Na svom blogu “The Seventh Heaven” na L’Espresso, vodeći vatikanist, Sandro Magister, d ao je objavu prije par dana, koju bi trebali pročitati oni koji prate kontradiktornu prirodu Franjinog papinstva – ili kako ja to volim nazvati, “šibicarenje”.
Magister primjećuje da su ove godine bila “barem tri zaokreta koja je Franjo učinio u svezi ključnih pitanja, ali uvijek bez razjašnjavanje jesu li to konačni i iskreni [stavovi], vidjevši ono što je rekao i učinio ranije i nakon očitog zaokreta. ”
Prvi zaokret je po pitanju ženskog svećenstva:
Ovdje, ispravno govoreći, Jorge Mario Bergoglio nije protuslovio samome sebi, jer svaki put kad su ga pitali od kako je Papa, uvijek bi rekao da je osobno protiv toga, na primjer nakon putovanja u Švedsku, gdje je ipak prigrlio ženskog luteranskog biskupa (vidi fotografiju).
No istodobno je dopustio pristašama [ženskog svećenstva] slobodu pa tako i njegovim prijateljima, poput bečkog kardinala Christopha Schönborna.
[…]
Sudeći po pripremnom dokumentu sinode za Amazonu, zakazane za 2019., u toj se regiji predviđa ređenje prvih ženskih đakona. A nakon toga, tko zna.
Drugi zaokret je [po pitanju] međupričešćivanja:
Upitan o tom pitanju prije tri godine, prilikom posjeta luteranskoj crkvi u Rimu, papa Franjo je izrazito naginjao prema odobrenju. A u Njemačkoj, gdje su mješoviti parovi brojni, ta se nova praksa proširila do te mjere da je prošle veljače većina njemačkih biskupa odobrila dokument koji je opravdava.
Međutim, sedam biskupa, uključujući jednoga kardinala, apelirao je na Rim. Papa ih je pozvao na konzultacije, uzeo nešto vremena, a zatim je pitanje vratio kardinalu Ladarii, koji je pismom od 25. svibnja napisanim “s izričitom suglasnošću Pape” blokirao dokument i praksu koja je ušla u široku uporabu, odgađajući sve do budućeg razmatranja “na razini sveopće Crkve” i cjelokupnog ekumenskog dogovora, što znači udaljenu i neizvjesnu budućnost, budući da su pravoslavne crkve nepokolebljivo protiv takozvanog “međupričešćivanja”.
Osim što je prije nekoliko dana, vraćajući se s putovanja u protestantsku Ženevu, Franjo ponovno otvorio pitanje, hvaleći dokument kojeg je Ladaria poništio, tvrdeći kako “nije bilo kršenja”.
Treći zaokret bio je vezano za Papinu snažnu odanosti biskupu Juanu Barrosu:
Do prije nekoliko mjeseci Franjo je rekao da je apsolutno siguran u nevinost ovih biskupa i branio ih mačem protiv onih koji su ih “klevetali”.
No zatim 2400 stranica kanonske istrage koju je konačno naložio da se provede navela ga je da prizna da je spektakularno pogriješio “zbog nedostatka pouzdane i uravnotežene informacije.” Čija je to krivnja?
(…)
https://onepeterfive.com/sandro-magister-on-the-popes-three-u-turns/