Katolici koji inzistiraju da vjernici imaju obvezujuću dužnost podložiti se papi čija su učenja jasno kontradiktorna prethodnim papama, pa čak i Bibliji nesmotreno ispunjaju „grubu protestantsku karikaturu papinskog autoriteta“, piše Katolički akademik dr. Edward Feser.
„Protestanti ponekad optužuju Katolike jer vjeruju da papa ima vlast izmisliti nove doktrine ili čak proturječiti Pismu“, napisao je Feser, profesor filozofije na Pasadena City College u Kaliforniji, u članku objavljenom u Catholic Report 30. listopada.
Prema „gruboj protestantskoj karikaturi papinskog autoriteta“, ako papa „odluči jednoga dana da doda četvrtu osobu Presvetom Trojstvu ili objavi da je abortus moralno dopustiv, ili izbriše Šestu Zapovijed, onda bi – tako ide ideja – Katolici bili pod obvezujućom dužnošću da to snažno pozdrave, izvikujući s entuzijazmom: „Da, gospodine!“ te poput robota budu poslušni novoj doktrini de jour.“
Feser je rekao da je suprotno zapravo istina, posebice jer Crkva „stavlja papu u doktrinarnu kutiju“.
„Čak i kada on govori ex cathedra, on mora ostati u parametrima koje je naslijedio. On može podcrtati dublji smisao koji se podrazumijeva u prethodnoj doktrini, ali ne može izmisliti novu doktrinu iz cijelog materijala. Ono što on uči mora biti u skladu sa cjelokupnim učenjem prethodnog obvezujućeg nauka. Nije mu dozvoljeno proturječiti prethodnom nauku i on ne može jednu doktrinu suprotstaviti drugoj.“
Profesor je u svom članku odgovarao na argumente koje je iznio dr. Robert Fastiggi kao potporu papi Franji u njegovom nedavnom potezu da očito izokrene Katolički nauk o smrtnoj kazni govoreći kako je to „suprotno Evanđelju“.
Profesor je citirao iz nedavnog Vatikanskog Koncila da bi pokazao kako je papa zadužen od Boga, po riječima iz Prvog Vatikanskog Koncila, „ne stvarajte novu doktrinu, već pobožno čuvajte i vjerno tumačite objave i polog vjere koje su vam predali Apostoli.“
Također je citirao Drugi Vatikanski Koncil kada govori da Crkva ne može naučavati suprotno Pismu.
„Živa služba naučavanja Crkve nije iznad Riječi Božje, već joj služi, naučavajući samo ono što joj je predano, s odanošću je sluša, strogo je čuva i vjerno je pojašnjava“, Foster citira Dei Verbum. (Riječ Božju)
Profesor kaže da papi nije dozvoljeno „raditi izvan ovih granica izmišljajući nove reinterpretacije Pisma ili prethodno obvezujuće doktrine.“
Naveo je iz Prvog Vatikanskog Koncila koji uči da je „značenje svetih dogmi ono što uvijek treba očuvati, a jednom je proglasila Sveta Majka Crkva te da se ovaj smisao nikada ne smije napuštati pod izlikom ili u ime više produbljenog razumijevanja.“
U Koncilu još stoji: „Neka se razumijevanje, spoznaja i mudrost povećavaju kako godine i stoljeća idu dalje, ali ovo samo na svoj vlastiti način, što će reći, u istoj doktrini, u istom smislu i s istim razumijevanjem.“
Feser kaže da papa „nije zaštićen od svih teoloških zabluda kada ne govori ex cathedra .
„Ovo nije neko novo mišljenje koje su iznijeli liberalni teolozi ili radikalni tradicionalisti. Naprotiv, ovo je nešto što je Crkva oduvijek prepoznavala i bilo je općenito priznato u vrlo konzervativnim priručnicima teologije odobrenima u razdoblju prije Drugog Vatikanskog Koncila.“
Feser je naveo i dio iz Dogmatic Theology Van Noot-a iz 1957.g. kako bi potkrijepio mišljenje.
„Svi teolozi priznaju da papa može pogriješiti po pitanju vjere i morala kada o njima govori: ili kada predlaže lažno mišljenje o stvari koja još nije definirana, ili kada nevino odstupa od nekih doktrina koje su već definirane. Međutim, teolozi se ne slažu oko pitanja u kojem trenutku papa postaje formalnim heretikom tvrdoglavo prianjajući uz zabludu o pitanu koje je već definirano. Ono što je više moguće i uljudnije mišljenje, koje slijede Suarez, Bellarmine i mnogi drugi, govori da kao što Bog nije dozvolio do ovoga dana da se takva stvar dogodi, tako također On neće dozvoliti da papa postane formalni i javni heretik. Ipak, neki kompetentni teolozi dozvoljavaju stav da kad papa ne govori ex cathedra može pasti u formalnu herezu.“
Feser komentira: „Primjećujete li da Crkva dozvoljava teolozima da mogu držati da papa može čak u načelu pasti u formalnu herezu kada ne govori ex cathedra, a neki priznati teolozi su se zapravo držali ovoga, čak iako se nisu slagali oko toga kako se ovo događa u praksi.“
Profesor je otišao korak dalje u odgovoru na argument o tome kako papa nikada ne bi bio optužen za zabludu jer bi to poslužilo potkopavanju povjerenja ljudi u službu pape i njegovog autoriteta.
„Zapravo, slučaj je obrnut. Vi ne možete pojačati povjerenje ljudi u papinski magisterium, ako vi prvo ne razjasnite koji su dometi i granice tog magisteriuma.“, rekao je.
„Kad se dobronamjerni teolozi vežu logičkim čvorom zato da bi izbjegli to da trebaju priznati kako papa može krivo govoriti ili pogriješiti kada ne govori ex cathedra – unatoč činjenici da je sama Crkva uvijek priznavala da se ovo može dogoditi! – oni jačaju klevetu kako su Katolici počinili ono što sam ja nazvao grubom protestantskom karikaturom papinskog autoriteta“, dodao je.
Feser je rekao da se prepirka oko toga da Katolici moraju slijediti papu kada i ako on čini doktrinarnu zabludu ne pomaže nikome.
„Posebice, oni daju krivi dojam da pape mogu rekonstruirati doktrinu po volji i jednostavno odrediti uvjete, diktatorskom odredbom, da su noviteti koje oni poučavaju „prema Pismu“ i „tradicionalni. Tako oni čine predmetom podsmijeha Katolike koji tvrde da čuvaju polog vjere čitavim i neokaljanim. Potkopavaju povjerenje u papinski magisterium. Nekatolici su skloni zaključiti da su Katoličke tvrdnje oko papinstva poput Orwlovog sofisizma. Neki Katolici su također skloni zaključiti ovo isto i pri tom još izgube vjeru – umjesto da su razuvjereni da Crkva od njih ne traži da zaniječu očito, njihova vjera bit će spašena.“
Feserova pozicija je slična onoj Katoličkog filozofa dr. Josefa Seiferta, koje je nedavno kazao da vjerni Katolici „imaju obvezu“ ne slijediti papu ili mu biti poslušni ako on jasno kontradiktira višegodišnjim učenjima Katoličke Crkve.
„Mislim da što prije uočimo da su nova učenja kriva, mi imamo obvezu ne poslušati ih. I što prije uočimo da je papina nova pastoralna odluka neprimjenjiva u dobroj savjesti, poput davanja Sakramenata nepokajanim grješnicima na temelju (nemogućem za nas) „razlučivanja“ toga jesu li njihovi grijesi kompatibilni s njihovim stanjem milosti iz subjektivnih razloga, mi smo također moralno obvezni ne poslušati ih“, rekao je u intervjuu ovog mjeseca.
Ne može biti pravog „jedinstva s papom“, ako prije toga nema jedinstva temeljenog na „istini“, rekao je.
https://www.lifesitenews.com/news/only-robots-would-blindly-follow-a-pope-in-error-catholic-academic
Pravila komentiranja: HKZ cijeni i potiče komentare čitatelja. Komentare ipak treba ograničiti na temu, da budu precizni i jasni, poželjno bi bilo da se podupru činjenicama, u svrhu davanja novih informacija ili produbljivanja postojećih.
Ovaj prostor nije namijenjen da bi se na njemu vrijeđalo bilo koga, niti je namijenjen za širenje osobnih duhovnih iskustava, također nije namijenjen za učestalo osobno blogiranje niti za teološke rasprave među komentatorima. Nije tajna da postoje uljezi koji mogu napraviti štetu, zbog toga neke komentare moramo brisati. Ako ispunjavaju ova pravila, objavljeni komentari ne moraju nužno odražavati stajalište HKZ-a.