“Papa Franjo će se sastati sa svim predsjednicima biskupskih konferencija u Vatikanu 21. do 24. veljače, “da govorimo o sprječavanju zlostavljanja maloljetnika i ranjivih odraslih”. Tako su izvijestile vatikanske vijesti, rabeći riječi pomoćnice ravnatelja vatikanskog ureda za tisak, Palome Garcia Ovejero, na brifingu održanom ovoga tjedna na kraju sastanka C9, Kardinalskog vijeća za reformu Kurije.
Tada smo pročitali uvodnik u Avveniru, u kojem je Stefania Falasca preporučila da “nas ne smiju dezorijentirati krivotvoritelji riječi koji opsjedaju Crkvu u ovom trenutku” i pozvala nas da “pratimo redoviti magisterij Petrova nasljednika. Papa nije slavna osoba. U svom redovitom propovijedanju ne govori o sebi.” Falasca je potvrdila da se “simptomi zla množe te se čini da se šire kao kolektivna histerija u kojoj sve postaje predmet klevete i dobiva zlokobno tumačenje do točke gdje se smatra normalnim i dopuštenim pozvati papu na ostavku kao da je voditelj tvrtke ili političke stranke”.
“Krivotvoritelji riječi.” Dok smo čitali taj izraz, mislili smo na McCarricka; Tegucigalpu; Boston i njegovo sjemenište; i mnoge druge slučajeve u Njemačkoj, Čileu, SAD-u, ali i ovdje u Italiji, iako su zasad optužbe samo prigušene i anonimne. To je kriza, kako su mnogi potvrdili, “sveprisutne homoseksualnosti” svećenika i biskupa, ali o kojima institucionalna crkva ne govori ništa. Ništa se ne govori o tome u najavi sastanka biskupskih konferencija sljedeće veljače (veljače! To je za pet mjeseci …), ni Papa je nije spomenuo u pismu čileanskim biskupima, a u drugim službenim komunikacijama ne spominje se. Zašto? Što to oni ne žele reći? Je li pogrešno misliti da postoje oni koji “krivotvore riječ” namjernim izostavljanjem? Kako bi prikrili koga i što?
Falasca je u pravu što nas savjetuje da slijedimo redoviti magisterij. No, hm, papa je također osoba koja jednako kao i svi ostali imaju veću ili manju vjerodostojnost prema usklađenosti onoga što govori i onoga što radi. Upravo zbog toga, za mene i za milijune drugih, toliko je važno znati istinu o tome je li nadbiskup Viganò razgovarao s papom 23. lipnja 2013. o tome tko je Theodore McCarrick, što je činio i što je i dalje činio. Jer ako je to istina i ako papa Bergoglio ne samo da nije ništa poduzeo, već je i rehabilitirao McCarricka i slijedio njegov savjet u imenovanju biskupa i kardinala u SAD-u, favorizirajući prijatelje i štićenike McCarricka, papina vjerodostojnost dok predsjeda vatikanskoj konferenciji sljedeće veljače neće biti ista kao što bi bilo ukoliko je Viganò lagao ili je možda pogriješio.
Zato oni koji, umjesto da pokušaju saznati jesu li ove – činjenice, a ne mišljenje – istinite ili ne, brbljaju o zavjerama i napadima na papu i sve ostalo, jesu “krivotvoritelji riječi” po definiciji. U demokraciji, gdje postoji sloboda govora, ljudi mogu tražiti od onih koji su na vlasti da kažu je li nešto istina i da li se nešto dogodilo ili ne. No tako nije pod režimima: zahtjev za transparentnošću i istinom odmah se označava kao napad na karizmatičnog vođu, na “malog oca” ili “velikog kormilara” i tako dalje. A “krivotvoritelji riječi” koji odmah reagiraju pokušavaju diskreditirati one koji postavljaju pitanja, obično optužujući ih da imaju brojne nejasne motive. To je također ono što smo vidjeli da se događa.
Ostavljajući na stranu pitanje ostavke, sada je u pitanju osobna i ljudska vjerodostojnost pape. To stvara veliku dramu mnogim katolicima, a možda i nekima koji nisu katolici. Zbog toga, “krivotvoritelji riječi”, u svojim dugim disertacijama i analizama, izbjegavaju spominjanje ove točke – točke za koju tišina, kolikogod ukrašena i urešena, ne predstavlja zadovoljavajući odgovor. Majmun odjeven u svilu je i dalje majmun. Na neodređen način, C9 se poziva na mogućnost da Sveta Stolica može formulirati “potrebna pojašnjenja” kao odgovor na “ono što se dogodilo posljednjih tjedana”.
U međuvremenu, čak i najglasniji klevetnici nadbiskupa Viganòa priznaju da je “očito je da je bivši nuncij u Sjedinjenim Državama naveo datume i dokumente u njegovu posjedu (ili koje je vidio) u koje nema razloga sumnjati”. Važno priznanje. A možda i to znači da nije pogriješio u svezi audijencije kod pape Bergoglia 23. srpnja 2013.? “Pojašnjenja” o ovom događaju bit će ključna, možda više od svega drugoga.
https://onepeterfive.com/abuse-falsifiers-word/
Iako je u gornjem tekstu zadržana izvorna terminologija, onoga kojega danas nazivaju papom, na HKZ-u nazivamo njegovim pravim imenom – lažni prorok.