Svećenik poznat po svojim stavovima koji su u suprotnosti sa katoličkim normama, začinio je svoj prošlotjedni govor sa tvrdnjama da je katolički nauk promjenjiv i da ga se ne mora striktno slijediti.
Na godišnjem Religios Education kongresu(REC) u Los Angelesu, otac Bryan Massingale citirao je Franjinu problematičnu poslanicu Amoris Laetitia i druge papinske dokumente kako bi potvrdio svoje izjave, poput one kako je savjest u potpunom skladu sa crkvenim naukom i kako od katolika ne treba očekivati da žive po tom nauku.
“Savjest preuzima novu, dublju dimenziju, u našem katoličkom nauku, dimenziju samo-razumijevanja. Sve više raste uočavanje granica koje postoje u moralnim pravilima, tako da je nemoguće dati pravilo koje je primjenjivo uvijek i posvuda u svim situacijama.” rekao je između ostalog o. Massingale.
Upotrijebio je primjer “onoga koji se našao u velikoj gladi i uzeo ono što mu je bilo potrebno da preživi. To nije krađa.” izjavio je i nastavio:”Također rastemo i u razumijevanju svetosti ljudi koji su prolazili kroz vrlo kompleksne situacije u životu. Mi smo ljudi i mi ne možemo očekivati da ćemo se uvijek naći u situacijama gdje ćemo moći napraviti najbolju stvar ili čak drugu najbolju stvar, ali to ne znači da mi nismo sveti ljudi. I dok Crkva nastavlja razmišljati nad tom situacijom, ona nas vodi do dubljeg razumijevanja savjesti.”
Spomenuti kongres inače je najveće godišnje okupljanje rimokatolika u Sjedinjenim Državama i drugi najveći katehetski i liturgijski skup u svijetu, a posjećuje ga blizu 40 000 ljudi. Na zao glas došao je zbog heterodoksnih tonova, promicanja seksualnosti, homoseksualnih svećenika te podržavanja istospolnih brakova, kao i zbog poticanja djece na samozadovoljavanje i bizarnih prikazivanja bivšeg predsjednika Baracka Obame u pro-life svjetlu. Pokrenut od strane nadbiskupije Los Angeles 1956. godine kongres se nastavlja pod njenim sponzoratom sve do današnjih dana pod episkopatom nabiskupa Josea Gomeza, inače člana Opusa Dei. Sam kongres, iako slovi kao katolički, otvoren je za sve vjere kako stoji na stranicama nadbiskupije. Spomenuti svećenik na službi je u nadbiskupiji Milwaukee i profesor je teologije i socijalne etike na sveučilištu Fordham. U najavi njegovog izlaganja predstavljen je kao “glasoviti autoritet na području katoličke moralne teologije i socijalne etike.”
Svoje izlaganje započeo je tvrdnjom da će pokušati balansirati između slide-showa i svoje slike na ekranu, dodajući da možemo zahvaljivati Bogu što je “pozvao zgodne ljude u svećeništvo.” Na smijeh iz publike odgovorio je:”Da, hvala Bogu, jer u krajnjoj liniji na misama vam ne mora biti dosadno i ne morate biti odsutni, zar ne?”
Pravila Crkve nedostatna?
O. Massingale oslanjajući se uglavnom na moralni relativizam, opetovano je omalovažavao pravila Crkve prikazujući ih kao ono što se smije i ono što se ne smije, rekavši kako katolici ne trebaju promatrati nauk Crkve kao da su njime vezani. “U osnovi, mi smo u potrazi za sredstvima koja će nam pomoći da se nosimo sa Crkvom koja je u tranziciji, sa tradicijom koja je u tranziciji(koja se mijenja). Katolicizam je živa tradicija, a ne samo skup moralnih pravila što se smije, što se ne smije. Ponekad postoji veliki rascjep između onoga što Crkva službeno naučava i onoga kako ljudi na terenu ustvari žive.” rekao je o. Massingale i nastavio:”Savjest postaje taj put kojim premošćujemo taj rascjep između službenog nauka i katoličkog uvjerenja i prakse. Jer katoličko uvjerenje po savjesti je katolički nauk.”
Prestari smo za pravila
“Katolička Crkva pretežito je fokusirana na edukaciju djece, što često rezultira time da odrasli ljudi donose odluke koje se temelje na uvjerenjima koja nisu odrasla zajedno s njima. Papa Franjo uporno naglašava da imamo nered u katoličkoj vjeri. Kada gledamo na kršćanski moral sve nam se čini kao skup moralnih ‘smiješ-ne smiješ’ pravila, koja često i započinju sa ‘Ne'(Ne ubij, Ne sagriješi itd.). Kršćanski moral puno je više od toga.” rekao je o. Massingale.
Kršćanski moral, u osnovi je odgovor Bogu koji je prvi ljubio nas. Kršćanski moral je odgovor na Božje Milosrđe, na Božju Ljubav.”
Navodeći sakramentalna načela otac Massingale rekao je okupljenima:”Ne postoji razlika između svetog i svjetovnog, jer svjetovno je prožeto svetim potencijalom i svetom stvarnošću.” Oslanjajući se na papu Franju, rekao je da je katolicizam”živa tradicija, jer katolicizam raste zajedno sa napretkom u ljudskom samo-razumijevanju” i da je to potpuno u skladu sa katoličkim učenjem o slaganju vjere i razuma. Kako bi oslikao ideju “ljudskog samo-razumijevanja” otac Massingale uzeo je spornu izjavu pape Franje s početka njegova pontifikata u kojoj je rekao da su katolici previše fokusirani na abortus, homoseksualnost i kontracepciju.
“Franjo je rekao istu stvar koju teolozi govore već dugo vremena, a to je da je katolicizam ljubavna vjera, koja raste, razvija se i produbljuje svoje uvide kada je riječ o novom razumijevanju ljudskog života i ljudske stvarnosti. Isus Krist čini isto, jučer danas i uvijek, ali naše razumijevanje Isusa se produbljuje.” Spomenuo je i dvije sinode o obitelji i papinu pobudnicu koja je iz njih proizišla kao”put prema osvještenju za područje savjesti u našem vremenu.”