Problemi s „provjerenim muškarcima“

Posebna skupština Biskupske sinode za regiju Pan-Amazona mogla bi postati prigoda za važnu promjenu u životu Crkve. Pripremni dokument, objavljen ovog mjeseca, ukazuje na to da će sinoda raspravljati o pitanju ređenja oženjenih muškarca, viri probati (“moralno dokazani oženjeni muškarci”) da služe u regiji Amazona. Reuters je izvijestio kako je “na novinskoj konferenciji na temu “viri probati” kardinal Lorenzo Baldisseri pod pritiskom novinara rekao: “Crkva nije statična… postoji mogućnost promjene.'”

(Crkva u Amazoni)

Promjena, u ovom slučaju, znači ukidanje celibata za svećenike latinskog obreda zbog želje da se osigura svećenička služba na području gdje ima relativno malo svećenika. Želja za pružanjem svećenika Božjem narodu je pohvalna. Ali, je li pohvalno ukinuti celibat?

Robert kardinal Sarah žestoko je prigovorio ovom prijedlogu u propovijedi koju je držao u katedrali Chartres u svibnju:

Draga braćo u svećeništvu, uvijek čuvajte ovo uvjerenje: jedinstvo s Kristom na križu jer svećenički celibat svjedoči o ovome u svijetu! Projekt, kao što su ga ponovno pokrenuli neki ljudi, odvojio bi celibat od svećeništva davanjem sakramenta svećeničkog reda oženjenim muškarcima (“viri probati”) – “radi pastoralnih razloga ili iz određenih potreba”, kako kažu – dovodi do ozbiljnih posljedica i konačnog kršenja Apostolske tradicije. Tada ćemo uspostaviti svećeništvo prema ljudskim kriterijima, ali ne bismo nastavili Kristovo svećeništvo – poslušno, siromašno i čisto. Doista, svećenik nije samo “alter Christus” (drugi Krist), već je doista “ipse Christus”, sam Krist! Zato će svećenik koji u Crkvi slijedi Krista uvijek biti znak kontradikcije!

Ako je potreba za većim brojem svećenika opravdanje za prekid celibata u Amazoni, isti će argument zasigurno biti upotrijebljen za ređenje oženjenih muškaraca svugdje drugdje u svijetu. Malo je vjerojatno da će Sveta Stolica ograničiti ovaj “lijek” na jednu geografsku regiju kada postoji nedostatak svećenika u Europi, Americi i drugdje.

Ređenje za viri probati u Južnoj Americi otvorit će vrata ređenju oženjenih muškaraca u bilo kojoj biskupiji gdje je biskup tome sklon. Trebamo li očekivati ​​da će Rim zaustaviti biskupa u europskoj biskupiji koja više desetljeća nije zaredila nijednog novog svećenika, ako je najavio planove o ređenju oženjenih muškaraca?

Također bismo trebali razmotriti pitanje kvalifikacija potrebnih za ređenje oženjenih “dokazanih muškarca”. Hoće li se zahtijevati da prođu obuku sjemeništa kao što je propisano Kanonskim zakonom? Hoće li se od njih očekivati ​​da ispune zahtjeve za proučavanjem filozofije i teologije i svih ostalih predmeta potrebnih za sjemeništvo kao što su Sveto pismo, Kanonski zakoni, povijest Crkve, patristiku, liturgiju, pastoralno savjetovanje itd.?

To će biti praktično nemoguće ljudima koji žive u izoliranim zajednicama koji također moraju brinuti za svoje supruge i djecu. Oni će nužno dobiti drastično smanjeni tijek studija.

Ono što to znači jest da bi Crkva zaredila ljude koji nemaju dovoljno znanja za izvršavanje ozbiljne misije propovijedanja, podučavanja i slušanja ispovijedi. Oni bi bili suvremeni ekvivalent onoga što se nazivalo svećenik simplex, koji je imao dopuštenje samo za slavlje Mise, ali nije mogao propovijedati niti slušati ispovijedi. Viri probati će, međutim, propovijedati i slušati ispovijedi bez potpune filozofske i teološke formacije koju Crkva mudro zahtjeva od svih kandidata za svećeništvo.

Taj nedostatak neće biti problem mnogim (vjerojatno oženjenim) kandidatima za svećeništvo u Europi ili Sjevernoj Americi, koji su ranije bili ili seminarci ili koji imaju vremena i kvalifikacije kako bi pohađali sjemenište.

Što je sa svećenicima koji su napustili svećeništvo kako bi se oženili? Bit će pritisak na Svetu Stolicu da ponovno prizna ove ljude koji su još uvijek svećenici, ali im je zabranjeno obavljanje svećeničke službe. Možemo očekivati ​​da će ih neki biskupi dočekati s otvorenim rukama. Ako se to dogodi, što sa svećenicima u celibatu koji izjavljuju da bi se željeli vjenčati i nastaviti svećeničku službu? Je li pošteno uskratiti im ono što se sada daje drugima, to jest, priliku biti oženjeni čovjek i svećenik?

Kakav će to imati učinak na katolike i druge? Svećenički celibat jedan je od najsnažnijih znakova svijetu kako Katolička crkva smatra da je velika žrtva odricanja od braka i obitelji radi Krista moguća i razumna. Blagoslovljeno je štovati Boga i podsjećati ljude na Isusa Krista. Isus djeluje preko svojih svećenika, i pozvani su živjeti u imitaciji Njegovog načina života. Isus nije bio oženjen. Svećenik je živa ikona Krista Velikog svećenika.

Napuštanje celibata jer je pretežak, a time i prepreka širenju Evanđelja znači jeftino prodati kršćanstvo. Ljudi će u tome prepoznati kapitulaciju nereligioznome duhu našega doba.

Svećenički celibat je dika Katoličke crkve. To je dar koji nadahnjuje ljude da kažu: “Ako su vođe Katoličke crkve spremni živjeti bez žene i obitelji radi imitiranja Isusa Krista, oni moraju biti potpuno uvjereni da je to istinska religija i da će ih Bog nagraditi za njihovu žrtvu. “Ako se sve to odbaci, tada ćemo pred svijetom izgledati kao da sumnjamo i da smo nesigurni u vrijednost onoga što je Crkva uvijek naučavala kao veliko dobro i korist za svećenika i za cijelu Crkvu.

Pokretu za napuštanje celibata mora se suprotstaviti žestoka obrana crkvene discipline u traženju od njezinih svećenika da nasljeduju Krista u Njegovom samo-daru Ocu kroz život posvećen služenju Božjega naroda u celibatu.

https://www.thecatholicthing.org/2018/06/23/the-problems-with-proven-men/

One Comment

  1. Zdenka

    Da, svaka kvantiteta derogira kvalitetu. Postavlja se pitanje: kako će se to reflektirati na duhovni život vjernika? Kroz “brzo osposobljavanje” kandidati neće steći zrelost i mudrost za ispovijedi, kako će osobne ambicije i briga za obitelj djelovati na njihov duhovni život, sa egzorcistima se možemo pozdraviti. I sada ih nema dovoljno.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *