Da je papa Benedikt bio manje fin muškarac akademskog tipa, tipa u kojem su konzervativci bili milosrdni prema liberalima, mi bi bili pošteđeni pape Franje.
Alexander Baverstock piše u The Telegraphu da kada je islamski svijet reagirao s tipičnim ekstremnim nasiljem na predavanje u Regensburgu pape Benedikta XVI., tada je kardinal Bergoglio iskoristio priliku da izrazi svoje protivljenju Benediktu koji je citirao bizantskog cara Manuela II. da je ono što je bilo novo u Muhamedanovu učenje bilo loše i nečovječno, kao npr. prisilno obraćenje.
Baverstock piše: “Reagirajući u roku od nekoliko dana izjavama u Newsweek Argentina, kardinal Jorge Bergoglio proglasio je svoju ‘žalost’ zbog izjave na Sveučilištu u Regensburgu u Njemačkoj i potaknuo mnoge njemu podređene Crkve da čine isto.“
Kardinal Bergoglio, u neposrednoj obrani nasilja muslimana, nije samo potkopavao papu Benedikta, nego je poticao i druge crkve da čine isto.
To je zasigurno bio trenutak kada su kardinali i drugi crkveni ljudi – poput S. Gallen mafije, odlučili da je Bergoglio vjerojatno njihov čovjek.
Postoji nekoliko stvari za koje mislim da bismo trebali uvidjeti kroz ovaj članak i koje su bile posljedice toga za Crkvu.
Jedno je da je papa Franjo koji je težak i netolerantan prema svemu što mu stane na put, kao kardinal postao lider u potkopavanju papinstva Benedikta XVI.
Ključno obilježje pobunjenika protiv kršćanstva od Luthera, Calvina i Cranmera do naših dana jest da, kada nemaju veliku moć, govore i djeluju kako bi poremetili stvari, obično dok se predstavljaju kao progonjeni svjedoci istine koji jednostavno žele da ih se čuje. Kad su stekli veliku moć, otkrilo se da su gadno autoritarni.
Još jedna stvar koju bismo trebali vidjeti iz ove priče je da je Bergoglio uspon počeo svojim suprotstavljanjem učenju pape koji je citirao bizantskog cara koji je vidio kako Turci kolju svoje ljude u sve većem broju, prisiljavajući preživjele da se obraćaju. Bergoglio tako nije samo ispričao brutalnost muslimana – čije je nasilje više nego dokazala carska tvrdnje o islamu; Bergoglio je zapravo izjavio da je uloga Crkve bila suprotstaviti se bilo kome da kaže ili napiše bilo što, što bi dovelo do muslimanskih nereda, jer je to zapravo jedini način dijaloga s muslimanima. (da prihvatiš sve kako oni kažu)
Papa, koji tako misli, neće, što je prvo i najvažnije pasti svoje stado. Bit će mnogo više zainteresiran za ugodi muslimanima nego da govori istinu o islamu i njegovom najnovijem napretku u novim zemljama. Takav papa neće željeti da Crkva pokuša obratiti muslimane koristeći razloge i činjenice, jer to bi ih uvrijedilo i izazvalo nemir. Ovakav papa vjerojatno će kriviti barem zapadne Katolike zbog muslimana koji dižu u zrak crkve i kolju crkvene ljude i kršćane općenito.
Najstrašniji dio afere kardinala Bergoglija koji dolazi u obranu muslimanskih pobunjenika i neprestano neučinkovitog ekumenizma kojeg je stvorio II. Vatikanski sabor predmet je predavanja pape Benedikta: Razum i kada nema razuma u vjeri. U povijesnom Apostolskom kršćanstvu Trojedini Bog je prepoznat kao Otac razuma, što znači da Crkva i svi njeni članovi i društva koja oni formiraju moraju djelovati razumno u svemu. Trojedini Bog je stvorio razum i razumno reagira sa stvorenim.
Islam, s druge strane, postavlja Allaha koji je transcendentan prema stvaranju, koji je iznad i izvan razuma i morala koji se dodjeljuje čovječanstvu. A to nužno dovodi do toga da je islam bio religija i nasilnih osvajanja, kao i prisilnih obraćenja.
Ne bi se trebalo čuditi da će Bergoglio postati papa koji će pomiriti razum i sve ostalo na svom putu, budući da teži nekoj vizija nirvane koja se može proizvesti na Zemlji tako što se brzo progura duh Vatikana II.
Ovo je za mene najizravnija misao koja se pojavljuje iz ovog članka: da je papa Benedikt XVI. zaledio Bergoglia i slijedio to s akcijom protiv “S. Gallen mafije”, ne bismo trpjeli epsku pogrešnost pape Franje i vjerojatno bi još uvijek bili pod vladavinom Benedikta XVI., čiji bi se polagani rad na popravku Crkve nastavio.
Milosrđe za one koji ne zaslužuju milost gotovo se uvijek osveti u stvarnom svijetu. Milost prema peronističkom kardinalu koji je okupljao ljude da se suprotstave papi Benediktu XVI., i koji je nakon toga bojkotirao sinodu koju je sazvao Benedikt, dopustila je Bergogliju da se pregrupira i dobije punu potporu da zamjeni Benedikta.
Papa Benedikt XVI. bio je ljubazan, previše ljubazan, ne samo za svoje dobro, već za dobro Crkve i tako i svijeta. Benedikt je bio jednostavan, bezazlen, iskren kao golub, ali nije bio mudar kao zmija.
I zbog toga svi patimo.