Priprema za Hrvatsku: Šef Bergoglijeve sinode o sinodalnosti u ‘Glasu Koncila’ širio hereze o sodomiji

Intervju s Jean-Claudeom Hollerichom, generalnim relatorom sinode o sinodalnosti objavljen je u Glasu Koncila 27. ožujka. U intervjuu stoji puno prljavštine od toga da trebamo Boga tražiti izvan Crkve, do radovanja u pripremi za otpadništvo hrvatskih katolika i koketiranja s ređenjem žena, no najogavniji je dio vezano za sodomiju, grijeh koji vapi u Nebo za Božjom osvetom.

Bergoglijev šef sinode o sinodalnosti zanijekao je da je Crkveni Nauk o zabrani ređenja žena nepogrješiv, te najavio da bi s vremenom moglo doći do ređenja žena, iako je papa Ivan Pavao II u svom apostolskom pismu Ordinatio sacerdotalis 1994. godine naveo: Izjavljujem da Crkva nema nikakve ovlasti dodjeljivati svećeničko ređenje ženama i da se toga suda definitivno moraju držati svi vjernici Crkve, a Kongregacija za nauk vjere proglasila je ovaj nauk nepogrješivim.

Što se tiče sodomije pogrješno je tvrdio da se za vrijeme sv. Pavla nije znalo da bi mogli postojati muškarci i žene koje privlači isti spol. Usporedbe radi u Pavlovoj poslanici Rimljanima lijepo stoji: Zato ih predade Bog sramotnim strastima, jer žene njihove pretvoriše naravno općenje u ono, što je protiv naravi. (Rimljanima 1,26).

No, previše je ogavnosti o sodomiji iznio da bi se sve ovdje moglo komentirati, a o tome prosudite sami u isječku iz intervjua niže:

Jeste li na umu imali sličan razvoj misli kada ste za »L’Osservatore Romano« izjavili da je crkveno učenje o homoseksualnosti »lažno«?

 

Kad je nastajao crkveni nauk, pojam homoseksualnost nije ni postojao. Homoseksualnost je nova riječ; čak ni u vrijeme svetoga Pavla ljudi nisu imali pojma da bi mogli postojati muškarci i žene koje privlači isti spol.

Što je s brojnim Pavlovim prijekorima sodomije?

 

Sodomiju se u to vrijeme smatralo tek nečim orgijastičkim, tipičnim za oženjene ljude koji su držali robove za osobnu požudu. Ali kako možete osuditi ljude koji ne mogu voljeti nego isti spol? Nekima je od njih čistoća moguća, no pozivate li druge na čistoću, čini se kao da im govorite egipatski.

 

Zar to poništava njihov poziv na čistoću?

 

Ljudima možemo naložiti samo moralno ponašanje koje mogu podnijeti u svom svijetu. Ako od njih tražimo nemoguće, odbit ćemo ih. Ako kažemo da je sve što čine u sebi pogrješno, to je kao da im kažemo da njihov život nema vrijednost. Mnogi mladi ljudi došli su mi kao ocu i govorili mi o svojoj homoseksualnosti. A što čini otac? Izbacuje li ih ili ih bezuvjetno prihvaća?

 

Jesu li to jedine opcije?

 

Ne, ali homoseksualne se osobe moraju osjetiti dobrodošlo u našoj kući. Inače će otići. Papa je o toj temi rekao nešto ključno. Parafrazirat ću ga: naravno, homoseksualnost je grijeh – kao što je svaki spolni odnos izvan braka grijeh.

 

Ali katolička tradicija homoseksualno ponašanje tretira strože nego bludnost.

 

Govorite o katoličkom tretmanu sodomije.

 

Želite reći da ne možemo izjednačiti sodomiju s homoseksualnošću?

 

Sodomija je prisutna i među oženjenim muškarcima i ženama.

 

Ali Crkva je svejedno osuđuje slijedeći naravni moralni zakon. Ispričajte našu analogiju, ali nije li pogrješno reći nekomu tko je sklon krađi da ne krade previše? Ne bismo li mu samo trebali reći: »Ne kradi!«?

 

Da, jasno, trebali bismo. Ali osoba sklona krađi može i bez krađe. Homoseksualna će osoba uvijek voljeti ljude istoga spola. Homoseksualnost ne bismo trebali svoditi na neuredne spolne odnose. To je vrlo grub način razumijevanja ljudske osobe. Kada Isus susreće nekoga poput Zakeja, ne kaže mu: »Moraš promijeniti svoj život, dječače moj, i onda bih možda, ako budeš činio pokoru, mogao razmisliti o tome da te posjetim.« Ne, njegov pogled takvim osobama pruža smirenje i osjećaj prihvaćenosti. Tada Isus odlazi u njihovu kuću, i tek se tada oni mijenjaju. Ne isključujem promjenu, ali ona dolazi nakon susreta s Isusom.

 

Čini nam se da više dovodite u pitanje praksu Crkve prema homoseksualcima nego njezin nauk.

 

Smatram pomalo dvojbenim onaj dio učenja koji homoseksualnost naziva »u sebi neurednom«. Ipak, moramo prihvatiti sve ljude i dati da osjete Božju ljubav. Ako je osjete, siguran sam da će to promijeniti nešto u njihovim srcima.

 

Hollerich nije glup, zna da razgovara s novinama zemlje koja je znatno više katolička od propale Zapadne Europe iz koje dolazi, pa pazi da ne pretjera. No, ipak on je šef ključnog projekta lažnog proroka i zato ciljano potiče hereze o sodomiji i druge pogrješke u Hrvatskoj koje Glas Koncila servira hrvatskim vjernicima za Korizmu.

Da stvar bude gora, Glas Koncila je dao i urednički komentar u kojem nije osudio Hollerichove hereze niti ih je nazvao herezama, a niti je ispravio Hollericha i iznio istinski Nauk Crkve, nego su samo usputno pripomenuli:

…Usto nam je (Hollerich) razjasnio svoje ranije izjave o homoseksualnim osobama i ređenju žena koje su osupnule i hrvatske vjernike.

 

Tako je ostalo na prosječnom vjerniku, čitatelju ovih novina koji je non-stop bombardiran s promidžbom sodomije od strane sekularnih medija, da prosudi jel to hir Zapada ili neko „novo normalno“ nakon što dobije nešto slično iz pera „crkvenog“ glasila u Hrvata.

Bože zakloni!