Otvoreno pismo milosrdnom papi (Od strašnog starog svećenika)

Autorov uvodnik: Mislio sam da bi ti, Michael Matt, mogao biti zainteresiran za ovaj prilog. Riječ je o satiri vrlo starog, tradicionalnog svećenika (84 godine) kojemu je dosta svih gluposti o tome da prije pape Franje Katolička Crkva nije činila milosrđe. To je vrlo uvrjedljivo za one koji su proveli 40 godina u tim (očito) strašnim vremenima – prije Drugog Vatikanskog i otada. Ovaj članak je potpuno satiričan, ali ništa manje potpuna istina o svemu tome. Pisao sam o cijelom svom životu pa se nadam da sam „kognitivno netaknut“, što je pristojniji način da kažem kako nisam lud! Neka Bog blagoslovi sve koji rade u tvojim popularnim novinama. Prvo mi ih je dao prekrasni župljanin prije 35 godina. Tvoje novine i Michael Daviesova sjajna trilogija su mi pomogli da pronađem svoj put i zapravo spasim svoju vjeru. Molim za sve branitelje Vjere na Webu svakog jutra na Misi. – Otac Senectutus.

 

                                                  Hvala Vam, Sveti Oče Franjo  

Kako se bliži završetak ove dragocjene Godine Milosrđa, mi, stariji svećenici, od kojih mnogi više od četrdeset godina rade u vinogradu, odlučili smo izraziti duboki osjećaj zahvalnosti na uvidu kojeg ste nam dali u našim godinama na zalasku.

Iako smo radili bez ikakve pomoći laika: bez dodatnih ministranata kod Euharistije, bez čitača, bez laika koji nose Svetu Pričest po bolnicama i staračkim domovima, bez đakona, bez župnih vijeća, bez komisije za Liturgiju – zapravo bez ikoga osim nas jadnih samih, radili smo dok ne bi klonuli, ali vidimo sada da je sve bilo beznačajno. Vi, dragi Sveti Oče, sada ste nam razjasnili razlog tome, a taj je da nismo učinili nikakvo milosrđe. Ponizno molimo da nas ispričate zbog naših života. Hvala Nebesima da svećenici koji dođu nakon nas neće učiniti iste greške koje smo mi napravili.

Vidite, problem je bio da Milosrđe, kao takvo, nije bilo poznato svećenstvu sve dok nas vi niste prosvijetlili. Mi, luckasti i slijepi vodiči, samo smo radili i radili, u velikoj većini skriveno, trpjeli skriveno, nismo imali ženske ili muške osobe da nas tješe, a mislili smo da slijedimo Krista i da živimo kako je On htio. Koliko čovjek može biti glup? Ali onda, napokon, vi ste došli na tron, Sveti Oče i pokazali nam koliko smo svi mi bili u krivu. Vi ste nas ispravili! Hvala Nebesima za to!

Toliko smo vam zahvalni. To znači da kada smo se suočili sa četiri od pet dugih redova ljudi koji čekaju za Ispovijed, očito da smo sve napravili pogrešno. Savjetovali smo protiv grijeha jer smo mislili da je to bilo milosrđe, ne osuda. Opet krivo! Vi ste nam pokazali da ne smijemo suditi u bilo kojem smislu. Mislili smo da smo milosrdni, da ne osuđujemo, ali vi ste nam razjasnili koliko smo bili u krivu. Molimo vas da nam oprostite našu glupost. Sve smo to krivo napravili.

Mislim da nam je svima bilo vrlo teško kad nas se stalno prekidalo u spavanju dok smo odgovarali na hitne pozive u bolnicama i staračkim domovima kad je osoba umirala. Toliko nas se obično trebalo ustati vedro i rano za prvu Misu tog dana na kojoj je bila velika masa radnika koji su uklopili dodatnu Misu prije odlaska na posao. Sada, vidimo – vašim prosvjetiteljskim učenjem – da smo bili u krivu. Otkrili ste nam, u najmanju ruku, da je sva ta briga oko Sakramenata bila, u stvarnosti, u suprotnosti od milosrđa. Ona je zapravo bila osuđujuća. Mi smo očito mislili da osoba nije bila u prikladnom stanju da stane pred Sud. Hvala Bogu, pokazali ste nam da smo trebali ostati u krevetu. Očito je da nismo bili motivirani milosrđem.

Ja pretpostavljam da smo u nekakvoj vrsti samoobrane mogli reći da smo mislili da smo milosrdni, ali da je istina da smo bili mnogo zabrinuti zbog grijeha. Mislili smo da je to bilo zato što nismo željeli naše župljane, koje smo – ja govorim u ime svih nas – zapravo voljeli i zato što nismo htjeli da oni završe u paklu. (Molim vas da me ispričate, vaša Svetosti, jer spominjem tu riječ. Ona danas vrijeđa ljude. Sada to shvaćam.) Ponovno ste nam pokazali, Svetosti, čak u svezi te „lokacije“  kako smo bili u zabludi, jer ste nam pojasnili da uopće ne postoji stvarni grijeh – osim, možda, nevjerovanja u Krista čije se riječi i učenje nastavljaju razvijati u korak s vremenom.

Mislili smo – tako smo bili naivni – da je takvo stajalište bilo Luteransko i da je bilo krivo, ali vi ste nam razjasnili da su oni bili u pravu, a ne mi. To ima smisla, naravno, kad malo razmislim o tome. Njih su zvali Reformatori, zar ne? Znači da oni moraju biti u pravu.

Mi smo, u svom tupastom, okrutnom načinu, zapravo bili tako zamračili da smo mislili da bilo tko tko nije živio po Kristovim riječima u svom svakodnevnom životu, da je bio u opasnosti, ali vi ste ukazali da je sve to potrebno da bi bilo „duhovno“ i „uključivo“. Mi, tako stari sada, teško shvaćamo što zapravo znače ovi termini jer zapravo praktički sada nema Kršćana koji prakticiranju svoju vjeru. Mi razmišljamo o značenju ovih riječi dok se vučemo s našim tijelima. Činjenica da pokušavamo razumjeti trebalo bi značiti, Sveti Oče, da za nas postoji nada, zar ne? Molim vas, recite da postoji!

Mnogo smo se molili, Sveti Oče, molili za naše ljude, za sve njihove probleme, ali to očito također nije bio čin milosrđa. Možemo se jedino ispričati zbog toga. Nismo znali bolje. Molim vas, Svetosti, posredujte za nas na Sudu jer smo bili gadno zavedeni. Činjenica da većina nas ima ozbiljnih problema s koljenima, što je rezultat naše budalaštine, prikladna je kazna za naša grešna dijela. Vidim sad Božji Sud nad nama.

Molili smo za naše slavne Klerike, također, ali čudno, oni – ono malo što ih je ostalo – također su se okrenuli protiv nas. Očito smo bili u krivu i za njih također. Zahvaljivali smo se za predivne časne sestre koje su većinu svog života provele na strašnim mjestima, čak u kolonijama gdje je vladala kuga, često navlačeći na sebe mnoge tropske bolesti. Mislio sam da su bile junakinje, ali sudeći po tome što sad klerici kažu o cijelom tom prethodnom poslu, očito su te stare časne sestre i drugi klerici također bili u krivu. Zapravo smo mislili da bi oblačenje habita bio tračak Nebeske Slave, ali, preko vas, shvatili smo da vjernički život sam po sebi nema nikakvog značenja, osim ako ne poučava marksizam onima koji nisu informirani – u dizajniranoj odjeći i sa sređenim frizurama.

Svima nam je jako žao. Svetosti, za nas je kasno da počnemo iz početka. Trebali ste doći ranije da nas vodite ispravnim putem – mi svi, očito, uopće nismo bili milosrdni i nismo brinuli o izopćenicima, bolesnima, umirućima, siromašnima i strancima. Potpuno smo bili u krivu o svemu. Želimo samo da znate da smo vas svakako pažljivo slušali. Tako smo razlučili naše straše greške i željeli smo ih javno objaviti da mladi ne bi upali u iste greške kao što smo mi. Također smo mislili da su naši misionari – svećenici, časne sestre i braća bili na prvoj crti bojišnice u ratu za duše, ali vi ste ukazali da previše prozelitizma nije djelo milosrđa. To je GRIJEH! Molim, molim vas da nam oprostite. Mi to nismo znali! Franjo Ksaverski je trebao biti izopćen, ne kanoniziran, jadni čovjek!

Vi ste, s pravom, ja sam siguran, urlali protiv našeg nedostatka milosrđa u odnosu prema izbjeglicama, migrantima. Svetosti, nekad su se mnogi od nas očajnički borili kako bi naučili neke riječi talijanskog, grčkog, malteškog, njemačkog i svih drugih jezika zbog onih koji su dolazili u našu zemlju. Željeli smo to napraviti da bi mogli izgovoriti nekoliko fraza kako bi se oni osjećali dobrodošli, ali oni su uglavnom bili Katolici, tako da mislim da se to ne ubraja kao milosrđe, zar ne?

Istina je da nas Islam plaši, ali mi ćemo se sada truditi iz petnih žila da promijenimo naš stav prema toj vjeri, budući da ste nas uvjerili da je to „religija mira“ i pokazali ste svoju naklonost prema muslimanima dijeleći s njima svoj avion. To je tako lijepo od vas. Nadam se da kršćani na Srednjem Istoku, dok bježe iz svojih domovina, cijene vaš prekrasni primjer i pokušavaju vas imitirati.

Svetosti, željeli bi spomenuti novac na trenutak jer znamo da nas vi stalno molite da budemo kao siromasi. Mi, svećenici smo bili zaista kao siromasi tada i dobivali plaću u sitnišu u tim, lošim, groznim vremenima i bilo je jako teško naći novac za sve ljude koji su dolazili na vrata prezbiterija, ali pokušali smo, Svetosti, pokušali smo. Mi smo u stvari mislili da je to bio čin milosrđa. Izgleda da smo opet bili u krivu. Tako je teško znati što je dobro a što loše, zar ne?

Ponovno nešto osobno, ja, osobno, trudio sam se urediti stotinu papira, uključujući ženidbe za jadne Vijetnamce koje je spasila Australia kada su Južni Vijetnam preuzeli komunisti. Jadni ljudi su došli k nama u ovu zemlju bez ikakvih papira. Vjerujem, ipak, da se to ne važi. Nisam imao nikakvog milosrđa prema ovim ljudima. Bio sam legalist, pokušavajući im pripraviti dokumente da bi mogli dobiti zaposlenje i  ostala dobra! Znat ću bolje ako se takva situacija opet pojavi, Svetosti, obećavam vam.

Mi, jadni senilni idioti, u naše vrijeme, zapravo smo mislili da je abortus najveći zločin i da je najbolji način bio spriječiti ženu da to učini ističući da je Crkva označila taj zločin toliko velikim da zahtijeva biskupovo razrješenje grijeha jer uključuje ubojstvo nevinog djeteta. Hvala Bogu, jasno ste razjasnili da to uopće nije ozbiljan zločin i da ga svaki svećenik može razriješiti.

Često, Svetosti, ovo ću vam istinito reći, borili smo se očajnički pokušavajući da se ne poskliznemo – najmanjim znakom – na to što smo čuli u Ispovijedi jer smo mislili da bi to bili  najstrašniji grijesi i nedostatak milosrđa prema grešniku, ali sada, olakšali ste nam brigu oko toga. Ako izbrbljamo dio sočnog skandala, sada se možemo osjećati slobodno, da se ne brinemo oko toga. Svaki svećenik to može popraviti. To je milosrđe za nas i nema greške. Ja sam ipak malo zabrinut, Svetosti, ne znam da li je to milosrđe prema grešniku? Mogli bi nam to bolje pojasniti tijekom vaše press konferencije u avionu na vašem sljedećem putovanju. Bili bi vam vrlo zahvalni.

Većina nas je u osamdesetima sada i nije nam mnogo vremena ostalo. Razmišljao sam o tome kada sam odlučio pisati vam. Vi ste tako zaposlen čovjek s pregršt pozitivnih sastanaka s egzotičnim religijama. Mislio sam da možda ne padnem s grane prije nego olakšam moju savjest i izrazim vam zahvalnost jer ste nadahnuli novi uvid u kršćanstvo i samu našu katoličku vjeru.

Nadam se da vas nisam uvrijedio spominjući Katoličku vjeru. Htio sam biti onaj koji uključuje, a ne koji razdvaja – vjerujem da ćete mi, vašom milosrdnošću, oprostiti za moj pad. Ja sam vrlo star čovjek i postanemo poprilično blesavi kad ostarimo, znate. Vidite, mi starci, nekoć smo mislili da je Katolička vjera bila najveći dar milosrđa cijelom svijetu. No, sada znamo da smo u potpunosti bili u krivu. Vi ste nam to tako dobro pojasnili, Sveti Oče. Za to i sve druge stvari koje ste napravili, mi vam zahvaljujemo … Molim vas, Sveti Oče, smilujte se nama.

Otac Senectutus (umirovljenik )

 http://remnantnewspaper.com/web/index.php/fetzen-fliegen/item/3022-an-open-letter-to-a-merciful-pope-from-a-terrible-old-priest

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *