Prof. Matko Marušić uputio je Petru Škoriću, predsjedniku Gradskoga odbora Hrvatske demokratske zajednice Split, pismo datirano s 26. ožujkom kojim daje ostavku na članstvo u HDZ-u. Škorić je javno deklarirani Katolik i zastupnik u Hrvatskom Saboru.
Najzanimljiviji dio pisma:
“Poštovani gospodine Škorić,
ovime istupam iz članstva u Hrvatskoj demokratskoj zajednici. Član sam bio od 1990., a sada istupam zbog toga što je HDZ prihvatio ratifikaciju Istambulske konvencije.
Istambulsku konvenciju smatram protukršćanskom, protuznanstvenom, protuljudskom, protuobiteljskom i protuhrvatskom. Konkretno, to je djelo nove komunističke revolucije.
Postoje hrvatske svetinje koje se ne smije dirati. One Hrvatsku i Hrvate drže na životu, one su nas održale u strašnoj povijesti i one su nam donijele slobodu i samostalnost. To su:
čvrsto uvjerenje da smo stvaran narod i da imamo pravo na državu,
naša vjera kršćanska i katolička i
naša odanost životu u obitelji.
Zajedno one čine hrvatsko domoljublje. Puno, zdravo i učinkovito hrvatsko domoljublje je samo ono koje ima sve te tri svetinje, tri sastavnice: državotvornost, vjeru i obitelj.
Ako je naša stranka procijenila da ne treba otići Andrej Plenković i njegovi, nego da ih treba slijediti u ratifikaciji Istambulske konvencije, onda moram otići ja.
Iz pozicije uvjerenoga i odanoga člana HDZ-a, najprije sam smatrao da ostavku na članstvo trebam dati kad i ako se Konvencija ratificira u Saboru, jer saborsku ratifikaciju HDZ može spriječiti.
Sudjelovao sam u javnoj raspravi, i obraćao se g. Plenkoviću i HDZ-u ali uzalud. U odnosu na ratifikaciju Konvencije, situacija u HDZ-u se razvijala dalje prema Plenkovićevu stavu i došla do stanja kad njezina ratifikacija više nije važna! Jer HDZ je prije ratifikacije izdao svoje poslanje čuvanja hrvatske državnosti (GREVIO), hrvatske vjere (prkos Hrvatskoj biskupskoj konferenciji) i hrvatske obitelji (prihvaćanje „dugine obitelji“).
Kao što znamo, uz male i upitne iznimke, vodstvo HDZ-a podržalo je ratifikaciju. To je učinilo Predsjedništvo, Vlada u kojoj HDZ ima većinu, Zajednica žena HDZ-a „Katarina Zrinska“, Mladež HDZ-a i zapravo sve županijske organizacije. Izdaja je dovršena, bez obzira na to kako će se glasovati u Saboru.
U takvom HDZ-u ja ne mogu ostati. Stidim ga se.
– Stidim se predsjednika g. Andreja Plenkovića, koji ima kapacitet državnika, ali nema kapacitet domoljubnoga Hrvata, koji bi vidio gdje je granica ispod koje se ne može ići u čuvanju naroda i države.
– Stidim se svih članova HDZ-a koji su na bilo koji način podržali Sotonsku konvenciju, jer to nikako nisu mogli učiniti da su bili članovi one prave, državotvorne i demokršćanske stranke koja je stvorila slobodnu, samostalnu i demokratsku Republiku Hrvatsku.
– Stidim se svih saborskih zastupnika HDZ-a koji će glasovati za Konvenciju, jer će tim činom upravo oni potvrditi da u vrhu stranke sjede uhljebi i licemjeri, koji su u stranci samo zbog plaća i privilegija, otvoreni korupciji, neradu, neznanju i izdaji.
– Stidim se Zajednice žena Hrvatske demokratske zajednice.
Plače nad vama Blažena Djevica Marija, žene „Katarine Zrinske“! Kako će nas čuvati Kraljica Hrvata kad ste vi, majke hrvatske, Sotoni predale svoje duše i duše svoje djece?
– Stidim se velikih hrvatskih ratnika Tome Medveda i Damira Krstičevića.
Kako ćete sada pogledati u oči majkama i suprugama, djeci i prijateljima svojih suboraca koji su poginuli za Hrvatsku?
– Stidim se posebno kolege dr. Željka Reinera, koji je Vitez Jeruzalemskoga Groba, a glasovao je za Sotonsku konvenciju.
Reiner je svojim činom postao povijesni primjer ponašanja suprotnoga svemu što znači hrvatski i katolički ponos, čast, vjernost i vjera.
Oprostite mi, braćo i sestre – svi domoljubni, vjerni i vjernički građani Republike Hrvatske što sam izrekao te strašne riječi. No, morao sam ih javno reći, jer da Hrvatsku čuvaju današnji Hrvati kako su je čuvali oni povijesni, sotonska prevara bi bila prepoznata, raskrinkana i spriječena. Bojim se da je naše prihvaćanje te Konvencije povijesni znak našega odustajanja od zaštite Blažene Djevice Marije. Ljudi koji idu na Svetu Misu i pričešćuju se, ne mogu predati đavlu svoju dušu za šaku škuda, ili za izbjegavanje neugodnosti, ili zbog straha ili gluposti. Ne mogu, jer sve je to tek Judino djelo!
S najvećom tugom u srcu,
prof. dr. Matko Marušić“