“Ljudi u Amazoniji nemaju uopće nikakav interes za Amazonsku sinodu, naprotiv, oni su iskorišteni kako bi se napala Katolička vjera,” rekao je svećenik Ignacio Maria Donoro.
Svećenik Ignacio Maria Donoro je osnivač domova za nezbrinute mlade u Amazoniji – dječake i adolescente – sa margina društva.
U Peruanskoj Amazoni, dao je intervju za Infovaticanu – glavnu Španjolsko govornu Katoličku web stranicu, kako ovi siromašni ljudi Amazonije jedino žeđaju za istinskim Bogom.
Ignacio Maria Donoro zadnjih 10 godina radi u Peruanskoj Amazoni. On svoju instituciju naziva “Kuća Nazareta”, koja zbrinjava visokorizičnu i socijalno zapuštenu djecu i tinejdžere.
U intervjuu za Infovaticanu, svećenik Donoro vrlo jasno govori kakve su potrebe Amazonije:
“To su posvećeni, svećenici u celibatu, koji potpuno predaju svoje živote Bogu i koji su posvetitelji drugih ljudi. Nakon Boga, Svećenici su sve”, rekao je za Infovaticanu, citirajući Sv. Ivana Mariu Vianney-a.
Zapitan o slavljenju Pachamamma idola u Rimu, rekao je novinaru da dječaci iz njegovog doma toliko vole našeg Gospodina i Djevicu Mariju, da bi sigurno reagirali slično Austrijskim mladićima, koji su bacili demonske kipove Pachamamme u rijeku Tiber.
Donoro kaže da je i sam plakao kada je vidio ove heretičke idole u srcu naše Svete Majke Crkve, iznad svetih ostataka Petra i Pavla.
Ovaj intervju sa ocem Donorom dogodio se neposredno prije objave heretične Apostolske pobudnice Querida Amazonia:
Novinar:
“Koje su najveće poteškoće u evangelizaciji sa kojima se suočava Amazonija?
Donoro:
Poteškoće? Nikakve. Biti ovdje i govoriti im o Bogu za kojeg nikada nisu čuli je prekrasno. Ovi ljudi su istinski gladni Boga. Oni su potreseni. U El Salvadoru, dogodilo mi se doista nešto neobično. Držao sam Misu koja je trajala gotovo 45 min. Ljudi su mi poslije prišli i pitali kako je tako kratko trajala. Nisu prešli toliki put da bi slušali tako kratku Misu. Oni su mi rekli da žele još uživati u Gospodinu i da žele znati više. I da im ja trebam govoriti više o tome, a da Misa treba dulje trajati. Slijedeću Misu držao sam sat i pol, a njima je i dalje bila kratka.
Ljudi su ovdje istinski gladni Boga. Zato je prisustvo Boga ovdje jako. Božje riječi ovdje odjekuju posebnom silom.
Ovdje ćete naći zajednice koje imaju Misu jednom u godini dana i oni su jako sretni da mogu primiti svećenika. Oni jako vole svećenike. Hodate ulicom, a ljudi vas zaustavljaju i traže da ih blagoslovite.
Obično nosim nekoliko Krunica u mom džepu i dajem im. Njima je to poseban blagoslov od Boga.
Ono što ovaj narod treba su sveti svećenici, posvećeni tijelom i dušom.
Novinar:
Da li Amazonska pobudnica i završni dokument doista reflektiraju želje Amazonskih ljudi po vašem mišljenju?
Donoro:
Ovdje u Amazonskoj prašumi, Sinoda nema nikakvu važnost uopće. Nitko ne govori o Sinodi. Nitko. Ovdje su ljudi siromašni, oni ne čitaju novine niti dobivaju informacije. Prema mom mišljenju, nema nikakvog smisla imati sinodu samo za ljude u Amazoniji, a način na koji se Amazonija predstavlja podiže jednu zabrinutost, jer to je jako čudno, ovo što se spominje nema nikakve veze sa stvarnim životom u Amazoniji.
Sada riječi Kardinala Saraha, Prefekta Kongregacije za Bogoštovlje i Disciplinu Sakramenata, daju novi smisao ovoj sinodi: Bojim se da pojedini Zapadnjaci upotrebljavaju Sinodu kako bi progurali svoje planove. I tu mislim na ređenje oženjenih muškaraca, zatim stvaranje žena-đakona i nadležnost laika. Iskoristiti tako Amazonski narod kako bi proveli svoje ideološke planove bila je teška manipulacija, neiskrena obmana i uvreda Boga, koji vodi svoju Crkvu i povjerava joj spasenje duša.
Također sam bio iznenađen i ljut da se duhovnost siromašnih u Amazoniji iskorištava kako bi se stvarali projekti buržuja i svjetovnog Kršćanstva.. To je odvratno.
Ono što ja vidim, koji sam tu već 10 godina, je da su ovi ljudi možda siromašni, ali nisu glupi, i oni cijene istinu i žeđaju za Bogom, to je ono što oni trebaju.
Novinar:
Često se spominje Pachamamma, do koje mjere je ona povezana sa Amazonom?
Donoro:
Mogu vam potvrditi da sam te kipove vidio prvi puta kada sam ih vidio u Rimu.
Ponavljam, ovdje sam već 10 godina i nisam vidio nikakvog idola Pachamammu, niti nekog sličnog drugog idola.
Ovdje su ljudi tužni kada vide te idole kako se prezentiraju u Katoličkoj crkvi, jer ti idoli njima ništa ne znače. Jedina Kraljica Amazonije je Majka Božja.
Za Kršćanina, nema drugih bogova osim spasitelja Isusa Krista, Sina Božjeg, rođenog iz djevičanske utrobe Marije.
Novinar:
Zadnjih tjedana fokus je na Papi Franji i njegovoj završnoj pobudnici, neki se nadaju da će ona dopustiti ređenje oženjenih muškaraca. Da li vi vidite potrebu za tim i da li se to onda može primijeniti za bilo koje mjesto u svijetu sa manjkom svećenika?
Donoro:
Ja mislim da je za cijeli svijet, a ne samo za Amazoniju, danas, više nego ikada, potreba svećenika, ne onih koji su oženjeni, nego onih koji ljube Krista.
To je posao svećenika, biti svjedokom milosrdne i bezuvjetne ljubavi Isusa Krista i dovesti duše Bogu.
Svećenik je posvetitelj Božjih ljudi. On je posvetitelj kroz sakramente koje daje, iznad svega Krštenje, Euharistiju i sakrament Pomirenja.
Krist nije bio oženjen i on traži od nas svećenika da ga imitiramo i damo mu naš dar djevičanstva, kao što je i on dao svom Ocu, iz ljubavi prema nama. To jest čudo!
Bog nam je povjerio toliko puno u naše ponizne ruke. Ne možemo ga iznevjeriti. Mi ne možemo sniziti našu službu ili je podijeliti na svećenike prve ili druge klase. Bog zaslužuje sve.
Novinar:
Jedno od pitanja na Amazonskoj sinodi bila je i ekologija. Da li mislite da je taj problem prioritet?
Donoro:
“Abortusi su postali najveći uništavatelji mira, ljubavi i istine danas.”
To su riječi Majke Terezije iz Calcute, a one su danas i te kako aktualne.
I ponavljam, ljudi Amazonije zaslužuju svećenike koji su potpuno posvećeni svojoj službi, koji su jedno sa Kristom, i čije je srce nepodijeljeno. To je ono što je Amazonskim ljudima potrebno, a ne da se kada nema svećenika potraži onaj druge klase.