Nedavna molba kardinala Reinharda Marxa i biskupa Franz-Josefa Bodea u korist blagoslivljanja homoseksualnih partnera je izazvala šok i zaprepaštenost širom svijeta.
Međutim, demarš dvojice Nijemaca nije izoliran čin. Na širokoj fronti, progresivizam predvodi napad protiv tradicionalnih učenja Crkve.
Ovo je najjasnije iskazano od strane vatikanskog državnog tajnika, Pietra Parolina. On govori o istinskom “paradigmatskom pomaku u moralnosti,” baziranom na liberalnoj interpretaciji apostolske pobudnice Amoris Laetitia. Kardinal Parolin u intervjuu za Vatikanski radio objašnjava o Amoris:
„To je promjena paradigme, sam tekst inzistira na tome, to je ono što se od nas traži – ovaj novi duh, ovaj novi pristup! Svaka promjena uvijek donese poteškoće, ali ove poteškoće moraju biti riješene i suočene s predanošću.“
Kardinal državni tajnik, u intervjuu nije otkrio kakav će ovaj paradigmatski pomak poprimiti oblik. Drugi to rade za njega. Na primjer, talijanski moralni teolog Maurizio Chiodi je rekao na predavanju sredinom prosinca 2017. na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu da umjetna kontracepcija u određenim situacijama nije samo prihvatljiva, nego i potrebna.
Chiodi svakako nije nebitan. Poučava moralnu teologiju na Katoličkom fakultetu Sveučilišta u Milanu. U lipnju 2017., bio je imenovan u Papinsku akademiju za život. Nije se zaustavio na predavanju u Gregoriani u prosincu; od tad, imao je mogućnost izraziti svoje mišljenje nekoliko puta u dnevnim novinama Avvenire (službeno glasilo Talijanske biskupske konferencije), kao i u L’Osservatore Romano, vatikanskim novinama.
Njegov govor su mnogi vidjeli kao početak dekonstrukcije enciklike Humanae Vitae pape Pavla VI. iz 1968. godine. U ovoj enciklici, Papa je potvrdio katoličku seksualnu moralnost i Crkvena učenja o braku i obitelji. Posebno je potvrdio da je spolni odnos etički dopušten samo u valjanom ugovorenom braku – između muškarca i žene (što se danas mora dodati). Spolni čin također mora biti otvoren reprodukciji, zbog čega je zabranjena umjetna kontracepcija. Učenje je potvrdio papa Ivan Pavao II, 1981. u apostolskoj pobudnici Familiaris Consortio.
Ova dva papinska teksta, Humanae Vitae i Familiaris Consortio, bili su najveće prepreke za progresivizam u preoblikovanju moralne teologije. Sada, zahvaljujući Amoris Laetitia, došli su do prijelomne točke tradicionalnih učenja, što zahtijeva otklanjanje Humanae Vitae.
Kathpress, katolička agencija za tisak u Austriji, izvjestila je o težnjama u tom smislu i koracima prema tom smjeru:
Hoće li Vatikan uskoro doći do novog tumačenja “enciklike o piluli”, je nejasno. Voditelj arhiva Kongregacije za nauk vjere, Alejandro Cifres, nedavno je potvrdio novinarskoj agenciji Kathpress činjenicu da povjerenstvo u ime Pape istražuje genezu Humanae Vitae.
Rasprava koja je slijedila objavljivanjem Amoris Laetitia je bila jedinstvena u Crkvenoj povijesti u svojoj dimenziji, oštrini i polemici. Stavovi ne mogu biti suprotniji: dok neki kažu da se ništa nije promijenilo u učenju Crkve, drugi pak govore da apostolska pobudnica odudara od učenja Crkve.
Bez obzira koje mišljenje imali o Amoris Laetitia, mora se shvatiti da druga grupa pod svaku cijenu želi kreirati činjenice. Inače, se ne može razumjeti ratni poklič kardinala Parolina prema promjenama paradigmi u moralnom naučavanju.
Što se tiče progresivizma, može se reći: “Kada Rim zove u (njemačku) šumu, odzvanja natrag iz Münchena, Mainza, i Berlina.” Govoreći o kardinalu Marxu, on je već je dugo aktivan u korist homo-plana.
U svojoj propovijedi u Whitsunu 2015., Marx je progovorio u korist kulture dobrodošlice za svakoga i zatim tada spominuo homoseksualce:
„… Sjeverni Nijemci i Bavari, srednja klasa i primatelji Hartz IV [osobe sa naknadom za nezaposlene], nezaposleni i direktori banaka, zeleni [članovi Zelene stranke] i crni [članovi Kršćanske demokratske stranke, CDU], homoseksualci i heteroseksualci, razvedeni i supružnici, izbjeglice i planinari.“
Tijekom obiteljske sinode u jesen 2015., kardinal Marx je rekao da bi se Crkva čak morala ispričati homoseksualcima. Stoga zahtjev za blagoslivljanjem homoseksualnih parova nije potpuno iznenađujući.
Jedina osoba koja može zaustaviti kaos nakon Amorisa je sam papa. Ali čini se da on nije voljan to razjasniti. Dr. Markus Büning, pisac koji je podržavao inicijativu u korist Franje „Pro papa Franjo“ pisao je prošle godine:
Prema mom mišljenju, jasno je da je na onomu koji ima najvišu učiteljsku službu u općoj Crkvi – papi. Ako šuti o takvom zahtjevu – pretpostavljajući da zna o ovom odvažnom zahtjevu C9 – kardinala Marx (jednog od devet članova u papinskom vijeću) – potrebno je zaključiti da se slaže. Tada papa ima jedan problem! … [Ako bi papa to učinio [odobrio Marxov pristup], on ne bi ispunio svoju službu i poslanje da na vjerodostojan način očuva jedinstvo Univerzalne Crkve po pitanjima vjere i morala.
Papa je, dakako, nedavno indirektno ohrabrio progresivizam u svojoj apostolskoj konstituciji Veritatis Gaudium – „Na Crkvenim sveučilištima i fakultetima“ (objavljenoj 29. siječnja 2018.) da se nastavi obraćanje akademicima s pozivom na „kulturnu revoluciju“ (napomene izostavljene):
Ovaj ogromni i zahtjevan zadatak zahtijeva, na kulturnoj razini akademske obuke i znanstvenog proučavanja, širok i velikodušan napor radikalne promjene paradigme, ili radije – usudio bih se reći – na “odvažnu kulturnu revoluciju”. Mreža crkvenih sveučilišta i fakulteta pozvana je ponuditi odlučujući doprinos kvasca, soli i svjetla Evanđelja Isusa Krista i žive Tradicije Crkve, koja je uvijek otvorena za nove situacije i ideje.
Nijedna riječ nije bila upućena progresivcima da ublaže ili da se pridržavaju tradicionalnih učenja.
“Normalnog katolika” sve više zbunjuje ova panorama. Ali nema razloga biti zbunjen jer mnogi dostojanstvenici još uvijek šire i brane neprestano i nepromjenjivo učenje Crkve o seksualnosti, braku i obitelji. U posljednje su vrijeme kazahstanski biskupi to učinili “Deklaracijom nepromjenjivih istina o sakramentalnom braku”. U ovom dokumentu jasno je:
Stalno Učiteljstvo Crkve, počevši od učenja Apostola i svih vrhovnih Papa, sačuvao je i vjerno preneseno i na doktrinu (u teoriji) i na sakramentalnu disciplinu (u praksi) na nedvosmislen način, bez ikakve sjene sumnje i uvijek u istom smislu i u istom značenju (eodem sensu eademque sententia), kristalno učenje Kristovo o neraskidivosti braka.
https://onepeterfive.com/progressivism-moral-paradigm-shift/
Riječ je o provjerenoj i perfidnoj metodologiji koja se toliko puta pokazala uspješnom i zahvaljujući kojoj smo prihvatili ideje koje su se samo prije pedesetak godina činile nemogućima. To vam otprilike izgleda ovako:
1. Nikad ne napadaj cijeli sustav moralnih uvjerenja , već samo unesi crv sumnje u njihovu nepromjenjivost i apsolutnu točnost
2. Koristi se malim ali ustrajnim pomacima koji ne izgledaju zabrinjavajuće
3. Postavi se kao branitelj ideje koji potajno napadaš
4. Stare ideje formuliraj suvremenom lingvističkom formulacijom (ta svijet se mijenja, a s njime i značenja)
5.Koristi humor kao oružje tako što ćeš ismijati ideje koje napadaš i ljude koji ih zastupaju – moraju izgledati kao jadni i zatucani
5. Decentraliziraj sustav odlučivanja i prebaci ga na lokalne razine tako da će svi odučivati, a nitko neće biti odgovoran
6. Čvrsto se drži manje bitnih učenja i ideja (tako da izgledaš ka branitelj istine), a dovedi u pitanje one ideje koje su ključ za cijeli sustav
7. Sruši samo jedni bitnu sastavnicu sustava, a ostale će pasti same od sebe
8. Budi pun razumijevanja i sućuti za sve oni koji i onako nisu u sustavu ili su njegovi otvoreni protivnici
Do sada je to uvijek funkcioniralo jer se na taj način eliminira mogućnost pobune, a na one koji jasno vide smjer i koji upozoravaju na sigurne posljedice, odnosi se s prezirnom šutnjom jer je i onako riječ o “usamljenim jahačima”.