Promijenite Katekizam. Ako se doktrina ne podudara s novo željenim pravovjerjem glede homoseksualnosti, bit će najbolje usvojiti rješenje Aleksandra Velikog, koji je jednim udarcem svog mača odlučio odvojiti gordijski čvor na svoj način: rezanjem u dva.
Na isti način, kako bi prihvatili i definitivno otklonili put za homo – erotsku praksu, potrebno je baviti se osnovama, a odatle će sve biti lakše. Sada kada stav prihvaćanja homoseksualnosti kao prirodne varijante ljudske seksualnosti postaje sve češći, ostaje samo jedna mala prepreka dodavanju pune afirmacije LGBT prava kao sastojka “kršćanske salse” – uklanjanje Katekizma Katoličke Crkve, smatra se posljednjom preprekom koju treba prevladati.
Tako će se bitka sada skrenuti na doktrinalnu razinu, ali sve se mora pripremiti zahvaćenim i ohrabrujućim jezikom koji samo određena sorta klerikalizma zna sročiti. Iznad svega, najprije se moraju poslati pioniri koji čine sebe tumačima i glasnogovornicima ove linije misli. Mala grupa teologa i svećenika, nekoliko biskupa, pa čak i takozvani pastoralni radnici, koji se ističu u svojim biskupijama, dok tiha većina drijema.
Posljednji pucnji, daju se nekim laicima, prema precizno naručenom tapiseriju dirljivih uzroka. Tako donosi Republika, priču o dvoje roditelja koji su prihvatili svoju kćer lezbijku i pridružili se timu kojega je oformio biskup Civitavecchia Luigi Marrucci, koji pripada takozvanom kršćanskom LGBT pokretu. “Bili smo čvrsto uvjereni da je homoseksualnost grijeh”, kažu. A sada? “Molili smo se i čitali prispodobu o izgubljenom sinu i shvatili smo da Gospodin prihvaća sve bez suđenja. Martina živi u istini i volimo ju takvu kakva jest.“
“O kakvoj istini oni govore? Sigurno ne o istini Evanđelja ili istini o Sodomi u Bibliji, niti o istini Katekizma, na koji se skreće prema kraju priče: “Problem je s Katekizmom, koji kaže da je homoseksualna orijentacija intrinzično poremećena”.
Ovdje smo pronašli kamen spoticanja. To je ključno razmatranje koje je potrebno kako bi se “konačno” razvio put za homo – herezu u Katoličkom tonu. Zapravo, ovaj intervju nije se dogodio samo slučajno već je pokrenut iz daljine.
Pogledajmo kako se postavljaju temelji da Katekizam više ne bude nedodirljiv, kroz uvođenje virusa revizije, kao da su istina o čovjeku i Božanski plan ljudskog roda samo društveno konstruktni i podložni mijenjanju mišljenja.
U svibnju 2017 održano je mini-vijeće u velikoj tajnosti tijekom kojega je postavljen temelj, buduće demontaže članaka 2357., 2358. i 2359. Katekizma Katoličke Crkve, u kojima se navodi da “Temeljeći se na Svetom Pismu, koje predstavlja homoseksualne čine kao djela teškog poremećaja, tradicija je uvijek držala da su” homoseksualni čini intrički poremećeni”.
Sastanak je potaknuo jedan od isusovaca koji je bio najbliže uključen u rad utiranja puta za homoseksualnost, velečasni Pino Piva koji je već neko vrijeme najviše “slušan” – barem u Italiji – među homoseksualcima koji kažu da su Katolici, ali koji ne prihvaćaju način čistoće određen od strane Katekizma, kao ni pastoralno pismo iz 1986. godine „Briga za homoseksualne osobe“ koje je napisao tadašnji kardinal Joseph Ratzinger. Ovaj isusovac Piva je nedavno preselio u isusovačku kuću u Bologni i okuplja skupine LGBT kršćana.
U ovom timu je također i biskup, koji je pomagao na tim susretima, ali bez interveniranja. Susreti su otvoreni za vjernike LGBT-a i svećenike koji su im se pridružili u poduzimanju “najrazličitijih” životnih stilova, bez ikakvog zamišljanja da ih pokušaju ispraviti, već žele sva ta iskustva i pristupe objediniti obrađujući temu homoseksualnosti u životu Crkve. Postoji samo jedan zajednički nazivnik: biti kritičan na Katekizam, koji se sada smatra glavnom preprekom prema punom prijateljstvu sa homo – erotskom praksom.
Malo se zna o tome što se događa na ovim sastancima, ali nešto je izašlo na blogu svećenika Maura Leonardija, koji je još jedan promicatelj homo – erotskih razloga, koji je dugo u igri, čak i do točke intervjuiranja Vladimira Luxurije [talijanske “transrodne” slavne osobe koja je kao komunistički političar bila prvi otvoreno “transrodni” član parlamenta u Europi] bez ispitivanja pozadine bilo kojeg od njezinih [njegovih] razmišljanja. Leonardi, koji piše na široko poznatom blogu, dobacio je neke bisere poput ovog: “Ako, je međutim, kao što to vrijedi i za veliku većinu homoseksualnih osoba, netko uvjeren da je homoseksualno stanje prirodno i željeno od Boga, može li jedini odgovor Crkve biti: ‘Sve dok se ne pridržavate Katekizma, ( a osim toga, Katekizam nije Evanđelje) ne možete primiti Sakramente? Je li moguće čak i priznati grijehe za koje nečija savjest smatra da nisu grijesi?”
Sve u svemu, kad smo eliminirali sve objektivne podatke o ljudskoj prirodi i Božanskom poretku, homoseksualnost nije ništa drugo osim stvar mišljenja pojedine osobe. I kao takva mora biti prihvaćena i unaprijeđena. Zapravo, također citirajući biskupa koji je bio prisutan na Bolognanskom sastanku, Leonardi piše: “Ne kažem vam da se pridržavate Katekizma. Kažem: Crkva i dalje nema odgovor.”
Bilo bi objektivno ozbiljno pitanje je li biskup promovirao tezu pobune protiv Katekizma, što ne predstavlja samo zakon preuzet s ulice nego normativnu arhitekturu na kojoj se temelji vjera. I bilo bi jednako uznemirujuće, ako bi biskup doista potvrdio da Crkva i dalje nema odgovor. Jer u stvarnosti zapravo postoji odgovor koji pokazuje ujedinjenu ljubav i istinu s obzirom na čednost, na koju se također pozvani homoseksualci. Ali sada je rukavica bačena i križarski rat protiv Katekizma mora napredovati.
Kako će oni nastaviti? Oni su oštrili svoje oružje za ovu strategiju: crtajući svoje inspiraciju iz “revizija” Katekizma koje je papa Franjo predložio za smrtnu kaznu i njegove izjave o prošlosti Nauka Crkve o ukidanju ropstva. Argumenti koji su posve drukčiji, ali korisni ovdje kako bi opravdali način razgradnje Katekizma koji sada može biti koristan za homo – erotski uzrok.
https://onepeterfive.com/operation-catechism-homo-heresy-makes-final-assault/