27. kolovoz 2018 – Da li bi nas trebalo iznenaditi podrobno svjedočenje nadbiskupa Carla Maria Vigana o papi Franji, koji je zataškavao i štitio zlostavljanje od strane bivšeg kardinala McCarricka?
Vidjeli smo da je ova razina lažljivosti i izopačenosti sve veća s godinama.
Od prvog trenutka njegova papinstva, papa Franjo pokazao je prezir prema papinskim tradicijama, znak nepoštivanja dužnosti i granica njegova ureda. Njegove minimalističke i slabo slavljene Mise sugeriraju da za njega liturgija nije “izvor i vrhunac kršćanskog života”.
Njegove mučne i često doktrinalno iskrivljene homilije zatrovale su nekatolički um. Njegovi nemarni intervjui s novinarima u zrakoplovima pokazali su pomutnju o temeljnim kršćanskim vrijednostima. “Tko sam ja da sudim?” Pojavilo se u svim novinama i u svim javnim medijima, kao poruka oslobođenja od Božjih zapovijedi. Slatko ime “milosrđa” bilo je izabrano za program sekularizacije.
Njegova sinoda o obitelji, Amoris Laetitia – dala je papinski blagoslov preljubničkim vezama. Promjene u postupku poništenja braka omogućile su ubrzano davanje “katoličkog razvoda”. Unutarnje reforme u Vatikanu oslabile su poruku protiv pobačaja i razvodnile Humanae Vitae. Poznati anti-katolici bili su pozvani u Vatikan, držali govore i dobivali pljesak.
Trenutak kada bi se netko previše približio teškoj istini o vatikanskoj financijskoj korupciji, Papa bi osigurao da prijetnja bude uklonjena – bilo smjenom kardinala ili otkazom profesionalnog laika.
Papinska osuda homoseksualnosti nikada nije išla dalje od ambivalentne.
Zatim je promijenio riječi Katekizma Katoličke Crkve – (Ako vam se ne sviđa što crkvena tradicija ima za reći, zašto ne promijenite Katekizam,“?
A sada, ova vijest , koja je s pravom stvorila šokove širom svijeta, kolektivno čuđenje, zbog duboke zloće na visokim mjestima Crkve.
Ne samo da nedostaje pravda u Casa Santa Marti; čini se da se od tamo promiče, podržava i časti nepravda. Neizbježan napredak događaja razotkriva papu Franju sve više i više kao voditelja u čijem se zagrljaju Crkva na zemlji guši. Bergoglijevski Vatikan je svojevrsna crna rupa u kojoj su se koncentrirale najgore ideje i ponašanja postkonciliarne pobune.
Čuti kako neki dobri ljudi tvrde da Bergoglio mora osnovati neko istražno tijelo kako bi ispravno postavio stvari u SAD-u, je kao da postavite Himmlera da riješi Nürnberga.
Danas, u svjetlu Viganòova otkrića i toliko drugih dokaza, Bergoglio ne pokazuje nikakve znakove da bude svet, niti se ponaša kao otac.
Sveti otac se ne bi odnosio prema katolicima kako on to čini.
Sveti otac ne bi zavaravao svoju djecu o grijehu seksualnosti, braku i Presvetom Sakramentu.
Ono što znamo je da je Bog dopustio ovo razdoblje nevolje za testiranje i jačanje vjere svojih slugu, da vidimo hoćemo li biti odani Njegovoj objavi, Njegovim zapovijedima, Njegovom daru tradicije, Njegovoj pravednosti, do samog kraja.
Božja Providnost mnogo je puta testirala kršćansku vjernost u dugoj povijesti Crkve, no :
„Blagoslovljen čovjek, koji pretrpi napast, jer, kad bude prokušan, primit će vijenac života, koji je Gospodin obećao onima, koji ga ljube“ (Jak 1,12).
Iako je u gornjem tekstu zadržana izvorna terminologija, onoga kojega danas nazivaju papom, na HKZ-u nazivamo njegovim pravim imenom – lažni prorok.