Opozicija papi Franji raste

Ovaj članak ne namjerava postavljati bilo kakve tvrdnje niti upozoriti na predstojeću mirovinu pape Franje, već namjerava predstaviti težinu i prirodu katoličke opozicije papi Franji.

U tom smislu vrijedi razmotriti pitanje da li drugi kardinali predlažu takav korak od strane pape. Kao što je izvijestio OnePeterFive u ožujku 2017., bilo je glasina o skupini kardinala koji su predložili takav korak Franji, s prijedlogom kardinala Pietra Parolina kao njegove zamjene.

Prije nekoliko dana kardinal Peter Turkson, novi prefekt Dikasterija za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja (Integra Humana Progressio) je prema navodima portugalskih novina Sol rekao da su vrata za eventualno umirovljenje pape Franje uvijek otvorena. Taj dio intervjua s kardinalom Turksonom za Sol glasi kako slijedi:

Sol: Je li moguće da će Franjo slijediti primjer Benedikta XVI. i otići u mirovinu?

Kardinal Turkson: Ne znam hoće li to učiniti. To je između njega i Boga. Ali isto tako je istina da je ono što je Benedikt učinio postalo dijelom institucija. To znači: sloboda da to učini [otiđe u mirovinu] sada se uvijek daje.

Sol: Mislite čak i ako ne otvori vrata, vrata su uvijek tamo?

Kardinal Turkson: Definitivno. To se može dogoditi.

U tom kontekstu, možda bi bilo vrijedno razmotriti još dva aspekta. Prvo, Sandro Magister, talijanski vatikanist, nedavno je istaknuo da u stvari ima vrlo malo biskupskih konferencija u cjelini, koje podupiru Franjinu predloženu i nepromijenjenu reformu. Što se tiče papinskog dokumenta Amoris Laetitia, kaže Magister, uglavnom su njemački, malteški, a sada i belgijski biskupi ti koji podupiru Franje, ali te tri imaju zajedničko da njihova katolička baza biva erodirana i smrvljena.

Drugo, još jedan talijanski vatikanist, Marco Tosatti, upravo je objavio članak za First things u kojem sažima kaotičnu reformu Kurije koju su do sada poduzimali papa Franjo i njegovo Vijeće devet kardinala. Kada Tosatti, dok detaljno prezentira različite aspekte neispravne reforme, citira i dvojicu istomišljenika iz Kurije, postaje jasno da uistinu postoji mnogo nezadovoljstva oko pape Franje u Rimu:

Toliko je vremena provedeno na reformi Papinskih vijeća, a tako je malo postignuto. Čuli smo slučajno jednoga kardinala i jednoga nadbiskupa, koji su obojica dugi niz godina radili u Kuriji: “Takva reforma! Mogli smo je pripremiti sami, jedno jutro, sjedeći za stolom.”

 

Prema Tosattiju, državno tajništvo pod kardinalom Parolinom čini se da je postalo vrsta vratara između Pape i različitih ustanova Kurije, čime uspješna suradnja postaje još manje izgledna. Tosatti objašnjava:

Kad su kardinali pozvali na ponovno uspostavljanje udienze di tabella [fiksni raspored za sastanak s Papom] njihova je zamisao bila jasna: da se spriječi državno tajništvo [pod kardinalom Parolinom] da postane čuvar s kojim moraju proći sve poslove. Bez ovog fiksnog rasporeda tajništvo države postaje filter između pape i Kurije. I tako, unatoč pozivima na reformu, državno tajništvo je moćnije nego ikad. Sve dok je to slučaj, prava reforma izgleda malo vjerojatna.

Međutim, kako nam je reklo nekoliko izvora u Rimu, još uvijek nema – unatoč mrmljanju i nezadovoljstvu – čini se bilo kakva veće organizirane opozicije protiv pape Franje iz Kurije. Sada se samo nadamo da će je uskoro biti. U tom svjetlu treba se nadati da će jučerašnje riječi kardinala Roberta Saraha – koje su dane na konferenciji Sacra Liturgia u Milanu u Italiji – pokazati povećanje oporbe među članovima Kurije protiv poremećenog Franjinog papinstva.

U svom govoru, kardinal Sarah jasno ukazuje na njegovu želju da se vrati na pobožnije i svetije liturgijske geste, inzistirajući na vlastitom posebnom autoritetu prefekta Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu Sakramenata. Kardinal Sarah upućuje na papu Ivana Pavla II. i njegovo stalno inzistiranje – do kraja njegova života i usprkos njegovoj ozbiljnoj bolesti – da “nikad ne sjedi u nazočnosti Presvetog Sakramenta.” “Prisilio je svoje slomljeno tijelo kleknuti,” dodaje Sarah. “Kakvo dublje svjedočanstvo se može dati štovanju Presvetog Sakramenta od ovoga, sve do posljednjega dana.”

Štoviše, u razgovoru krajem svibnja 2017., kardinal Sarah je iznio neke snažne primjedbe o “sekularizaciji “unutar Katoličke Crkve i on je odbacivao ideju rješavanja problema unutar Crkve samo sekularnim sredstvima. Nedavno smo sažeto prikazali neke od njegovih riječi:

“Ali problem je da tražimo samo ljudska rješenja kao odgovor na našu [vlastitu potragu za našim] odredištem.” Suočavajući se s velikim problemima, objašnjava kardinal, “inzistiramo na ljudskim sredstvima umjesto da podižemo naše srce Bogu. “Afrički kardinal tada predstavlja zapanjujuću misao:” Ponekad imam dojam da je ova sekularizacija ušla u Crkvu kako bi također smanjila našu vjeru na ljudske standarde.”[Naglasak dodan] “Vjera prema ljudskim pojmovima “predstavljena je čovjeku” koja više nije ukorijenjena u dubini Otkrivenja Kristova i Tradicije Crkve, već u tvrdnjama i [navodnim] potrebama suvremenog čovjeka.”

Ne osjeća li se ovdje podsjetnik na Franjin pontifikat koji izgleda više cilja na prilagodbu modernom čovjeku i traži samo ljudska rješenja (poput metoda za izbjegavanje klimatskih promjena), ne pozivajući ga na dublje obraćenje.

Nadamo se da će neki od aspekata opisanih u ovom članku biti znakovi pravednom povećanju katoličkog otpora programu reforme pape Franje. Neka takav organizirani i moralni otpor sada raste među kardinalima, svećenicima i vjernim laicima.

https://onepeterfive.com/is-catholic-opposition-to-pope-francis-growing/

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *