Kardinal Reinhard Marx, nadbiskup Munchena, predsjednik Njemačke biskupske konferencije i Komisija biskupskih konferencija Europske zajednice (ComECE) svjestan je da je svojim “da” blagoslovima homoseksualnih parova prešao crvenu crtu.
Za razliku od prijedloga biskupa Franza-Josefa Bodea početkom godine, prema Marxovom mišljenju, ne bi trebalo biti opće regulacije. Umjesto toga, trebalo bi provjeriti u samim župama, da li su takvi blagoslovi “u pojedinim slučajevima” mogući.
No ovo ograničenje je samo taktičko odijelo. Kardinal Marx utire put svim progresivnim župnicima da takve blagoslove čine bez teološki opravdanog dokumenta i bez izlaganja kritici. Bez obzira jesu li različiti aranžmani od župe do župe, to ne mijenja činjenicu da kardinal Marx u najmanju ruku smatra da je homoseksualnost bezopasna, barem pod određenim uvjetima.
S ovim korakom, kardinal Marx u osnovi namjerava osnovati novu Crkvu. Iz sljedećih razloga:
- Katolički seksualni moral jasno navodi da je seksualni čin moralno dopušten samo u valjanom ugovorenom braku između muškarca i žene. Katolik je dužan pristati na to načelo, čak i ako se ne pridržava toga. S de facto legaliziranjem prakticirane homoseksualnosti od strane kardinala Marxa, ovo se načelo poništava, općenito, a ne samo u pogledu homoseksualnosti. Kardinal Marx je ukinuo obvezujući Katolički seksualni moral. Stoga Crkva koja slijedi upute kardinala Marxa više neće biti Katolička, već nova crkva.
- Bez obzira hoće li se blagoslovi za homoseksualne parove odigravati ili ne, trebaju biti na lokalnoj razini, odnosnou župama. No, budući da prijem tih blagoslova podrazumijeva potpuno novu moralnu teologiju, različite župe bi imale različite moralne teologije. Moralno učenje izvedeno je iz vjere. Marxovo prihvaćanje homoseksualnih blagoslova dovodi do stanja u kojemu bi različite “katoličke” župe trebale slijediti drugačiju vjeru i drugačiju moralnost, što nije moguće iz Katoličke perspektive. Jedinstvo Crkve očito bi bilo uništeno na župnoj razini.
- Ako se gleda razina Univerzalne Crkve, postaje još očiglednije da je Marxov prijedlog anti – Katolički. Vjeruje li da će drugi biskupi ili biskupske konferencije slijediti njegov prijedlog? Vjerojatno ne. Usvajanjem novog morala, nove vjere i novog obreda za blagoslove (barem dio) Katoličke Crkve u Njemačkoj bi se odvojio od svjetske crkvene zajednice.
- Kardinal Marx još uvijek duguje objašnjenje kako on želi učiniti svoj projekt atraktivnim za takozvane “materinski jezik” Katolike. To su Katolici s migracijskom pozadinom, tj. Poljaci, Hrvati, Portugalci, itd. koji žive u Njemačkoj. Oni ne samo da su konzervativniji nego prosječni katolici njemačkog podrijetla, već u mnogim mjestima, posebno velikim gradovima, oni sada čine većinu vjernika.
Ne može se zamisliti da kardinal Marx nije razmišljao o gore navedenim točkama u moralno – teološkom i ekleziološkom smislu.
Najvjerojatnije ga ovi prigovori ne smetaju jer već traži formiranje nove vrste Crkve. To je bilo jasno u intervjuu početkom 2015. s Američkim isusovačkim časopisom America.
U tom intervjuu, kardinal Marx pokazuje razumijevanje za homoseksualna partnerstva, za “divlje brakove“ i za zahtjeve za promjenom doktrine Sakramenata. Već u to vrijeme bilo je očito da je kardinal Marx tražio sveobuhvatnu reformu Crkvenog učenja o seksualnom moralu.
U svom razgovoru s America , kardinal Marx čak ide i mnogo dalje.
Zalaže se i na deklerizaciju moći u Rimskoj kuriji. Laici bi trebali preuzeti važna ministarstva, pa čak i predsjedništva vijeća, zajednica ( tj . Vatikanskih ministarstava) i drugih upravnih jedinica. Žene bi trebale biti privilegirane kao dio tih strukturnih reformi. Konačno se mora priznati da je jedan od “znakova vremena” “emancipacija žena”. Crkva sada mora to ostvariti. (Izraz “emancipacija žena” dolazi iz konceptualnog arsenala lijeve socijalne politike i temelji se na ideologiji klasne borbe.)
Ove izjave jasno pokazuju da liberalna reforma ne percipira Crkvu prvenstveno kao čuvara istine, nego kao mjesto okupljanja gdje se okupljaju svi ljudi, bez obzira na to u što vjeruju. To može funkcionirati samo ako se Crkva prilagođava duhu vremena i ima granice što je moguće otvorenije. Granice između Katoličkog i nekatoličkog trebaju biti što je moguće više zamagljene, ali ne toliko da bi to ugrozilo prihode od crkvenih poreza. Da bi se sve ovo postiglo, potrebno je slabljenje svećeničke i biskupske službe.
U takvoj Crkvi Istina ili vjernost Evanđeljima ne može biti u središtu pozornosti. To nije izričito navedeno u intervjuu, ali to je neizbježna posljedica. Da bi Istina bila naoružana protiv stalnih napada, mora biti hijerarhijski izgrađena na temelju Sakramenta Svetog reda.
Ukoliko bi se taj proces deformacije Crkve nastavio dovoljno dugo, neformalna mreža biskupija i župa bi nastala bez određenih teritorijalnih granica, bez određenih učenja i bez određene vjere. Pseudodemokratska tijela i karizmatični likovi bi odredili način života koji će zamijeniti moralna učenja i koji više neće biti vezan za fiksne vjerske istine.
https://onepeterfive.com/approval-blessings-homosexual-couples-equivalent-founding-new-church/