Vatican, 8. 10. 2018. Oni koji su promatrali kontroverzu u razvoju koja je uslijedila oko nadbiskupa Vigana I pape Franje, bili su strpljivi, te sada imaju službeni odgovor vodećeg kardinala, kanadskog Marca Ouelleta.
Kao predsjednik kongregacije biskupa od 2010. godine, on je sposoban potvrditi ili negirati ono što je možda središnja tvrdnja u Viganovu svjedočenju. To je ovo:
“Papa Benedikt je nametnuo kardinalu McCarricku sankcije slične onima koje mu je nametnuo papa Franjo: kardinal je trebao napustiti sjemenište gdje je živio, zabranjeno mu je javno slaviti [Misu], sudjelovati na javnim sastancima, držati predavanja, putovati, obvezujući se posvetiti životu molitve i pokore.”
Ta je tvrdnja eksplozivna jer je nakon izbora pape Franje McCarrick, kao što je jedan novinar odobravajući, izrazio “natrag u kombinaciji i zaposleniji nego ikad”.
Nadbiskup Viganó je posebnu pozornost posvetio dozivanju kardinala Ouelleta, među ostalima, koji je mogao potkrijepiti ove tvrdnje. U drugom javnom pismu uputio je izravno poziv kardinalu Ouelletu.
Dakle, što je odgovorilo kardinal Ouellet?
U prvoj rečenici, kardinal Ouellet čini dva priznanja: prvo, da je sveti otac bio svjestan “glasina” o McCarricku; drugo, da je McCarrick doista imao sankciju da ne putuje i da javno ne nastupa.
Ostatak citiranog odlomka, a doista i ostatak pisma kardinala Ouelleta, glasi kao pokušaj da se dampira značenje tih priznanja. Ouellet opovrgava postojanje bilo kakvog papira koji osobno povezuje sankcije s McCarrickom pape Benedikta i ističe da sankcije, ako ih možemo tako nazvati, nisu proizašle iz kanonskih suđenja. Međutim, budući da je iz Viganóvog izvornog pisma bilo jasno da sankcije nisu javno poznate, to ne iznenađuje.
Kao što je kanonski odvjetnik i urednik katoličke novinske agencije Edward Condon primijetio na ovom odlomku: “Ovo mi zvuči kao zapovijed.”
Stvar je u tome što je McCarrick jasno stavljen pod obvezu pridržavanja ovih uvjeta, koje su nametnuli njegovi kanonski predstojnici i osobno ga je dostavio Papin službeni predstavnik u Americi.
Značenje Viganóove tvrdnje nikada nije bilo u preciznoj kanonskoj kategoriji McCarrickovog “života molitve i pokore”, već u činjenici da je to nešto što je papa Franjo kasnije de facto podigao ili učinio nevažnim.
Je li papa Franjo znao za optužbe protiv McCarricka? Možemo na sličan način upitati je li papa Franjo bio u neznanju o optužbama o prikrivanju protiv belgijskoga kardinala Godfrieda Daneelsa, kada je osobno pozvao Daneelsa da sudjeluju u Sinodi o obitelji. U oba slučaja, ako nešto slučajno papa Franjo nije znao, teško je prihvatiti da nijedan član njegovog osoblja, gledajući takvu nevinu pogrešku, ne bi osjetio obavezu da ga obavijesti.
S druge strane, papa Franjo je bio jasno svjestan optužbi protiv zlostavljača fra. Mauroa Inzolija, kada je ukinuo sankcije protiv njega, te optužbe za prikrivanje protiv biskupa Juana Barrosa kada ga je postavio u čileansku biskupiju protiv želje čileanskih biskupa.
Iz perspektive odnosa s javnošću šutnja je prikladan odgovor na optužbe tako apsurdne da bi njihova vjerodostojnost bila poboljšana, a ne smanjena, uzimajući ih ozbiljno.
Međutim, jasno je da je odluka donesena da politika tišine ne funkcionira. Viganóove optužbe ne može se zanemariti; Umjesto toga, stariji je kardinal koraknuo naprijed kako bi im odgovorio: kardinal, zapravo, kojeg je Viganó najviše htio čuti.
Ovo je priznanje, koliko god bilo nedrago, da su optužbe dostojne odgovoriti.
Konačno, kardinal Ouellet kritizira ne samo Viganóeve detaljne tvrdnje, već i njegovu akciju. Obraćajući se Viganu izravno, uzvikuje:
“Volio bih da vam mogu pomoći da se vratite na zajedništvo s njim koji je vidljivi jamac zajedništva u Katoličkoj crkvi.”
Ovo je vrlo zbunjujuća izjava. Papa je doista “vidljiv jamac zajedništva u Katoličkoj crkvi”, ali ne prekida se zajedništvo s papom ako ga se kritizira, čak i oštro ili čak nepravedno.
To je duboko zabrinjavajući znak da bi visoki kardinal zbunjivao vjernike vezom zajedništva s papom, koja proizlazi iz krštenja, sa potporom određenom papi na temelju njegovih individualnih osobina. Koliko je javno poznato, nadbiskup Viganó nije prekršio nikakve zapovijedi svojih nadređenih; niti je pod bilo kojom kanonskom kaznom.
Iako je u gornjem tekstu zadržana izvorna terminologija, onoga kojega danas nazivaju papom, na HKZ-u nazivamo njegovim pravim imenom – lažni prorok.