Sveta Stolica je izdala pripremni dokument za Sinodu biskupa 2018. na temu „Mladi ljudi, vjera i kako prepoznati zvanje“
Dokument sadrži preko 11 000 riječi. Ovdje donosim kratki pregled.
Prvo ne budimo naivni: Ako smo išta naučili iz 2014. – 2015., sa „ Bogom iznenađenja“ modernisti već imaju rezultat u glavi i bez obzira na sve oni će ga postići.
Ovaj pripremni proces je u stvari vježba propagandnog dizajna, ne da pripreme biskupe za sinodu, nego da ih pripreme za bergoglijansko smeće kojim će biti hranjeni u zaključcima. U stvari već su to priznali u tekstu:
„ Dokument, stoga nije iscrpan, nego služi kao vodič da bi se potakla daljnja diskusija, čiji plodovi će biti dostupni tek na zaključku Sinode.“
Ipak, postoje neke spomena vrijedne primjedbe na dokument, koje nam daju daljnji uvid u stupanj u kojem je današnji Rim nezainteresiran za stvarnu misiju Crkve.
Dokument kaže da je Sinoda zadužena da ispita kako Crkva „ može voditi mlade ljude da prepoznaju i prihvate poziv punine života i ljubavi“.
I kako će biskupi to postići? Obnavljanjem njihove obaveze Božjoj Zapovjedi koje je dao Krist Kralj; krštavanja i učenja svugdje svega što je On zapovjedio?
Ne, to neće učiniti.
Umjesto toga Sinoda namjerava „ pitati mlade ljude da pomognu pronaći najbolje načine kako bi obznanili Dobre Vijesti danas“
Dokument nastavlja: „ Slušajući mlade ljude, Crkva će još jednom čuti Gospodina kako govori u današnjem svijetu.“
A mi smo mislili da Crkva govori u Ime Božje svim ljudima i mladima i starima.
Kapetani nove Crkve koji su napisali dokument išli su sa sugestijom da Crkva treba poslušati ne samo Katoličku mladež, nego one koji prakticiraju razne lažne religije.
„ Ne smije se predvidjeti da su mnoga društva multikulturalna i multireligiozna… ( Situacija) može dati rastuće mogućnosti za plodonosnim dijalogom i obogaćenjem.“
Ako nije bilo dovoljno jasno, razlog zbog kojega ovi čudaci traže obogaćenje u drugim religijama je jednostavan. Kako nas uči Papa Sveti Pio X:
„Modernisti vjeruju da prvo aktiviranje religije treba određeni impuls; pokretanje srca, pokretanje koje se zove osjećaj. U religijskom osjećaju mora se prepoznati vrsta intuicije srca koje stavlja čovjeka u neposredni kontakt sa stvarnošću Boga. Oni s toga tvrde, da postoji stvarni doživljaj, takav koji nadmašuje sve racionalno iskustvo. Što sprječava takvo iskustvo da se susretne u svakoj religiji? I s kojim pravom će modernisti nijekati takvo iskustvo koje će doživjeti sljedbenik Islama? S kojim pravom će oni tvrditi da prava iskustva imaju samo Katolici? ( cf Pascendi 7,14 )
Zbog ovoga se ljudi u Rimu bore sa samom idejom objektivne realnosti i izbjegavaju misiju učenja Istina koje nisu u nikakvom slučaju subjekt iskustva.
Upravo suprotno, oni su predani tome da naprave program temeljen na ispoljavanju osjećaja.
„ Traženje načina da bi se probudila hrabrost i impuls srca mora svakako uzeti u obzir osobu Isusa i Dobre Vijesti koju je on propovijedao koja i danas nastavlja fascinirati mlade ljude.“
Ovdje treba podcrtati da njih ne zanima Evanđelje, sve se svodi na osjećaje i emocije. Dokument nastavlja:
„ Vjerovati znači slušati Duha, sa snagom uma i emocije, kako bi se pričalo sa Riječi, koja je Put, Istina i Život (Ivan 14:6) i da bi se naučilo vjerovati Riječi, prigrliti je u konkretnim situacija svakodnevnog života… Mjesto za ovaj dijalog je savjest.“
Gdje je netko se može upitati u svemu ovome Učenje Crkve. (Ako tražite, vratite se bar do 1958.)
Postoji opravdana bojazan među onima koji još uvijek imaju sensus Catholicus da Sinoda namjerava napraviti put za promjene svećeništva, napuštanje ili revidiranje celibata.
Tekst ovoga dokumenta ne daje puno o tome, ali podiže mnoge crvene zastave nagovještavajući da Bog iznenađenja ima nešto skriveno u rukavu.
Oni su modernisti. Promjena dolazi. Sinoda je šala, a zaključci su vjerojatno već napisani.
https://akacatholic.com/joke-of-the-day-theres-this-synod/