Brisbane, Australia, 15. 08. 2017. – Dominikanski svećenik koji je prije nekog vremena izjavio da sodomija može biti izraz Kristovog samodarivanja, http://hrvatskikrsnizavjet.com/jos-jedan-franjin-gay-aktivista-u-vatikanu/
kritizirao je „ tiraniju tradicije u isključivanju kreativnosti“ u zadnjem govoru o Amoris Laetitia.
Dominikanac Timothy Radcliffe, kojega je Franjo postavio za savjetnika na Papinskom Koncilu za pravdu i mir, ima povijest manipuliranja ili direktnog kontriranja učenjima Katoličke Crkve o seksualnom moralu. On je bio poglavar u redu propovjednika od 1992 do 2001.
Na slici: Radcliffe i Kasper
Članak koji je objavljen na službenoj dominikanskoj stranici govori da se Radcliffe obrušio na apsolutizam i tiraniju tradicije.
Radcliffe je razvio ovu ideju da govori o braku, razvedenima i Svetoj Pričesti, rečeno je prilikom predstavljanja njegovog govora. Pobudnica Amoris Laetitia, koju je izdao papa Franjo prije više od godinu dana, je izazvala kontraverze širom svijeta. U srcu debate je pitanje, da li ona mijenja Crkveni pristup davanja Sakramenata onima koji bez pokajanja žive u grješnim situacijama.
Prema web stranici redova propovjednika, Radcliffe je izjavio da je Crkva trećeg stoljeća isključivala neke župljane „zauvijek“, prije nego je papa odlučio da to promjeni, kako bi se ljudi koji su izbačeni mogli vratiti natrag u zajednicu. On nastavlja da smo danas u sličnoj situaciji, kad smo suočeni s toliko dobrih ljudi čiji su se brakovi raspali, poštenih, ljubaznih ljudi – i da sada mi, kao papa u trećem stoljeću, trebamo reći da milosrđe mora prevladati. „Ako se rastavljeni mogu suočiti sa svojom vlastitom odgovornošću i padom, ako se suoče s onim što su učinili i bili, onda je možda najbolje za njih da se vrate ljekovitosti Euharistije.“
Kako se vidi iz članka Radcliffe je previše značenja dao ulozi koju igra savjest u prosudbi da li Katolik živi u objektivno grješnoj situaciji i kao takav da li može primiti Svetu Pričest.
„ Nije jesno iz članka da li je sve što tamo piše rekao otac Radcliffe“, izjavio je za LifeSite dominikanac Thomas Petri, dekan Papinske akademije Bezgriješnog Začeća u Dominikanskoj Kući Studija u Washingtonu. „ Čini se da on ipak daje sugestiju da je savjest osobe ekskluzivni sudac istine i objektivne situacije, to znači da ima status jednoga stanja u Crkvi, bez obzira što Crkveno Učenje naučava, u ovom slučaju, o prirodi braka.“
Petri je nastavio: “ Ovo kontrira učenju Učiteljstva. Ova teorija savjesti zvuči veoma slična onoj koju je Sveti Ivan Pavao II posebno kritizirao u Veritatis Splendor. U paragrafu 32 enciklike, on je osudio modernu tendenciju, da bi se slobodu uzdiglo do te razine da je individualnoj savjesti utvrđen status vrhovnog suda moralne prosudbe i da je takva prosudba istina, jednostavno zbog toga jer je zasnovana na savjesti. Crkveno Učenje o ovome je jasno, i papa Franjo nije promijenio učenje. … Crkveno Učenje je da par koji živi u teškoj i iregularnoj situaciji, možda nije skroz kriv zbog toga i možda se iskreno kaju za svoje prijašnje grijehe, ali, jer su javno vjenčani, ne mogu pristupiti Sakramentu Euharistije – koji je uzrok, ali i znak jedinstva – dok njihov brak ne bude reguliran ili, ako to mogu prihvatiti, dok ne odluče živjeti kao brat i sestra i onda neće biti skandala, ako oni prime Euharistiju.“
Teolog koji želi ostati anoniman, rekao je Life Siteu, „ Nemogućnost primanja Svete Euharistije za ljude koji žive s nekim tko nije njihov supružnik, kao da je to njihov supružnik nije restrikcija koju je nametnula Crkva. To je dio Kristovog Učenja, koji nam kroz Svetog Pavla kaže, da ne smijemo primati Njegovo Tijelo i Krv, ako namjeravamo učiniti ozbiljan grijeh, i koji nam Sam kaže da je brak nerazrješiv i da preljub isključuje osobu od ulaska u život.“
„ Pravo milosrđe nije u tome da ohrabrujemo ljude da misle da grijeh može biti oprošten bez pokajanja, nego u tome da pokažemo ljudima istinu i gdje mogu naći pomoć neophodnu da žive u istini.“