Ričard Prvi i kako je postao Lavljeg Srca

Sjajan primjer hrabrosti u Gospodinu našem viđen je u životu kralja Ričarda Lavljeg Srca. Prečesto nam je dan neugledan prikaz križara koji su pohlepni i nasilni kršćani, pijani od želje za krvlju, okrutno se boreći s miroljubivim muslimanima na Srednjem istoku. Dopustite mi da vam naslikam drugačiji prizor.

Život i vremena križarskog kralja

Godine 1157., kralj Henrik II. i Eleanora Akvitanska dobili su trećega sina, Ričarda. Malo je poznato o njegovom djetinjstvu. Godine 1183., Ričardov stariji brat, Henrik, mladi kralj, preminuo je od dizenterije napunivši 28 godina. Tako je ostavio Ričarda kao zakonitog nasljednika engleske krune. Nakon smrti mladog Henrika, Henrik II. zapovjedao je Ričardu da mu preda njegovo cjelokupno vlasništvo u Akvitaniji kako bi regija mogla ostati njegovom mlađem bratu Ivanu. Ričard je odbio zahtjev i 1187.g. stvorio savezništvo s Filipom II., kraljem Francuske da ojača svoju poziciju. Tijekom ovih svađa i borbi u Engleskoj i Francuskoj, događaji na drugoj strani svijeta odvijali su se na nesretan način za Crkvu i kršćane općenito.

Iste godine, 1187., Saladin je vodio je Saracene (muslimane) u pobjedu u bitci kod Hattina. Gubitak Jeruzalema bio je ozbiljan udarac Zapadu, a  Saraceni su na to dodali svetogrđe stavljajući Pravi Križ naopačke šaljući ga u Damask. Glas o ovome stigao je do Toursa u Francuskoj, gdje je tada bio Ričard koji je odmah uzeo svoj križ.

(…) Bio je okrunjen za kralja Engleske 1189. godine, kada se zavjetovao odreći svog dotadašnjeg života i posvetio se tome da bude dostojan prihvaćanja križa. On i Filip II. složili su se započeti Treći križarski rat i krenuli su u naoružavanje svojih kraljevstava i pripremu za dugi i opasni put na istok. (…)

(…) Nedugo nakon što su krenuli u Treći križarski rat, jedan od Ričardovih brodova, na kojem je bila njegova zaručnica, gospođica Berengaria, nasukali su se na Cipru 1191. godine. Otokom je vladao Isaac Comnenus, poznat po pljački vlastite zemlje, mučenju podanika, silovanju žena i napastovanju djevica. Isaac je zarobio Ričardove ljude, zaplijenio njihovo blago i zatočio njegovu zaručnicu, odbijajući pustiti križare. Pošto nije uspio u pregovaranju, Richard je zauzeo otočnu utvrdu, oslobodio građane i spasio svoju zaručnicu. (…)

(…) Ričard se oženio Berengarijom na Cipru i uskoro je otišao s njom, ploveći prema Akri. Ovo je bila prva velika pobjeda Trećeg križarskog rata. Ričard i njegovi saveznici osvojili su Akru u lipnju 1191., iako je Ričard bolovao od skorbuta. Phillip II. otplovio je kući za Francusku u lošem zdravstvenom stanju, a Ričard je ostao jedini kralj na pohodu. Rečeno je da se hrabro borio i da je ostao u Svetoj Zemlji kako bi nastavio pohod nakon bitke.

(…) Rodney Stark je zabilježio u svojoj knjizi Božje bojne slijedeće:

“Ričard je bio kompleksan lik”: Kao vojnik bio je gotovo lud, nevjerojatno nesmotren i ludo odvažan, ali kao zapovjednik bio je inteligentan, oprezan i proračunat. Potpuno bi nonšalantno riskirao vlastiti život, no ništa ga ne bi moglo nagovoriti da ugrozi svoje trupe više nego što je aposlutno potrebno.’ Trupe obožavaju takvog vođu.”

(…) Ričard i njegovi vojnici dobili su drugu bitku kod Jaffe protiv Saladina što je povećalo legendarni status mladog kralja u očima neprijatelja.(…) Nastojao je sklopiti sporazum između Križara i Saladina tako što je upao u Egipat, ali nije uspio osvojiti dovoljno zemlje. Saladin (…) se složio u rujnu 1192. omogućiti kršćanskim hodočasnicima i trgovcima slobodan pristup Jeruzalemu. Ponovno bolujući od skorbuta, Ričard je sa svojom vojskom započeo dugo i opasno putovanje kući, a kralj je nekoliko puta bio zadržan kao zarobljenik tijekom povratka.

Kralj je svoje preostale godine živio onako kao i dok je ratovao na Istoku. (…) Godine 1199., dok je u Limousinu suzbijao pobunu na njegovom teritoriju, dječak iz grada pogodio ga je u ruku. Očekivalo se da će dječak, nakon što je pogodio kralja, biti pogubljen. Međutim, vjeran svojoj viteškoj prirodi, Ričard je oprostio mladiću i umro od gangrene zbog njegove rane nekoliko dana kasnije, 6. travnja 1199. Ričard je bio jedan od prvih kraljeva koji je bio i vitez i posvetio svoj život borbi u Gospodinu.

Kako možemo primijeniti lekcije iz njegovog života?

Jedna od glavnih lekcija koje se može naučiti iz života kralja Ričarda je vrlina žrtvovanja. (…) Koliko često nerado prisustvujemo Misi nedjeljom ili blagdanom? Trebali bismo biti spremni žrtvovati malo vremena dok su vitezovi Ričardovog doba prodavali sve što su imali ili dizali kredite radi borbe za ono za što su vjerovali. Koliko često ne podupiremo financijski našu župu? Koliko često propuštamo vrijeme da volontiramo u našoj zajednici?

Junaštvo nije samo u fizičkoj bitci. Junaštvo je ono na što smo pozvani svaki dan. Kada ne uspijemo i padnemo, pozvani smo na ustrajnost. Ponekad je to snaga da odbijemo kompromis. Ponekad je razboritost držati obranu dok neprijatelj napreduje. Ne treba se povlačiti u nadi da će stvari biti bolje bez nas.

Kultura je bojno polje zapadnih naroda danas. Možda nikada nećemo biti pozvani da uzmemo oružje u obranu Crkve, ali smo ovdje da se borimo na druge načine. Svijet treba Crkvu i potrebna nam je hrabrost da je podržimo. Najveća hrabrost jest znati da ćemo ionako izgubiti i dalje se boriti. Sve pobjede na ovom svijetu privremene su dok se Gospodin ne vrati u slavi.

Sjetite se Lavljeg Srca u svojim bitkama na ovom svijetu. Svakodnevno nosite križ i pomažite drugima koji dolaze. Pokreni ofanzivu i štiti svoje bokove.

https://onepeterfive.com/richard-first-lionhearted/

One Comment

  1. Jasmina Hadzic

    Predragi,
    Nemam sto dodati da ne pokvarim ovaj plamicak, koji je ponovo zapalio vatru zgaslu u mom srcu prije par dana.
    Sve je receno i sad mi je samo to ziviti.
    Hvala na blagoslovu, jer meni je ovo uistinu blagoslov.
    Knjigu ne mogu sad naruciti, razlozi su tehnicke prirode, ali jedva cekam i uzdam se da cu je uskoro uzeti u ruke.
    Hvala uz obilje Bozjeg blagoslova!
    Jasmina Hadzic

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *