- 02. dolazi do nas još jedna izjava, kapucina oca Thomasa Weinandyja, visoko uvaženog Američkog teologa, o papinstvu Franje i njegovom učinku u raskolu Crkve.
Govor oca Weinandyja dogodio se na Sveučilištu Notre Dame u Sydney-u, Australija.
U svom govoru Weinandy karakterizira papin pristup, kao onaj koji uzrokuje podjelu, a ne jedinstvo:
“Papa Franjo identificira se, ne kao promotor jedinstva, nego kao uzročnik raskola. Njegova praktična filozofija sastoji se u uvjerenju kako će veće dobro izaći iz sadašnjeg kaosa različitih mišljenja i nemira podjela.
Moja zabrinutost je da takav pristup udara na sami temelj Petrove Stolice, kakvu je želio Isus i ustanovila Crkva. Nasljednik Petra treba biti , doslovno, utjelovljenje i vidljivi znak Crkvenog jedinstva, i kao takav branitelj i promotor tog jedinstva.
No kao što se vidi u Amoris Laetitia, on nanovo interpretira prethodno jasno učenje Apostolske vjere i magisterijske tradicije, na dvosmislen način, tako da ostavlja pomutnju i zagonetke unutar Crkvene zajednice, što je u suprotnosti njegove službe kao nasljednika Petra i povjerenja koje ruši svojim kolegama biskupima, svećenicima i cijeloj vjerskoj zajednici.”
“Takvo papino učenje ne može biti predloženo kao magisterijsko učenje Crkve”, objašnjava otac Weinandy
Otac Weinandy primjećuje kako lokalne Crkve i župe na nacionalnom nivou, interpretiraju norme i moralna pravila na konfliktne i kontradiktorne načine, uzrokujući uništenje Crkvenog katolicizma npr. odluka Njemačkih biskupa da Protestantski supružnici Katolika, mogu primati Svetu Pričest.
“Ovdje vidimo sadašnje potkapanje Crkvene svetosti i posebno svetosti Euharistije. Pitanje da li rastavljeni i ponovno vjenčani Katolički parovi, koji žive kao da su u braku, smiju primati Pričest, predstavlja ozbiljnu i jasnu namjeru da se naruše moralne norme.
Takva pastoralna praksa doslovno priznaje da grijeh nastavlja voditi čovječanstvo, unatoč Isusovom otkupiteljskom djelu i njegovom pomazanju Duhom Svetim, svih koji vjeruju i koji su kršteni. Isus stoga nije Spasitelj i Gospodin, nego ipak Sotona nastavlja vladati.”
Takvo opraštanje grijeha , nastavlja teolog, ugrožava spasenje duša i zapravo vrijeđa teškog grešnika: grešnik je toliko loš “da niti Duh Sveti nije dovoljno jak” , da mu pomogne da promijeni svoj put. I konačno, Crkva pokazuje da nije dovoljno sveta, kako bi bila u stanju pomoći grešnicima.
“Na kraju, skandal je javna pastoralna posljedica dozvoljavanja, da osobe u teškom grijehu primaju Svetu Pričest. I nije samo to da će vjernici biti zgroženi i vjerojatno razljućeni, nego daleko važnije, oni će biti u iskušenju misliti kako i oni mogu teško griješiti i nastaviti biti u jedinstvu sa Crkvom. Zašto i pokušati živjeti svetim životom, ili čak herojski čestitim životom, kada Crkva ne zahtijeva takav život, niti ga potiče?
Crkva postaje ruglo sama sebi i takav cirkus rađa ništa drugo, nego podsmjehivanje i prezir u svijetu, a među malenima gubitak nade.” zaključuje Weinandy
https://onepeterfive.com/father-weinandy-francis-agent-division/