U zapanjujućim novim komentarima tijekom njegovog posjeta Južnoj Americi ovog tjedna, papa Franjo je napao vjerodostojnost žrtava zloglasnog klerikalnog seksualnog zlostavljača o. Fernanda Karadima. Papa je optužio zlostavljane žrtve za “klevetu” zbog njihovih tvrdnji da je biskup Juan Barros, branitelj Karadime, znao za zlostavljanje, ili čak da je promatrao kako se dogodilo. “Nema nikakvih dokaza protiv njega”, rekao je Franjo čileanskom novinaru na kraju svog posjeta Čileu. “Sve je to klevetanje. Je li to jasno? “
Na Twitteru je, Barrosov “najglasniji optužitelj”, Juan Carlos Cruz, napao apsurdnost pape koji očekuje dokaz zlostavljanja:
“Kao da je netko mogao napraviti selfi ili fotografiju dok je Karadima zlostavljao mene i druge, [i dok je] Juan Barros stajao pored njega i promatrao sve. Ti ljudi odozgo su ludi i @Pontifex govori o obeštećenju žrtvama. Ostajemo pri istom, a njegov oprost ostaje isprazan.”
Juan Carlos Cruz. Žrtva o. Karadime koji kaže da je biskup Barros stajao i promatrao kako je zlostavljan. (Aljazeera Video / Screenshot)
Cruz je ponovio svoje ogorčenje u razgovoru s Cruxom-ovim Austenom Ivereighom, kada je potonji ispitivao njegove tvrdnje. “Je li potrebna fotografija, selfi, kao dokaz? Oprosti Austene, nismo se sjetili toga dok smo bili zlostavljani i [dok je] Juan Barros gledao.”
Prema Associated Pressu, papini “zapanjujući” komentari “izazvali su šok kod Čileanaca i direktan prijekor žrtava i njihovih zagovornika”.
Grupa žrtava Karadime izjavila je jučer protiv papinih riječi: “Ovo je ozbiljno i mi to ne možemo prihvatiti … ono što je učinio danas je uvredljivo i bolno, a također otkriva nepoznato lice pape”.
Žestok govor o seksualnom zlostavljanju
Oni koji su iznenađeni papinim komentarima u Čileu, vjerojatno su bolje upoznati s njegovim žestokim govorom o klerikalnom seksualnom zlostavljanju. U rujnu 2015., papa Franjo je uputio žrtve zlostavljanja na seminaru sv. Karlo Boromejski u Philadelphiji jasnim, nedvosmislenim terminima:
U srcu nosim priče, patnju i bol maloljetnika koje su seksualno zlostavljali svećenici. Preplavila me sramota da su ljudi koji su bili zaduženi za brigu o tim mladima silovali i izazvali veliku štetu. To duboko žalim. Bog plače! Zločini i grijesi seksualnog zlostavljanja maloljetnika više se ne mogu držati tajnima. Obvezujem se na revni nadzor Crkve kako bi zaštitila maloljetnike i obećavam da će svi počinitelji biti pozvani na odgovornost.
U lipnju iduće godine, papa je izdao novi motuproprij poduzimajući daljnje korake. Pod naslovom “Come una madre amorevole” (Kao majka puna ljubavi), pismo je postavilo norme za uklanjanje biskupa koji su “zbog počinjene nepažnje ili dopuštanja djela koja su prouzročila ozbiljnu štetu drugima, u odnosu na fizičke osobe ili s obzirom na samu zajednicu”. U to vrijeme, Vatikanski glasnogovornik o. Federico Lombardi je rekao da pismo “pojašnjava da je nemar u slučajevima seksualnog zlostavljanja počinjenog protiv djece ili ugroženih odraslih” među “teškim razlozima” koji opravdavaju uklanjanje iz crkvenih službi, pa čak i [pojedinih] biskupa.”
Tijekom njegovog nedavnog posjeta Južnoj Americi, Gerard O’Connell iz časopisa America tweetao je vezano za trenutak kada je papa izrazio solidarnost sa žrtvama:
Vatikanski glasnogovornik, Greg Burke, izjavio je kako je papa Franjo “slušao, molio i plakao” s malom skupinom žrtava zlostavljanih od strane svećenika, kada ih je upoznao u nuncijaturi u Santiagu, danas nakon ručka. Proveo je oko pola sata s njima, bez ikoga drugog prisutnog.
Ipak, na kraju putovanja, papa je izrazio ogorčenje optužbama protiv Barrosa od poznatih žrtava o. Karadime.
Prazne riječi: način na koji se Franjo zapravo bavi zlostavljačima
Usprkos snažnim riječima i dirljivim gestama, Papino djelovanje prema počiniteljima zlostavljanja ili onima koji su prikrivali [njihova djela] bilo je strahovito nedosljedno. Iako su postojali neki slučajevi – poput konzervativnog biskupa Roberta Finna iz biskupije Kansas City – sv. Josip, koji je uklonjen na osnovi onoga što su neki nazvali “politički motiviranim” optužbama za zanemarivanje – drugi, egzaktniji primjeri ne samo da su zanemareni, već je u nekim slučajevima sam Franjo poticao zanemarivanje. Kao što smo izvijestili u listopadu 2015., nedugo nakon njegove izjave u Philadelphiji, papine riječi i djela po tom pitanju često su različiti svjetovi.
Biskup Barros
Slučaj biskupa Barrosa i kontroverza koje ga okružuju nisu ništa novo, no njegova oštra reakcija u Čileu sada privlači pozornost na pitanje koje mnogi nikad nisu čuli prije ovog tjedna. Barrosovo imenovanje od strane Franje u 2015. godini bilo je zapravo tako kontroverzno, da je pet članova Papinog povjerenstva za zlostavljanje izrazilo “zabrinutost i nevjericu” imenovanjem. Slično tome, Barrosova inauguracijska Misa morala je biti prekinuta kada su se pojavile stotine prosvjednika.
Tada je Franjo prvi puta pokazao nepoštivanje žrtava u Čileu – prijezir koje su njegove nedavne riječi potvrdile. U snimci iz svibnja 2015. Franjo je optužio one koji su umiješali Barrosa da su “glupi”:
“Osorno zajednica pati jer su glupi”, rekao je papa Franjo skupini turista na Trgu sv. Petra u Vatikanu jer su “dozvolili da im se glave napune onim što političari govore, osuđujući biskupa bez ikakvog dokaza”.
“Ne dozvolite da vas vode ljevičari koji su sve ovo orkestrirali “, rekao je papa.
Kardinal Danneels
Posebno treba istaknuti Papinu bliskost s kardinalom Godfriedom Danneelsom iz Belgije, koji je postao možda najpoznatiji član takozvane “Mafije iz Sv. Gallena”- skupine kurijskih konspiratora koji su radili zajedno kako bi osigurali Bergoglijev izbor za papu. Danneels je uhvaćen na snimci iz 2010. kako pokušava zaustaviti žrtvu seksualnog zlostavljanja da izađe u javnost. Kao što je Marcantonio Colonna kasnije izvijestio u „Papi diktatoru“, Danneelsov dom i njegove biskupijske urede kasnije je pretraživala policija, koja je zaplijenila računala i dokumentaciju pod optužbom za zlostavljanje. “Iz razloga koji ostaju nejasni”, napisao je Colonna “zaplijenjeni dokazi proglašeni su nedopustivim, dokumenti su se vratili nadbiskupiji i istraga je naglo zatvorena. To se dogodilo unatoč činjenici da su pojedinci izašli s gotovo petstotinjak zasebnih pritužbi, uključujući i mnoge koji su navodili da je Danneels iskoristio svoju moć i veze kako bi zaštitio klerikalne seksualne zlostavljače.” [Naglasak dodan]
Ipak, Colonna piše da je, prema Danneelsu, konklava 2013. bila za njega “osobno iskustvo uskrsnuća”. I zaista, ako pogledamo pozorno slike novoga Pape na lođi, stojeći u sjeni je trijumfalni izgled samog krunitelja kraljeva, prethodno osramoćenog kardinala nadbiskupa Mechelen-Bruxellesa:
Kasnije, će papa osobno pozvati na obje sinode o obitelji Danneelsa – čovjeka koji je bio upleten i uhvaćen u činu prikrivanja klerikalnog zlostavljanja djece.
Otac Inzoli
U izvješću iz siječnja 2017., Michael Brendan Dougherty napisao je o “skandalu zlostavljanja djece” “koji dolazi po papu Franju”. Dougherty je detaljno opisao kako su svećenici optuženi za zlostavljanje mogli izbjeći discipliniranje pod Franjom pomoću snažnih prijatelja i veza:
Razmotrimo slučaj o. Maura Inzolija. Inzoli je živio na flambojantan način i imao je istančan ukus za blistave automobile tako da je zaradio nadimak “Don Mercedes”. Također je optužen za zlostavljanje djece. Navodno je zlostavljao maloljetnike u ispovjedaonici. Čak je išao toliko daleko da poučava djecu da je seksualni kontakt s njim legitimiran prema Svetom Pismu i njihovoj vjeri. Kad je njegov slučaj stigao do Kongregacije za nauk vjere, proglašen je krivim. I 2012. godine, pod pontifikatom pape Benedikta, Inzoli je bio skinut.
Ali Don Mercedes je bio “s kardinalskim prijateljima”, kao što smo saznali. Kardinal Coccopalmerio i monsinjor Pio Vito Pinto, sada dekan Rimske rote, su intervenirali u ime Inzolija, a papa Franjo ga je vratio u svećeničku državu 2014. pozivajući ga na “život poniznosti i molitve”. Čini se da ovakva striktnost nije previše uznemirila Inzolija. U siječnju 2015. Don Mercedes je sudjelovao na konferenciji o obitelji u Lombardiji.
Ovog ljeta, civilne vlasti završile su svoje suđenje Inzoliju, osuđujući ga za osam kaznenih djela. Daljnjih petnaest je zastarjelo. Talijanski mediji napadali su Vatikan, posebice Kongregaciju za nauk vjere, jer nije predočila civilnim vlastima informacije do kojih su došli u kanonskom suđenju. Naravno, sam papa mogao je dopustiti Kongregaciji da predoči ove informacije civilnim vlastima, da je htio.
Franjo je kasnije bio prisiljen skinuti Inzolija prošlog ljeta. No tek nakon što se predatorski svećenik nije pojavio na obiteljskoj konferenciji gdje mu nije bilo mjesto. S druge strane, kardinal Coccopalmerio je zamolio Franju da dade stan u zgradi Kongregacije njegovom tajniku, mons. Luigiju Capozziju – stan u kojem je kako je izvješteno kasnije izvršen policijski pretres, prilikom čega je prošle godine navodno prekinut “homoseksualni narko – razvrat” (prema izvješćima Coccopalmerio je također zatražio da se Capozzi podigne na razinu biskupa).
Naoko nesalomljiv pontifikat počinje pucati
Godinama je Franjin progresivno-prijateljski pontifikat činio [Franju] gotovo neprobojnim za [napade] svjetovnog tiska i progresivnih katoličkih medija. Njegov zloglasni komentar “Tko sam ja da sudim?” o poznatom homoseksualnom svećeniku koji je bio kod njega zaposlen, pomogao mu je da dođe na naslovnicu “LGBT vijesti” časopisa The Advocate kao “Osoba godine” u 2013. On je također krasio naslovnice časopisa Rolling Stone, Time, Newsweek, Esquire, Fortune, People, i Vanity Fair, među ostalima, gotovo uvijek u pozitivnom kontekstu. To je distinkcija gotovo nepoznata njegovim nedavnim prethodnicima, koji su često bili napadani zbog njihovog učenja.
No, napadanje žrtava od strane pape ovog tjedna može obilježiti promjenu njegove sreće. Prije nekoliko mjeseci, Googleova pretraga “papa Franjo” i “seksualno zlostavljanje” vjerojatno bi na prvoj stranici rezultata dala naše izvješće o Danneelsu i Barrosu koje smo objavili u listopadu 2015. godine. No, u svjetlu papinih nezamislivih zaglušujućih komentara u Čileu, naše izvješće je prekriveno tonom novih priča iz glavnih izvora vijesti širom svijeta. Glasine o papinoj ćudi su dosta poznate, no uvijek iza zatvorenih vrata, zamagljene anonimnim izvorima. Njegovo razočaranje zbog optužbi protiv Barrosa je rijedak pogrešan korak nedvojbeno najboljeg korisnika medija u povijesti papinstva. Ipak, kriza klerikalnog seksualnog zlostavljanja je moćni vrući kesten u odnosima Crkve sa svjetovnim svijetom. Šteta koja je tu nanesena vjerojatno neće biti skoro zaboravljena.
Početak kraja, ili rupa na radaru?
Rekao sam od samog početka 2018. da mislim da je ovo godina kada će se Franjina sreća preokrenuti. Svijet je dosegao “Franjin vrhunac”, a oni koji ga ljube, vole ga zbog guranja prema novoj, progresivnoj iteraciji katolicizma. Vjernici, s druge strane, su itekako doživjeli njegov apetit za uništenjem. Ono što je sigurno jest da njegovi sumorni komentari o žrtvama zlostavljanja neće oduševiti niti jednu stranu, spuštajući njegov ugled među pristašama i pokopavajući dalje njegovu reputaciju među kritičarima.
Ipak, Franjo ima ogroman kredit među onima koji su zainteresirani za provođenje njegovog plana. Vijesti o papinskoj nagradi koja se dodjeljuje jednom od najpoznatijih promicatelja pobačaja u svijetu počela je proizvoditi međunarodne naslove samo nekoliko dana nakon što su zajednički izvještaji prvi put pojavili ovdje i na Institutu Lepanto. Za globalnu ljevicu, to je bilo samo pero u papinskoj kapi, ali priča je brzo bila utopljena čašicom svojevoljnog odobravanja od strane žena diljem svijeta (uključujući i prave vjernike) kada su izašle vijesti da je Franjo ponudio, na licu mjesta, služiti vjenčanje osoblju na nedavnom papinskom letu. Par se, kako kaže priča, planirao vjenčati 2010. kada je njihova župa pogođena potresom. Iako već godinama žive zajedno u građanskom braku i imaju dvoje djece, nikada nisu pronašli vrijeme za vjenčanje u Katoličkoj crkvi. “Impromptu” vjenčanje brzo je postavljeno kao još jedna srdačna priča koja pokazuje humanost “narodnog pape” – nema veze što je prekršio hrpu kanonskih zakona, učinio trivijalnim nešto sveto, postavio strašni presedan koji će postaviti svećenike diljem svijeta u tešku situaciju i, suprotno kalkulativnoj izlici spontanosti, zapravo je planirano mjesec ranije. Drugim riječima, to je bio jeftin i transparentan promidžbeni štos, ali čini se da je napravio nešto dobro za nagriženu sliku pape.
Kada izblijede svi e moji smajlići i animirana srca, ipak ostaje pitanje: koliko je potrebno trikova da preživi pontifikat koji vidi klerikalno zlostavljane žrtve koje bez straha progovore kao “glupe” ljude pune “klevete”? Uostalom, koliko mu je trikova ostalo?
Internet je poznat po kratkom pamćenju, no postoje stvari koje ljudi teško zaboravljaju. Zloporaba duhovne moći kako bi se iskoristila djeca i ranjive mlade odrasle osobe jedna je od tih stvari. Kako oklop ovog papinstva napokon puca, čini se da konačno dolazi prilika da svijet vidi ono što neki od nas već znaju: ružnu stvarnost koja leži ispod.
Pravila komentiranja: HKZ cijeni i potiče komentare čitatelja. Komentare ipak treba ograničiti na temu, da budu precizni i jasni, poželjno bi bilo da se podupru činjenicama, u svrhu davanja novih informacija ili produbljivanja postojećih.
Ovaj prostor nije namijenjen da bi se na njemu vrijeđalo bilo koga, niti je namijenjen za širenje osobnih duhovnih iskustava, također nije namijenjen za učestalo osobno blogiranje niti za teološke rasprave među komentatorima. Nije tajna da postoje uljezi koji mogu napraviti štetu, zbog toga neke komentare moramo brisati. Ako ispunjavaju ova pravila, objavljeni komentari ne moraju nužno odražavati stajalište HKZ-a.