Papa Franjo namjerno je stvorio zbunjenost kako bi dopustio zaobilaženje Katoličkog nauka, rekao je dugogodišnji Katolički komentator, a krug insajdera oko Franje sadrži ljude radikalnije u svojim uvjerenjima od njega.
Nadalje, u pet godina Franjina pontifikata, mandat koji je Papi dan [u smislu] reforme Kurije i vatikanskih financija nije zadovoljen, rekao je Katolički novinski urednik Philip Lawler, jer nije među Franjinim prioritetima.
Intervencija je potrebna zbog smjera kojim Franjo vodi Crkvu, rekao je Lawler u raspravi tijekom [emisije] The World Over, usredotočujući se na neke zbunjujuće i kontroverzne aspekte Franjinog papinstva.
EWTN-ov novinar i izvršni urednik Ravmond Arroyo pozdravio je u četvrtak Lawlera na raspravi o Lawlerovoj upravo objavljenoj knjizi “Izgubljeni pastir: kako papa Franjo zavarava svoje stado” (…).
“Papa Franjo je stvorio dovoljno zbunjenosti tako da postoji ogroman prostor za manevriranje ljudi koji žele na ovaj ili onaj način okončati crkvena moralna učenja”, Lawler je rekao Arroyu na početku razgovora. Arroyo je potvrdio da je to učinjeno kroz promoviranje pratnje i milosrđa u Franjinom papinstvu. (…)
Lawler je pojasnio Arroyu da nije htio napisati knjigu koja kritizira Franju, upitan što ga je tjeralo da to učini. To se dogodilo nakon eseja kojeg je prije godinu dana napisao za CatholicCulture.com kad je došao do uzavrele frustracije sa zbunjenošću.
Značajna jeka frustracije
Pod naslovom “Ovaj katastrofalni pontifikat”, Lawler je izjavio da je esej potaknuo više reakcija nego bilo što drugo što je napisao u 30 godina novinarstva. U radu na knjizi, Lawler je rekao kako je pronašao ljude kojima je bilo potrebno ohrabrenje u vezi sa zabrinutošću zbog smjera kojim ide pontifikat, zajedno s pitanjem jesu li jedini koji tako osjećaju.
“A ja sam rekao, to mi govori da postoji potreba”, prisjetio se Lawler. “Postoje ljudi koji su jako zbunjeni i tjeskobni i osjećaju se izdanim, i pitali su se:” Je li sve u redu s njima, je li sve u redu s vjerom?”
“I otkrio sam da sam, da su se dok sam razgovarao s njima, koliko god to čudno zvučalo, osjećali ohrabreni onim što sam im govorio”, rekao je Lawler. “Jer ako kažete: “Ne, niste ludi, da, postoji problem, imamo problem s Papom” (ljudi tada shvaćaju to da nisu jedini koji tako misle).
Papina apostolska pobudnica Amoris laetitia je bila kap koja je prelila čašu za Lawlera, koji je Arroyou rekao da je izvorno bio vrlo oduševljen papom Franjom, ali s vremenom je postao sve više zabrinut, zastrašen i dezorijentiran.
“Kad sam vidio što se dogodilo s manipulacijom Sinode, a zatim s Amoris laetitia koja je zatim došla, rekao sam: “Ovo je više nego jednostavna neopreznost u izražavanju”, objasnio je Lawler.” Ovo je namjerno nastojanje da se zbunjuje.”
AL postiže suprotno izraženoj namjeri Sinode
“Problem je u tome što je Amoris laetitia namjerno nejasna po pitanju koje su svi imali na svom umu prilikom oba zasjedanja Sinode”, Lawler je podsjetio Arroya, “koje je, “Hoće li Crkva promijeniti njezin višegodišnji nauk da Katolici koji su razvedeni i ponovno vjenčani ne mogu primiti Pričest?”
“Opći dojam zasigurno stvoren apostolskom pobudnicom jest da je Crkva promijenila svoje učenje”, izjavio je Lawler.
Arroyo i Lawler raspravljali su o sukobljenim tumačenjima Papinog dokumenta diljem svijeta, neki biskupi rekli su da se pastoralna praksa Crkve promijenila, a drugi su rekli da nije – i vjernici su ostali u sredini. Razgovarali su i o tome kako se, kad se mijenja pastoralna praksa, rezultat je da doktrina više nije bitna, jer je “živuća doktrina” postala neprepoznatljiva – što je isti krajnji rezultat kao mijenjanje crkvenog učenja.
“To je upravo smisao”, rekao je Lawler Arroyu. “Zašto bi papa Franjo odbio odgovoriti na dubiu – savršeno legitimna pitanja četvorice kardinala koji su tražili jasnoću?”
“Zašto ne biste željeli jasnoću?” Upitao je Lawler. “Osim ako vaša namjera nije bila pružiti taj nejasni prostor u kojem ljudi mogu manevrirati oko crkvenog učenja”.
Arroyo je zatražio od Lawlera da odgovori na komentare koje je 2015. godine dao jedan član Papinog kruga kardinala, nadbiskup Victor Fernandez, kako je Franjo težio nepovratnoj reformi u Crkvi.
Lawler je odgovorio da ne zna zašto bi Franjo imao ovo kao njegov cilj.
“Ali postoji nešto što je po sebi pogrešno u ideji nepovratne reforme, osim ako je ono što mislite pod reformom vraćanje temeljima katoličke vjere”, dodao je on, “jer je uloga Pape inherentno očuvati, štititi temelje vjere.” (…)
Potrebna intervencija
“Ne uživam u kritiziranju Pape”, rekao je Lawler. “Ali postoji točka u kojoj, u obitelji u kojoj vlada ljubav, ukoliko otac ima problema, morate se suočiti s tim. Na kraju mora postojati intervencija – i trebamo intervenciju.”
Ljudi su govorili o neobičnoj prirodi Franjinog izbora, i jesu li valjane glasine da je njegov izbor bio orkestriran.
Lawler je rekao da neki kardinali daju jasan dojam da lobiraju za Franju, što nije dozvoljeno. To ga nije šokiralo i želio bi da nije tako.
Dijeleći izvod iz knjige u kojem Lawlerov objašnjava kako je došao do zabrinjavajućeg zaključka da je Franjo radikal koji odvodi Crkvu daleko od drevnih izvora vjere, Arroyo je pitao Lawlera zašto bi Franjo mislio da bi mogao takvo što provesti, ili je li više problem u jednom od njegovih savjetnika i povjerenika.
“Vjerujem da postoje ljudi koji okružuju ovoga Papu koji su mnogo radikalniji u svojim uvjerenjima nego on”, rekao je Lawler. “Nameće se to da s Amoris laetitia papa Franjo ne proturječi izravno crkvenom učenju – nego u fusnotama, to je u prostoru između redaka.”
Zbog zbunjenosti koja se proširila po cijeloj Crkvi, Lawler je s Arroyom podijelio to kako su ga tjedan dana nakon objave knjige mnogi ljudi pitali je li Crkva promijenila svoje učenje o različitim stvarima.
“I kažem, ne”, rekao je Lawler. “Ali imali su takav dojam; zašto? Zato što su vrata otvorena.”