojavio u Madridu – i očito opet dobroga zdravlja.
Madrid je “začudo” bio, kako tvrdi Sandro Magister, dvije godine ranije, krajem 2014. ili početkom 2015. godine, ciljano odredište Juana Barrosa, čileanskog biskupa čiji je slučaj eksplodirao u siječnju 2018. i natjerao Franju da djeluje protivno svojoj volji. To je bilo vrijeme prije nego je Franjo imenovao tadašnjeg vojnog biskupa Čilea protiv mišljenja crkvenog vodstva u Čileu za biskupa Osorna.
Sumnja se da je Zanchetta poput Barrosa bio pod španjolskim isusovcima. Među njima je i Germán Arana, koji je jedan od najvažnijih savjetnika pape Franje “za mnoga biskupska imenovanja”, kojega je papa “najviše slušao”, tvrdi Magister.
Prve glasine
U argentinskim medijima 2017. godine govorilo se da je Zanchetta ostavio vođenje i financije svoje biskupije u katastrofalnom stanju. Pokazalo se da se to već dogodilo u biskupiji Quilmes, njegovoj matičnoj biskupiji, gdje je Zanchetta bio generalni vikar.
Od nereda u Quilmesu, Papa ga je “spasio” tako što ga je imenovao biskupom Orana. I u Oranu mu je opet pomogla papinska ruka, odmah prihvativši njegovu ostavku i tako mu dopuštajući nagli odlazak u noć i maglu.
Štoviše, nakon četiri i pol mjeseca, kada nije bilo službenih znakova života, biskup se iznenada ponovno pojavio u Rimu. 19. prosinca ponovno ga je imenovao papa Franjo za procjenitelja Uprave dobrima Svete Stolice (UDSS).
Odluka je bila još više zapanjujuća jer Zanchetta, koji je izazvao financijski kaos u dvije biskupije, nije izgledao kao savršeni kandidat sposoban za odgovorni posao u financijskoj upravi Vatikana.
Doveden na sigurno u Vatikan
Međutim, prema vatikanskim glasinama, biskup je tamo bio samo “parkiran”. Za njega je bio kreiran posebni novi posao. UDSS se smatra tajnim centrom moći sadašnjeg pontifikata. U to ga je vrijeme još vodio kardinal Domenico Calcagno, vjerni pristaša vladajućeg pape, a od lipnja 2018. je pod biskupom Nunziom Galantinom, ništa manje uvjerljivim bergoglijancem. Čini se da je takva lojalnost presudna. Papi Franji je bio potreban dikasterij oko kojeg se ne bi postavljala nikakva pitanja, pa Zanchetta nije dugo ostao na tom mjestu. Poanta je bila da ga se dovede na sigurno.
Ali zašto je Zanchetta doveden na sigurno na područje suverene države Vatikan?
Osim financija, u Argentini se pojavila još jedna glasina 2017. godine: biskup se navodno opirao pretrazi njegovoga automobila od strane odjela za narkotike.
Franjo je smijenio nekoliko biskupa predanih tradiciji zbog navodnih “nepravilnosti” u financijama.
U svim slučajevima, kritičari su navodili izgovore, kao kod smjene biskupa Rogelija Livieresa u Ciudad del Esteu i biskupa Marija Oliverija u Albenga-Imperiji. Situacija je bila vrlo različita u slučaju biskupa Zanchette, koji je čak promaknut u Rim nakon istinski katastrofalnog financijskog upravljanja.
Navodi o seksualnom zlostavljanju i strategija pape Franje
U međuvremenu, Zanchetta u je Argentini “vjerodostojno optužen za zlostavljanje sjemeništaraca”, javio je Daily Beast.
“Loše vijesti iz Argentine” pretvaraju “Franju od nevinog u krivca”, kaže Sandro Magister.
“Ovo su teška vremena za Papin novi tim tiskovnih agenata. Prvo javno priopćenje Alessandra Gisottija, novog direktora Ureda za medije Svete Stolice, nakon preuzimanja dužnosti, odnosi se na slučaj argentinskog biskupa koji razbija u komadiće Franjinu strategiju rješavanja pitanja crkvenog seksualnog zlostavljanja.”
Prema Magistru, Franjina strategija je stati na stranu “nemoćnih” i “žrtava moći”, “nedužnih” Božjih ljudi protiv klerikalne kaste, seksualnog zlostavljanja, no po njegovom mišljenju ovo je Franjin javni stav u pismu čileanskim biskupima prije nekoliko mjeseci, a on je zauzeo isti stav u svom nedavnom pismu američkim biskupima.
U stvarnosti, upravo je Franjo, u čileanskom slučaju, tvrdoglavo branio nevinost biskupa Barrosa i držao ga na poziciji do kraja, iako je najkasnije od početka 2015. godine primio detaljne zapise o žrtvama. Isto se dogodilo i u SAD-u, gdje je Franjo bio taj, koji je godinama ostavio kardinala McCarricka na funkciji, iako ga je nuncij Carlo Maria Viganò osobno obavijestio u lipnju 2013. o njegovom homoseksualnom dvostrukom životu. Umjesto toga, on ga je rehabilitirao i dao mu delikatne zadatke, uključujući biskupska imenovanja u Sjedinjenim Državama.
“U oba slučaja, Franjo je davao oprost i krivio sam sebe radi onih koji su ga loše savjetovali ili se protivio onima koji su ga, poput Nuncija Viganòa, osobno optuživali “, rekao je Magister.
Izgleda da je ista strategija ono što je Franjo planirao za summit protiv seksualnog zlostavljanja krajem veljače. Sastoji se od činjenice da je Franjo, “pravi populist”, i da se želi prezentirati kao osoba koja, prema Magistru, “pročišćava klerikalnu kastu željnu moći”.
Papin stav se već mjesecima kritizira. Ovih dana su to posebno jasno formulirali kardinal Gerhard Müller i kardinal Walter Brandmüller. Kada papa Franjo kritizira “klerikalizam”, diskreditira cijelo svećenstvo, iako je krivac mala manjina. Uz ovaj pokušaj odvraćanja pažnje, postoji još nešto: papa Franjo je dosad dosljedno prkosio očiglednoj i dobro dokumentiranoj vezi između seksualnog zlostavljanja od strane klerika i homoseksualnosti. Počinitelji su u najmanje 80 posto svih slučajeva homoseksualni svećenici, tj. osobe koje prema kanonskom pravu ne bi smjele biti zaređene.
Zbog toga je kardinal Müller nazvao tezu o klerikalizmu “vrijeđanjem žrtava”.
Nove optužbe protiv bivšeg kardinala McCarricka i nove optužbe protiv biskupa Zanchette Franji sve više otežavaju poziciju.
Argentinska otkrića u neprikladno vrijeme
Slučaj Zanchetta pokrenut je 28. prosinca u argentinskim novinama El Tribuno. Dnevnik je izvijestio da su trojica svećenika iz biskupije Oran podnijela žalbu na seksualno zlostavljanje bogoslova od strane biskupa Zanchette apostolskom nunciju u Argentini. To je bio i razlog, prema pisanju lista, zašto je papa Franjo uklonio biskupa iz njegove biskupije 1. kolovoza 2017. godine.
Dana 4. siječnja novi vatikanski glasnogovornik, Gisotti, naglasio je tvrdnju da Zanchetta nije smijenjen, već da je “podnio ostavku”. Međutim, to samo djelomično utječe na situaciju, jer papa ima konačnu odluku. Nadalje, Gisotti je pokušao vremenski razdvojiti stvari. Tvrdnje su bile poznate tek u jesen 2018. godine. Rečeno je da bi rezultati nuncijeve istrage u Argentini tek trebali stići u Kongregaciju za biskupe u Rimu.
Zapravo, javnost nije znala za te navode, ali Zanchetta je očito sam znao – kao i, kako se čini, Vatikan. Prema El Tribunu, prva žalba je podnesena protiv biskupa relevantnim crkvenim službama 2015. godine. Ono što je razlika: je to da je sada sve izašlo u javnost i to pred početak summita o zlostavljanju.
Za papu Franju, objava dolazi kao krajnji neuspjeh
Biskup je, prema riječima vatikanskog glasnogovornika, dopustio da se njegov rad u Upravi dobrima Svete Stolice “pauzira” do daljnjeg. Iako to nije značajno, kao što je prikazano, to signalizira da se optužbe u Vatikanu shvaćaju ozbiljno.
Zbog ovih slučajeva Franjo se doimlje nepošten
Argentina je sada četvrta zemlja nakon Čilea, SAD-a i Hondurasa, u kojima se papa Franjin pristup seksualnom zlostavljanju od strane visokih crkvenih dostojanstvenika čini pomalo sramežljivim.
“Kada je Jorge Mario Bergoglio izabran za nasljednika Petra, Zanchetta je bio obični svećenik”, rekao je Magister. Zanchetta svoju karijeru duguje samom Franji, koji ga je poznavao prije mnogo godina.
Zanchetta je bio zamjenik tajnika Argentinske biskupske konferencije i Bergoglio ga je “cijenio”. Tako je Zanchetta bio među prvim koje je Franjo promaknuo, uz Marija Aurelia Polija, Bergoglijevog nasljednika na mjestu nadbiskupa Buenos Airesa, i Victora Manuela Fernandeza, njegovog pisca iz sjene, kojeg je imenovao titularnim nadbiskupom.
Gisotti je 4. siječnja govorio o “vrlo napetom odnosu sa svećenicima njegove biskupije”, od kojih je Zanchetta primio “optužbe zbog autoritarizma” i gdje je njegova “nesposobnost u vladanju” postala očita.
Ali zašto je Vatikan to shvatio 4. siječnja 2019. godine?
Već sljedećeg dana novi biskup Orana proturječio je vatikanskom glasnogovorniku.
Mons. Louisa Scozzinu, franjevca, imenovao je papa Franjo kao njegovog nasljednika u travnju 2018., osam mjeseci nakon Zanchettinog tajanstvenog odlaska.
Scozzina je potvrdio u medijima da je Franjo povukao Zanchettu u ljeto 2017. zbog optužbi za zlostavljanje.
Ali zašto nije bilo objašnjenja, nego je Zanchetta umjesto toga promaknut u Rimu? Što je ovo, ako nije zataškavanje?
Privilegirani tretman Franjinih biskupa i kardinala
Privilegirano postupanje prema Franjinim biskupima i kardinalima, čak i kada su optuženi za seksualno zlostavljanje, baca veliku sumnju.
Jedno pitanje odnosi se na dar “razlikovanja” o kojem Franjo voli govoriti.
U izboru svojih povjerenika i štićenika, njegova diskriminatorna moć izgleda nedostaje. Ali ne ako je istina da Franjo favorizira suradnike “s prošlošću” jer vjeruje da se može više osloniti na one koji su mu, nakon njihovih posrtanja, dužni jer su s posebnom zahvalnošću prihvatili drugu priliku.
Magistrov zaključak nakon vijesti o biskupu Zanchetti:
“Postoji opasnost da se od 21. do 24. veljače Bergoglio više ne će nalaziti u ulozi suca bez mane, nego na optuženičkoj klupi onih, koji su tolerirali i prikrivali zlostavljanje.”
http://eponymousflower.blogspot.com/2019/01/with-new-sexual-abuse-case-francis-may.html
Iako je u gornjem tekstu zadržana izvorna terminologija, onoga kojega danas nazivaju papom Franjom, na HKZ-u nazivamo njegovim pravim imenom – lažni prorok.