Čini se da Irska ima dvije vrste vremena. Ili kiši, ili će kišiti. Barem je tako bilo tijekom prošlog tjedna, dok je ostatak vjetra i vode iz uragana Ernesta pao na zapad.
Planinario sam tamo – moj godišnji ljetni plan spuštanja na zemlju uključuje provođenje par napornih dana na otvorenom, što je dalje moguće od ciklusa vijesti i nemira u Crkvi i svijetu.
To je bilo dobro jer je sve je ovo uvod za događaje koji će nastupiti kasnije u ovom tjednu u Dublinu i Knocku. Događaji (množina), jer pored loše tempiranog i slabo osmišljenog Svjetskog susreta obitelji (SSO), postoje i razni “alternativni” skupovi.
Ja ću održati završno predavanje na jednom od njih u korist tradicionalne obitelji (zajedno s kardinalom Burkeom, o. Thomasom Weinandyem, Edwardom Pentinom i drugim prijateljima). Više o tome, nadam se, u posebnim izvješćima, kasnije ovoga tjedna.
SSO je poljuljan, prije nego što je i započeo. Nove objave o zlostavljanju uzrokovali su povlačenje kardinala O’Malleya i Wuerla, koji su bili planirani govornici.
Više od 10.000 ljudi potpisalo je peticiju kojom se poziva na otkazivanje poziva o. Jamesu Martinu, D.I., poznatom zagovorniku “izgradnje mostova” prema ljudima s istospolnim privlačnostima i drugim poremećajima. To se nije dogodilo.
No, negativna promidžba vjerojatno je nagnala organizatore konferencije da odbiju dvije LGBT skupine koje su pokušale iznajmiti štandove. Izgovor: nisu znali koliko će prostora za izlagače biti na raspolaganju. Nema nikakve veze s katoličkom doktrinom, naravno.
Glasnogovornik jedne skupine je opisao kako papa Franjo želi prihvatiti homoseksualce, ali da je Vatikan u sjeni konzervativnih snaga koje ga zaustavljaju.
To uopće nije tako jasno. Papa je tjerao talijanske biskupe da ne primaju muškarce u koje sumnjaju da imaju homoseksualne sklonosti na sjemenište. Čak se naglas zapitao kako ih je toliko ušlo u svećeništvo.
Istina je da je kardinal Kevin Farrell, rodom iz Irske koji je kao šef Dikasterija za laike, obitelj i život bio odgovoran za organizaciju SSO-a, dao značajnu podršku Martinovoj knjizi “Izgradnja mostova”, rekavši kako će “pomoći LGBT katolicima da se osjećaju više kao kod kuće u onome što je, naposljetku, njihova Crkva. “
Ali ne. Crkva nije njihova – ili njegova, ni moja. Ona je Kristova. On i duga tradicija ostavili su nam prilično eksplicitne upute o ovome i mnogim drugim stvarima.
U međuvremenu, irski homoseksualci i buntovne žene javno su se žalili kako međusobno jedni druge ne podržavaju dovoljno. Ipak, žene su se organizirale.
U subotu, na dan dolaska pape Franje, Trinity College’s School of Religion će biti domaćin neovisnog skupa, “Glasovi koje papa Franjo ne želi slušati.”
Ali bilo bi teško nekome ovih dana ne čuti ove “glasove” jer su govorili o progresivnim temama tako poznatim da su miljama udaljene od banalnog: marginalizacija žena od strane Crkve, zlostavljanje LGBT katolika, kontracepcija, pobačaj, kriza zlostavljanja.
Program za službeni SSO također nije nikakva nova revolucija. Većina tema se čine kao stvari kojima se bave ljudi koji su profesionalno uključeni u obiteljski rad na dnevnoj bazi.
Nema štete u tome, naravno, i uvijek je dobra stvar kada se čak i dvoje ili troje okuplja u Njegovo Ime.
Ali Irci su upravo u velikom broju glasali da daju pravo ubijanja vlastite djece u maternici. Ipak, koliko ja mogu vidjeti, riječ pobačaj ne pojavljuje se u naslovu bilo koje sesije.
Ništa od toga vjerojatno neće utjecati na globalnu krizu obitelji – i globalnu krizu Crkve u ovom trenutku.
Hoće li ovaj SSO imati utjecaj u velikoj mjeri ovisi o tome što papa Franjo kaže i čini. Njegova zaključna propovijed na prethodnom (2015.) Svjetskom susretu obitelji u Philadelphiji bila je zapanjujuća.
On je okrenuo Evanđelje dana – onaj koji nije protiv nas je s nama – u opomenu da su katolici previše “uskogrudni”.
Pokrivao sam događaj za EWTN i nije me ostavio bez riječi – samo zato jer ne možete ostati bez riječi kad prenosite događaj uživo. No, bilo je jasno – bili smo usred dviju sinoda o obitelji – pokušavao je gurati stvari u smjerovima gdje smo ga vidjeli prije.
Na tom skupu bilo je 40.000 ljudi iz cijelog svijeta, kao što je u njegovoj navici, tek je na kraju progovorio. Govorio je o malim djelima ljubaznosti i ljubavi unutar obitelji, i većoj stvarnosti saveza između muškarca i žene. Ali način na koji je postavio ton – uvodeći dvosmislenost, pa čak i kritiku snažnih ideja o obitelji – dao je ton svemu ostalom.
Slično tome, netko iz Irske ili Rima (ili oboje) odobrio je zastavu SSO-a koja je postavljen u gotovo svakoj Irskoj crkvi ovog tjedna. Citira papu Franju: “Koliko bi bio bolji obiteljski život ako bismo upotrijebili riječi…. molim te, hvala, žao mi je.” Dobar savjet, na skroman način.
Ali s obzirom na neizmjernu i neporecivu oluju koja udara obitelj – sve od zakonskih i kulturnih normi koje potiču lake razvode, demografski kolaps gotovo svih razvijenih nacija uslijed kontracepcije i pobačaja, namjerno zamagljivanje muškog i ženskog, (i seksualnog zlostavljanja koje je oštetilo vjerodostojnost Crkve), Irska – i svijet – trebaju mnogo jaču poruku.
Pitam se što ćemo dobiti?
https://www.thecatholicthing.org/2018/08/20/o-ireland/
Iako je u gornjem tekstu zadržana izvorna terminologija, onoga kojega danas nazivaju papom, na HKZ-u nazivamo njegovim pravim imenom – lažni prorok.