Popularnost i samostalnost su dva vida tekućeg pontifikata, kontradiktorna po samoj pojavi. Nebrojeni dokaz popularnosti pape Franje dogodio se 17.02.2017. kada je posjetio Sveučilište Rome Tre, usred radosti profesora i studenata.
Spektakularan povratak nakon zabrane 2008. koja je onemogućila papi Benediktu XVI da uđe i govori na drugom Sveučilištu u Rimu, više plemenitijem i znamenitijem, La Sapienza, zbog njegovog zločina kojim je htio donijeti Boga i vjeru u utvrđeni hram božice intelekta.
U Roma Tre Franjo je održao govor, bez pripreme i mnogo puta prekidan aplauzom. Govorio je o dijalogu i multikulturizmu, migraciji i nezaposlenosti mladih, iz čega je po njemu proizašlo: „Oni kažu da se prave statistike o samoubojstvu mladih ne objavljuju. Nešto se objavi, ali ne realne statistike.“
No u svom govoru koji je trajao 45 minuta niti jedanput nije izrekao riječi Bog, Isus, Crkva, vjera, Kršćanstvo.
Riječ je o istoj neutralnosti koju Franjo prisvaja kada govori „popularnim pokretima“ o svojoj alter – globalizacijskoj i anti – globalizacijskoj političkoj viziji. Zato što on u ljudima – „mističnoj kategoriji“, kako je on naziva – vidi genezu otkupljenja. I zbog toga se ljudima, Kršćanima ili ne, papa žali kada javno osuđuje zlodjela na svjetskom tržištu, ekonomiju koja ubija, anonimne moći koje siju ratove, kao i zastarjele, sklerotične, nemilosrdne crkvene institucije.
No upravo njegova popularnost kao pape je ta koja ga izolira od institucija zato da bi se bolje takmičio s njima, ljubimac navijača. Nije slučajno da on hvali populizam Latinske Amerike, kao što je to učinio u nedavnom intervjuu za „El Pais“, on koji je kao mladić bio peronist.
U Vatikanu je zauzeo rezidenciju u Domu Svete Marte, koja je kuća za goste, upravo zato da bi se distancirao koliko je god moguće od Kurije koju nikad nije volio i tek je malo zainteresiran za reformu tog tijela.
On radije bira svoje najbliže kolege za sebe, a jednog od njih je sa Katoličkog sveučilišta u Buenos Airesu: Victor Manuel Fernandez, njegov omiljeni teolog. Drugi je na „La Civilta Cattolica“: isusovac drug Antonio Spadaro. Da ne spominjem monsinjora Konrada Krajewskog, Fabiana Pedacchia Leaniza, Battista Ricca, Marcela Sancheza Soronda: prvi je njegov „rukovoditelj“, drugi je njegov osobni tajnik. Svaki od njih, međutim, uključen je u jedan manji dio mnoštva papinih aktivnosti, a niti jedan nije u mogućnosti dati cjelokupni pregled. Jorge Mario Bergoglio je uvijek imao svoj osobni kalendar kojeg samo on sastavlja i s kojim se konzultira.
Kada radi, Kurija ne opstruira papu. Ona mu pomaže. Ona kali njihove apsolutne moći sa „ provjerom i ravnotežom“ analogno onome u modernoj demokraciji.
Kongregacija za nauk vjere naročito bi trebala garantirati da su sva djela magisterija besprijekorna, unaprijed očekujući riječ po riječ.
To je ono što se događalo između Ivana Pavla II i prefekta za nauk vjere u to vrijeme Josepha Ratzingera.
Ali ova se ravnoteža poremetila s Franjom.
Trenutni papa sve više odlaže svoje pisane govore i preferira improvizaciju, a kada treba napisati encikliku ili ekshortaciju, onda također radi na svoj način uz pomoć svojih duhova koji pišu Fernandeza i Spadara, jer mu se sviđa da su mu dostupni materijali.
Zatim, rutinski, on šalje nacrt dokumenta Kongregaciji za nauk vjere, a ovi mu šalju natrag sa desecima ili čak tisućama primjedbi. No on ih sustavno ignorira.
To se dogodilo sa „Evangelii Gaudium“, planskim dokumentom za njegovog pontifikata, te sa „Amoris Laetitia“, ekshortacijom o braku i razvodu što je podijelilo Crkvu na temelju konfliktnih tumačenja koja su objavljena.
Također je otkriveno da je cijeli jedan paragraf Amoris Laetitie kopiran iz Fernandezovih publikacija prije deset i dvadeset godina. U koga Franjo očito nije izgubio vjeru.
Naprotiv. Nitko više od Fernandeza nije grublje kritičan na kardinala Mullera, prefekta za Kongregaciju za nauk vjere, protiv koga on niže nečuvene optužbe da želi „kontrolirati“ teologiju pape.
Govor pape Franje na Sveučilištu Roma Tre nije objavljen – što je rijetkost – na bilo kojem službenom glasilu, dok je naprotiv Benedikt XVI javno objavio govor kojega mu nije bilo dozvoljeno da iznese na Sveučilištu La Sapienza 17.01.2008.
Cjelokupni Franjin posjet, međutim, dostupan je na videu kojeg je producirao Vatican Television Center.