Josef Seifert, poznati austrijski filozof i nekadašnji bliski suradnik Pape Ivana Pavla II, reagirao je ovim riječima na najnovije nevolje u Vatikanu:
Glavna katolička bazilika Svetog Petra nije muzej poganskih kipova i bilo bi pogrešno koristiti je u tu svrhu.
Osim toga postavljanje takvih statua u katoličku crkvu za vrijeme papinske mise (7. listopada), dok su pripadnici plemena koji vjeruju u ovu lažnu božicu, prisutni u Rimu, te statue ne deklarira kao muzejske predmete.
Takav čin objektivno izražava, ako ne i štovanje, barem solidarnost s lažnim bogovima.
Čak i ako iza toga ne postoji subjektivna idolopoklonička namjera, kako papa Franjo potvrđuje, objektivna činjenica stavljanja idola u Crkvu, a kamoli u Svetog Petra, je uvreda protiv Boga i objektivno bogohulni čin.
Kardinal Müller je to dobro izrazio: nije uklanjanje poganskih statua iz crkve bila nepravedna radnja zbog koje se treba ispričati. Ovo je bilo samo protiv ljudskog zakona, ali čin postavljanja idola u crkvu bio je kršenje božanskog zakona, što je grijeh protiv prve zapovijedi.
Potonji postupak, čak i ako nije bio namijenjen kao svetogrđe i otpadništvo od Jedinog Boga, to je objektivno izrazio.
U svakom slučaju, on očituje oblik vjerskog relativizma, sugerirajući da Bog, bez obzira na to jesu li odbacili ili štuju Isusa Krista, podjednako želi sve religije, bez obzira na njihovu unutarnju proturječnost i proturječnost istini.
Izvinjenje što su ih dva čovjeka ispunjena svetom revnošću koje Sveto pismo pripisuje Kristu kad je očistio hram, uklonila iz crkve, također predstavlja potvrdu deklaracije iz Abu Dabija, prema kojoj je Bog želio raznolikost religija. Ova teza nije samo heretička, već predstavlja i otpadništvo.
Nijedan kršćanin ne bi trebao prihvatiti da Bog želi da neke religije obožavaju Isusa Krista kao istinskog Boga i Istinskog čovjeka i vjeruju da njihovo vječno spasenje ovisi o toj vjeri, dok druge religije odbacuju Krista ili čak vjeruju u mnoge bogove.
(Profesor Josef Seifert)
Kako je Bog mogao željeti da druge religije u Njega ne vjeruju, budući da je vjera u Njega uvjet za spas pogana koji se trebaju obratiti, umjesto da im se divi kao da su stanovnici raja?
Kasniji pokušaji da se ta volja Božja predstavi samo kao volja koja dopušta da se zlo događa, nisu uvjerljivi i protive se cjelokupnom tenu deklaracije.
Ova deklaracija izričito naziva pluralizam religija nečim dobrim. Međutim, božanska volja koja dopušta zlo, kao što je Auschwitz, nije Božja pozitivna volja, nego Božji odgovor na grijehe anđela i ljudi. Također ne može biti predmet svečane izjave.
Tko bi svečano izjavljivao da su milijuni ubojstava u Auschwitzu “bili volja Božja”?
Ponovno potvrditi deklaraciju iz Abu Dabija stavljanjem Pachamame u Svetog Petra vrlo je tužan aspekt ove akcije. Također je u suprotnosti s najosnovnijom moralnom obvezom da se pridržavamo istine.
Da sam vjernik musliman, koji ispovijeda jednog jedinog Boga, nikad ne bih mogao prihvatiti ovaj relativizam i ravnodušnost. Još manje mogu to učiniti kao vjernik katolik.
Kristov poziv da propovijedamo Njegovu istinu cijelom svijetu također je potpuno nespojiv sa zabranom “prozelitizacije”, evangelizacije pogana i propovijedanja kako bi sve pogane i sve druge kršćane uveli u jednu svetu katoličku i apostolsku Crkvu.
Postavljanje Pachamame pored oltara u Svetom Petru neusporedivo je sa svim tim istinama. Međutim, to je kompatibilno s negiranjem da je Krist od začeća istinski Bog i istinski čovjek, što je otpadnička tvrdnja koju poznati ateistički novinar Scalfari tvrdi da mu je Franjo povjerio.
Ako Krist nije istinski Bog i čovjek i ako ne postoji istinska religija koje bi se svi ljudi trebali pridržavati, ako su Krist, Buda i Pachamama bili samo simboli istog nepoznatog Boga, onda nema razloga da ne stavimo pogansku božicu pored Krista u katoličku crkvu.
Međutim, ako je Krist uistinu Bog i čovjek od začeća, ti postupci prikrivaju svetogrđe, bogohuljenje i otpadništvo.
Neka Bog obrati i oprosti onima koji su počinili takve radnje i koji siju neizmjernu zbrku među vjernike, potkopavajući Kristov poziv da iziđu i propovijedaju Evanđelje svim ljudima i da ih krste, mandat koji je u suprotnosti s time da Pachamama “blagoslovi” sinodu , i stavlja ju se pored Stvarne Prisutnosti pravog Bogočovjeka Isusa Krista.
U jednoj poruci piše da će papa Benedikt bježati iz Rima i da će to biti nepsredno prije Upozorenja.A i u Garabandalu Gospa govori nakon jedne sinode će se dogoditi upozorenje.Mislim dasmo u tom vremenu datum zna samo Bog.a ustoličenje poganštine u bazilici sv.Petra veliki je znak da se približava upozorenje.Molimo ,postimo prikazujmo mise za svoje najmilije i grešnike cijeloga svijeta.A u jednoj poruci piše da će nakon upozorenja svijet se polako razdijeliti na dobre i zle i daće biti čistilište na zemlji nekoliko tjedana.A mjesec studeni inače posebnu pozornost i molitve usmjerava za duše u čistilište.