Katoličku Crkvu već duže vrijeme prate mučni skandali zlostavljanja djece od strane svećenika, a sada kako doznajemo, dolazi drugi skandal – ali ovaj od pape Franje.
Dva izvora sa direktnim vezama u Vatikanu prenose da papa Franjo slijedeći savjet svoje grupe saveznika u kuriji, forsira prekidanje reformi koje su istituirali njegovi prethodnici papa Ivan Pavao II i Benedikt XVI o slučajevima svećenika-zlostavljača.
2001 god. Vatikan je pokrenuo sveobuhvatnu reformu rješavanja slučajeva svećenika koji su zlostavljali djecu. Nadležnost rješavanja ovih slučajeva oduzeta je od Kongregacije za Kler i Rimske Rote (Vatikanskog suda) te postavljena u ured Kongregacije za Nauk Vjere. Sukadno tome brzina kojom je Katolička Crkva razriješila dužnosti svećenike zlostavljače porasla je. To je bila ostavština pape Benedikta koji se pokušao suprotstaviti nečistoći unutar Crkve.
Nedavno je papa Franjo zatražio ponovno prebacivanje rješavanja ovih slučajeva na Kler i Rimsku Rotu, što je bilo daleko lošije rješenje. Stoga se postavlja pitanje zašto se ponovno vraćati na stari način?
Glasine o ovoj reformi cirkuliraju Rimom već mjesecima.Poznato je od prije da se papa Franjo i njegovi kardinali saveznici miješaju u odluke Kongregacije za Nauk Vjere o slučajevima zlostavljanja. Njihove intervencije su postale toliko endemične prema sistemu da se slučajevi svećenika zlostavljača u Rimu dijele na dva načina prvi je: kriv ili nevin, a drugi je sa kardinalskim prijateljima ili bez njih.
Jedan takav primjer je i slučaj Fra. Mauro Inzolija koji je optužen za zlostavljanje djece. Kada je njegov slučaj došao do Kongregacije za Nauk Vjere proglašen je krivim te je 2012 god. za vrijeme papinstva Benedikta XVI razriješen dužnosti.
Ali, Kardinal Coccopalmeiro i Monsignor Pio Vito Pinto, sadašnji dekan Rimske Rote intervenirali su za Inzolija te mu je papa Franjo vratio status svećenika.2014 god.. Već 2015.god. u siječnju Inzoli sudjeluje na konferenciji za obitelj u Lombardiju. Ovog ljeta, civilne vlasti završile su svoj sud o ovom svećeniku, nalazeći ga krivim za osam slučajeva. Drugih 15 je otišlo u zastaru. Talijanski tisak spočitava Vatikanu osobito Kongregaciji za Nauk Vjere što nisu podijelili informacije do kojih su došli u svojim kanonskim procesima sa civilnim vlastima. Naravno papa je osobno mogao dozvoliti Kongregaciji za Nauk Vjere da podijeli ove informacije sa civilnim autoritetima da je želio.
Slične odluke pape Franje mogle su se vidjeti i kod drugih slučajeva. Kada bi papa Franjo htio proglasiti neki brak ništavnim on bi zaobišao tadašnjeg prefekta Kongregacije za Nauk Vjere Mullera koji je bio stalna kritika papinih pogleda na brak i sakramente, te je umjesto toga otišao do lojalnih kardinala Coccoplmeiro i msgn. Pinta. Upravo je Pinto napao četiri kardinala koji su javno doveli u pitanje papin nedavni dokument Amoris Laetitia.
http://theweek.com/articles/670249/child-abuse-scandal-coming-pope-francis