Bila je to vjerojatno ponajviše iznenađujuća izjava današnjeg pape.
Kao što sam izvijestio prošlog tjedna, dok je bio u Čileu, papa je optužio žrtve klerikalnog seksualnog zlostavljanja od strane o. Fernanda Karadime za “klevetu” tvrdeći da je njegov štićenik, Juan Barroso, (kojeg je Papa imenovao za biskupa Osorna) znao ili čak promatrao zlostavljanje koje se vrši. “Nema nikakvih dokaza protiv njega”, rekao je Franjo. “Sve je to kleveta. Je li to jasno?”
Najglasniji tužitelj, Juan Carlos Cruz, ogorčeno je negirao, govoreći: “Kao da se mogao napraviti selfi ili fotografija, dok je Karadima zlostavljao mene i druge, a Juan Barros stajao pokraj njega i promatrao sve.”
Barros tvrdi da je nevin, no Karadimi je, iako su njegovi zločini ušli u vremensku zastaru, Vatikan naredio nakon istrage, umirovljenje i “život molitve i pokore”, te “cjeloživotnu zabranu javne službe bilo kojeg svećeničkog čina, osobito Ispovijedi i duhovnog vođenja bilo koje kategorije osoba”. Sudac u Čileu također je rekao da, iako nije mogao zakonski procesuirati slučaj, dokaza Karadiminog zločina “nije manjkalo”.
Dakle, u situaciji u kojoj su i država i crkveni sudovi pronašli dokaze o krivnji, papa je djelotvorno nazvao jednu od žrtava lažljivcem jer ne može predstaviti “dokaz” da je biskup kojega je Franjo izabrao stajao i promatrao dok je mladić bio zlostavljan.
Sekularni mediji bavili su se ovom temom više nego kada je Franjo posljednji put napao žrtve u Čileu, nazvavši ih “glupim” ili “blesavim” (ovisno o prijevodu), no zašto nije svaka medijska kuća svugdje pokrenula ovu priču? Da je to rekao papa Benedikt, iskopali bi njegove najstrašnije slike koje su mogli naći i preplavili ih po svim stranicama.
U međuvremenu, Franjo nije naučio lekciju. Tijekom vikenda bio je ukoren na najmalodušniji način od strane kardinala Seana O’Malleya iz Bostona. O’Malley, koji predsjedava Papinskom komisijom za zaštitu maloljetnika (PCPM), izjavio je u priopćenju: “Razumljivo je da su tvrdnje pape Franje jučer u Santiagu u Čileu, izvor velike boli za žrtve seksualnog zlostavljanja od strane klera ili bilo kojeg drugog počinitelja”.
Dobar početak, zar ne? Ali O’Malley se nije tu zaustavio:
„Ono što znam, međutim, jest da papa Franjo u potpunosti prepoznaje nečuvene propuste Crkve i svećenika koji su zlostavljali djecu i poražavajući utjecaj ovih zločina koji su imali na žrtve i njihove voljene osobe.
Prateći Svetog Oca na brojnim susretima sa žrtvama, svjedočio sam njegovoj boli znajući dubinu i širinu rana nanesenih zlostavljanima i da proces oporavljanja može trajati cijeli život. Papa je izjavio da nema mjesta u životu Crkve za one koji bi zlostavljali djecu i da se moramo pridržavati nulte tolerancije za te zločine ozbiljno i da će se on tome posvetiti.“
Nakon što je dovoljno ublažio kritike, “kardinal Sean” ostao je koristan podanik, a papa je odlučio iskoristiti njegove primjedbe da pošalje poruku ostalima. Trenutak u kojem je mogao reći da mu je žao – a zatim duplirati učinak njegove inicijalne pogreške.
Tijekom današnje zrakoplovne presice, papa je objasnio kako je slučaj biskupa Barrosa “proučavao” i “istraživao”. Nastavio je:
Mnogo sam radio na tome. I uistinu nema argumenata. Koristim riječ argument. Onda ću govoriti o dokazu. Nema argumenata o krivnji, čini se da neće biti pronađeni.
Rekao je da će slijediti načelo “nitko nije kriv dok se ne dokaže”. Ali je također priznao:
Kada je otkriven skandal s Karadimom, svi smo saznali za taj skandal, vidjeli smo mnoge svećenike koje je formirao Karadima, koji su bili zlostavljani ili koji su bili zlostavljači.
Zatim je raspravljao o tome kako je Barros pokušao podnijeti ostavku više nego jednom, ali Franjo ga je razuvjerio, rekavši kako bi to izgledalo kao priznanje krivnje. Potom je nastavio:
Preći ću na treću točku, ovu drugu sam jasno objasnio: ono što oni koji su zlostavljani osjećaju. Uz to moram tražiti oprost jer je riječ “dokaz” ranila, ranila je mnoge ljude koji su bili zlostavljani, ali moram tražiti potvrdu, moram to učiniti – riječ o prijevodu, u pravnom žargonu, ja sam ih ranio. Ja ih molim za oprost jer sam ih ranio, a da to nisam shvatio, ali to je bila neželjena rana. I to me strašno užasnulo, jer sam ih primio. (Ali) u Čileu sam primio dvije [žrtve zlostavljanja] kao što znate, susreo sam druge o kojima nisam pričao. Na svakom putovanju uvijek postoji mogućnost. One u Philadelphiji su objavljene, objavljena su tri (sastanka), a zatim ostali slučajevi ne … I znam koliko trpe, osjećati da im papa kaže u lice “donesite mi pismo, dokaz.” To je šamar , I slažem se da moj izraz nije bio prikladan jer nisam razmišljao, i razumijem Apostola Petra kada u jednom od svojih pisama kaže da je vatra narasla. To je ono što mogu iskreno reći. Barros će ostati tamo ako ne nađem način da ga osudim. Ne mogu ga osuditi ako nemam – ne kažem dokaz – nego argument. Postoji mnogo načina za dobivanje argumenata. Je li to jasno? [naglasak dodan]
Imajte na umu da se ne ispričava zbog optužbe za “klevetu” (ili “ogovaranje”, ovisno o prijevodu), već zbog inzistiranja na “dokazu” umjesto “argumentu”. I napominje da se samo ispričava zbog prekršaja, a ne zbog stava koji ga je prouzročilo i kojeg još uvijek ima.
Dakle, imamo poznatu žrtvu seksualnog zlostavljanja čileanskog svećenika – klerika čija su zlostavljanja, kako priznaje Papa, prouzročila naknadne zlostavljače, kao što je to često slučaj – i ta žrtva također optužuje jednog od zaštitnika zlostavljača da je stajao i promatrao zločin. A papa optužuje čovjeka da je sve to izmislio kako bi uništio ugled toga čovjeka.
Sigurno je da je papa u pravu. U nedostatku dokaza, takve optužbe korištene su i prije radi uništavanja reputacije.
Ali ako je to istina, koji se dokaz može eventualno predočiti? Koji dokaz? Što on mora predočiti? I kakvu je korist papa donio imenovanjem tako kontroverzne osobe usprkos prosvjeda iz njegove biskupije – prosvjeda zbog kojih ne može učinkovito voditi stado? Zašto bi ga papa ostavio na poziciji nakon svega ovoga?
Marie Collins, žrtva zlostavljanja koja je napustila PCPM 2017. godine zbog zapreka njenom mandatu koje su uključivale ograničavanje resursa i kurijalne smetnje, izjavila je u trenutku njezine ostavke da vjeruje da papa u srcu razumije užas zlostavljanja i potrebu da se zaustave oni koji su povrijedili maloljetnike.”
Jutros je tweetala jednu sasvim drukčiju poruku:
Izvješteno je da je papa nezainteresiran u pogledu kašnjenja od mjesec dana u imenovanjima članova PCPM-a, a predložena imena proučava Rimska kurija. Ove činjenice kažu sve što je potrebno reći o prioritetu koji se daje ovoj Komisiji i ovom pitanju u Vatikanu #PCPM
Mediji su me zamolili da komentiram Papine riječi danas na Povjerenstvu za zaštitu maloljetnika i Barrosove “dokaze”. Zašto komentirati? To je besmisleno trošenje vremena. Žao mi je zbog takve negativnosti, nedostatak predanosti je upravo ono što osjećam sada.
Iako se ova priča ne pojavljuje naširoko ili optužuje kao što bi se moglo očekivati da je Franjo pravovjerni Katolik, za neke, njegov je pontifikat izgubio znatan dio svoga sjaja.
Obratite pažnju na urednički jezik u Reutersovom izvješću kojeg sam gore spomenuo. To pokazuje koliko je ovo bio ozbiljan pad za čovjeka koji je neprestano medijska rock zvijezda:
“Papa je odgovorio oholim tonom”
“U iznimno rijetkom činu samokritike”
“Neobično skrušeni papa”
To nisu komplimenti.
U drugom djelu pod naslovom “Papa Franjo, čovjek tvrtke”, Kevin Cullen iz Bostonskog globusa zadaje još veći udarac papi:
Neka ostane zapisano da je obećanje pape Franje umrlo u Santiagu u Čileu, 18. siječnja godine Gospodnje 2018.
Kad je papa Franjo osuđivao žrtve seksualnog zlostavljanja, ironično optužujući te iste žrtve za klevetu protiv čileanskog biskupa koji je sudjelovao u tom zlostavljanju, potvrdio je ono što su nekada govorili neki kritičari, ono što sam se uvijek odupirao prihvatiti: papa Franjo je čovjek tvrtke, ne bolji od svojih prethodnika kada je u pitanju stajanje na stranu institucionalne Rimokatoličke Crkve protiv svakoga tko bi je kritizirao ili onih, pa čak i djece, koje su njene žrtve.
Moje srdačne čestitke Njegovoj Svetosti, Njegovoj Eminenciji ili bilo kakvoj samosvjesnoj, službenoj tituli koju njegova legija nosilaca kaputa, štovatelja, apologeta i omogućitelja inzistira da ga mi nečisti zovemo. Jer se on sam otkrio, na način kako ga nitko drugi ne bi mogao [otkriti].
Rekavši kako treba dokazati da je biskup Juan Barros sudjelovao u prikrivanju zlostavljanja koje je izvršio o. Fernando Karadima, Franjo je pokazao da je najnoviji vatikanski nevjerni Toma. I to ne izgleda dobro.
“Sam je sebe otkrio, na način kako ga nitko drugi ne bi mogao [otkriti].” Zaista je tako. I sada se njegova slika počinje raspadati.