Glavni današnji članak na Russia Today je opsežno razmatranje o potrebi nuklearne eskalacije nekadašnjeg savjetnika bivšeg ruskog predsjednika Jeljcina, te sadašnjeg predsjednika Putina. Autor, S. Karaganov ujedno je počasni predsjednik ruskog Vijeća za vanjsku i obrambenu politiku, te je proveo mnoge godine izučavajući američku i rusku nuklearnu strategiju.
Rusi su svjesni da u Ukrajini vode rat sa Zapadom i da su zapravo u izrazito teškoj situaciji:
Čak i ako potpuno oslobodimo Donjeck, Lugansk, Zaporožje i Hersonsku regiju, bit će to minimalna pobjeda. Malo veći uspjeh bio bi osloboditi cijelu istočnu i južnu Ukrajinu u roku od godinu-dvije. Ali to bi svejedno ostavilo dio zemlje s još ogorčenijim ultra-nacionalističkim stanovništvom napumpanim oružjem – krvavom ranom koja prijeti neizbježnim komplikacijama, poput novog rata. Situacija bi mogla biti gora ako uz monstruozne žrtve oslobodimo cijelu Ukrajinu i ostanemo s ruševinama i stanovništvom koje nas većinom mrzi. Trebalo bi više od desetljeća da ih se “preodgoji”.
(…)
U budućnosti će, a to je najvažnije, biti samo gore. Primirja su moguća, ali pomirenje nije. Bijes i očaj nastavit će rasti u valovima i valovima. Ovaj vektor zapadnog kretanja jasan je znak kretanja prema izbijanju Trećeg svjetskog rata. On je već počeo i mogao bi buknuti u pravi požar bilo slučajno, bilo zbog sve veće nesposobnosti i neodgovornosti vladajućih krugova Zapada.
Autor tvrdi da je u posljednjim desetljećima nestao strah od korištenja nuklearnog oružja koji je za vrijeme hladnog rata omogućavao ravnotežu snaga i kakav takav mir. Optužuje Zapad da je potpuno izgubio ovaj strah kao i potrebu za samoodržanjem, a da je 80 godina koliko je prošlo od Drugog svjetskog rata bilo dovoljno da stanovništvo na Zapadu zaboravi što znače strahote svjetskog rata:
Strah od atomske eskalacije mora se vratiti. Inače je čovječanstvo osuđeno na propast.
Zbog toga smatra neophodnim da Rusija eskalira korake nuklearnog odvraćanja kako bi se skršila zapadna potpora Ukrajini i kako bi se izbjegao nuklearni svjetski rat u koji čovječanstvo na ovaj način srlja:
Možemo se nastaviti boriti još godinu ili dvije, ili čak tri, žrtvujući tisuće i tisuće naših najboljih ljudi i mljeveći još stotine tisuća onih koji su nesretni da upadnu u tragičnu povijesnu zamku onoga što se sada zove Ukrajina. Ali ova vojna operacija ne može završiti odlučnom pobjedom, a da se Zapad ne natjera na strateško povlačenje ili čak na kapitulaciju. Moramo prisiliti Zapad da odustane od svojih pokušaja da vrati povijest, da odustane od svojih pokušaja globalne dominacije i da ga prisili da se nosi s vlastitim problemima, da upravlja svojom sadašnjom višestranom krizom. Grubo rečeno, potrebno je da se Zapad jednostavno “odbije” i prekine svoje miješanje u smjeru Rusije i ostatka svijeta.
Međutim, da bi se to dogodilo, zapadne elite trebaju ponovno otkriti vlastiti izgubljeni osjećaj samoodržanja shvaćanjem da su pokušaji iscrpljivanja Rusije huškanjem Ukrajinaca protiv nje kontraproduktivni za sam Zapad.
Vjerodostojnost nuklearnog odvraćanja mora se vratiti snižavanjem neprihvatljivo visokog praga za uporabu atomskog oružja i opreznim ali brzim napredovanjem na ljestvici eskalacije odvraćanja. Prvi koraci već su poduzeti izjavama u tom smislu od strane predsjednika i drugih čelnika, početkom raspoređivanja nuklearnog oružja i vozila za njegovu dostavu u Bjelorusiji, te povećanjem borbene učinkovitosti strateških snaga odvraćanja. Na ovoj ljestvici ima dosta stepenica. Barem dvadesetak. Moglo bi ići čak do upozorenja našim sunarodnjacima i svim ljudima dobre volje da moraju napustiti svoje domove u blizini objekata mogućih nuklearnih napada u zemljama koje izravno podržavaju kijevski režim.
Neprijatelj mora znati da smo spremni izvesti preventivni osvetnički udar kao odgovor na njegovu sadašnju i prošlu agresiju kako bismo spriječili skliznuće u globalni termonuklearni rat.
Često sam govorio i pisao da se uz ispravnu strategiju odvraćanja, pa čak i uporabe, rizik od ‘osvetničkog’ nuklearnog ili nekog drugog udara na naš teritorij može svesti na minimum. Samo ako u Bijeloj kući postoji luđak koji također mrzi vlastitu zemlju, SAD će odlučiti napasti u ‘obrani’ Europljana i pozvati odmazdu žrtvujući hipotetski Boston za planski Poznan.
Autor dalje razrađuje opciju da Rusi nuklearnim arsenalom napadnu europske zemlje koje direktno podupiru Ukrajinu i tvrdi da se u tom slučaju Amerikanci ipak ne će usuditi napasti Rusiju, a da će Kinezi službeno osuditi ruski napad ali će neslužbeno svaki Kinez biti radostan što je američka politika doživjela teški udarac.
Ovo je dakle onaj scenario od kojeg Zapad od početka strepi, ali se i dalje tvrdoglavo gura u tom smjeru: čačkanje ruske mečke koje će neminovno dovesti do izlaska ruskog medvjeda u njegovom najgorem obliku. Oni koji će platiti bit će Europljani koji su najbliži Ukrajincima.
Članak se zaključuje razmatranjem o slijedećoj fazi kinesko – američkog sukoba gdje će Rusija držati štangu Kini, kao što to danas Kina čini Rusiji:
I nakon nekoliko godina, mi zauzimamo poziciju pozadine Kine, kao što ona sada radi za nas, podržavajući je u borbi sa SAD-om. Tada se ova borba može izbjeći bez velikog rata. I zajedno ćemo pobijediti za dobrobit svih, uključujući i ljude zapadnih zemalja.
U toj će fazi Rusija i ostatak čovječanstva proći kroz sve trnje i traume u budućnost, koju vidim kao svijetlu – multipolarnu, multikulturalnu, šaroliku – koja će državama i narodima dati priliku da grade vlastite sudbine pored zajedničkog, koji bi trebao ujediniti cijeli svijet.
Razmišljajući o onom što je prorečeno u Knjizi Istine, ovakav ili sličan scenarij mogao bi se nažalost i ostvariti.
Za razliku od ostrašćenih i potpuno neobjektivnih medija zapadnjačke elite, kao i ovih u Rusiji, mi u HKZ ne podupiremo niti jednu stranu u ovom svjetskom sukobu, nego isključivo Krista i našu Misiju spašavanja duša.