Peter Seewald, novinar koji je objavio nekoliko intervjua – knjiga s papom Benediktom XVI, snažno kritizira kardinala Reinharda Marxa zbog njegovog javnog ukora guvernera Bavarske o javnom izlaganju križeva. Tome su se pridružili još dva istaknuta njemačka novinara.
Nedavno je objavljena oštra kritika Petera Seewalda u svezi odluka kardinala Marxa o zatvaranju bavarske povijesne opatije, koja bi inače mogla biti održana na životu. Seewald je istaknuo da je sve bogatstvo te opatije sada prebačeno u ruke Münchenske nadbiskupije, tj . Kardinala Marxa.
Upravo sada, Marx je još jednom ispunio naslove u javnosti zbog hvaljenja Karla Marxa, neprijatelja vjere, obitelji i privatnog vlasništva, čije su ideje nadahnule zastrašujuće diktature koje su usmrtile milijune ljudi.
Sada, Peter Seewald još jednom podiže glas, suprotstavljajući se kardinalu Marxu na njegovoj javnoj – i sasvim ozbiljnoj – kritici političke odluke bavarskog guvernera za prikazivanje kršćanskih križeva u javnim zgradama.
Seewald sada pita: “Da li kardinal Münchea još uvijek govori u ime njemačkih biskupa?”
Seewald ističe da se u Trieru, rodnom mjestu Karla Marxa, treba postaviti kip u čast Karla Marxa “čija je ideologija koštala živote oko 150 milijuna ljudi.” Kardinal Marx, nastavio je Seewald, pohvalio je Komunistički manifest, rekavši da je “prilično impresioniran” s njim. Istodobno, dodaje Seewald, isti Katolički prelat kritizira guvernera Södera “na oštar način” zbog odluke o kršćanskim križevima u javnim zgradama.
Štoviše, prema novinarskim izvještajima, “na bavarskoj biskupskoj konferenciji Marx je izoliran jer traži od biskupa odluku o teškom pitanju.“ Ovdje Seewald upućuje na nedavnu odluku Njemačke biskupske konferencije da u pojedinačnim slučajevima odobri davanje Svete Pričesti protestantskim supružnicima Katolika. Također ističe kako je sam Marx gurnuo ovaj plan unatoč činjenici da je “kardinal Woelki prethodno iznio jasno, da se o magisterijalnim izjavama – posebno u središnjim pitanjima Katoličke vjere – ne odlučuje u nacionalnim vijećima”.
S obzirom na Marxove komentare o bavarskoj situaciji, Seewald komentira:
Oštar napad na odluku bavarske vlade nije samo čin de-solidarizacije već i dokaz nedostatka razumijevanja zemlje i naroda, u najvećoj državi ove [savezne] Njemačke republike.
Istodobno, objašnjava novinar: Pritužbe o stilu života Kardinala Marxa i stilu njegovog vodstva slične su onima prinčeva biskupa, kao još jedan nedostatak bliskosti s ljudima i postaju sve jače, ne spominjući oportunizam koji se ispoljava u kontroverznim pitanjima u javnim medijima.
Seewald, koji je pisao nekoliko intervjuiranih knjiga s papom Benediktom XVI i istaknuta je osoba u Njemačkoj, tvrdi da je Marx poznat po uklanjanju križa “kada misli da je uvredljiv.” Stavljanje križa donosi “nemire”, kaže Marx .
“Ali,” odgovara Seewald, “jednom kada je križ bio napadnut od strane” srpa i čekića “, a drugi put, “Svastike”, gdje god je bio uklonjen, objašnjava novinar, “ni na Istoku, ni na Zapadu nije bilo bolje.” Ne bismo li dakle trebali biti sretni, pita Seewalda, “da u bavarskim zgradama visi križ, ne znakovi komunizma ili nacizma – već znak ljubavi? “
Štoviše, autor također pita može li se maknuti” Patrona Bavariae – Majka Božja – kojoj je Elektor Maximilian posvetio zemlju [Bavarsku]? Hoćemo li sada ukloniti” sve brojne križeve na poljima, svetišta i kapelice koje čine Bavarsku tako lijepom?” pita Seewald, hoćemo li početi s “uklanjanjem Božića, Uskrsa, Duhova i drugih kršćanskih blagdana koje je uspostavila država?” Uklanjanje iz službenih građevina (kao što su škole i sudnice) križa, dodaje autor, to je ono što su “Jakobinci u Francuskoj revoluciji, komunisti u Sovjetskom Savezu i nacisti u Njemačkoj učinili. “
“Ako netko zaista želi promicati odvajanje crkve i države – onda počinje s prestankom crkvenog državnog poreza, gdje država čak skuplja za crkvu porez i zatim predaje biskupima njihove “velikodušne plaće”, u konkretnom slučaju Marxa 12.500 eura mjesečno.” ističe novinar.
Seewalda slijede još dvojica njemačkih novinara koji također imaju utjecaj u Katoličkoj Crkvi: Alexander Kissler i Jan Fleischhauer. Oba autora poznata su našim čitateljima zbog njihove inteligentne, duhovite i prilično snažne kritike pape Franje u prošlosti. Obojica – zajedno s Peterom Seewaldom – primjeri su nade za Njemačku, jer pokazuju da neki Nijemci još uvijek mogu bez straha koristiti inteligenciju radi istine (drugi istaknuti primjeri su, naravno, kardinal Joachim Meisner i kardinal Walter Brandmüller ).
I Fleischhauer i Kissler ukazuju i na ironičnost činjenice da je Marx sam uklonio svoj (prsni) križ kad je naizgled mogao biti “uvredljiv”. Uz poznati slučaj Marxovog uklanjanja križa kada je posjetio Hram Mount u Jeruzalemu, Kissler također pokazuje kako je kardinal uklonio križ kad je imigrantima (muslimanima) iskazao dobrodošlicu na glavnoj željezničkoj stanici u Münchenu.
“Zapravo,” kaže Fleischhauer, “to su njemački biskupi koji su odgovorni za politizaciju Crkve, a ne ljudi poput Södera [bavarskog guvernera]”.
“Ovaj novinar smatra da bi Marx trebao biti zabrinut daleko više zbog” profanizacije vjere radi političkih ciljeva”, a ne zbog činjenice da “guverner stavlja križ na zid„.
Slično Seewaldu, Fleischhauer kaže ako bi guverner Bavarske doista slijedio Marxove riječi onda bi trebao otkazati državni porez za crkve i vjeronauk u javnim školama, kao i prikazivanje papinskih misa u javnosti (državnim novcem). Otkriva u kardinalu Marxu jak skup “dvostrukih standarda”.
Protivno Marxu, kaže Kissler, većina bavaraca – 54% – slaže se s odlukom guvernera Södera da javno prikazuje križeve. Prema tome, objašnjava, ne može se reći o kardinalu Marxu da je pažljiv “na senzibilitet naroda”.
Štoviše, Kissler ističe da je takav “trend prema uklanjanju križa od crkvenih dužnosnika” još ozbiljniji zato što je “Marx vođa njemačke biskupske konferencije”. Inače, moglo bi ga se samo nazvati “osobnom koja ima alergiju na križ”.
Kissler vidi da Marx želi “umanjiti važnost križa” micanjem iz javnosti, stavljajući ga umjesto toga u privatno carstvo, izvan svijeta “, dodaje on, međutim “njegovo [Marxovo] srce jako je zatreperilo”, objašnjava novinar, “kad je bio u mogućnosti hvaliti svog imenjaka Karla”, nakon što je sam bio” izmoren teretom križa.”
Zaključak Kisslera je da su “promjenjivost” Marxovih izjava, i [kolebljive] tvrdnje uvijek bile problem.” U ovom kontekstu očekivano za kardinala Marxa, (kao što je učinio ranije s obzirom na blagoslov homoseksualnih parova), otvoreno je promijenio svoje mišljenje, naravno bez isprike. Sada objašnjava da je javni prikaz križeva prekrasna prilika da se prisjeti kršćanske slike čovjeka i dužnosti da rade u tom smislu. Hoće li pravi kardinal Marx opet ustati? Koliko će ga njemački biskupi podnositi kao vođu? Ili će izabrati jednog biskupa poput biskupa Rudolf Voderholzer koji je odmah i nedvosmisleno ustao na obranu kršćanskog križa na javnim mjestima?