Po prvi put u povijesti Olimpijade, muškarcima koji se identificiraju kao “žene” dopušta se natjecati protiv žena tijekom Zimskih igara u Južnoj Koreji.
Po prvi puta, Međunarodni olimpijski odbor je presudio da transrodni sportaši mogu sudjelovati na Olimpijadi. Sportaši ženski sa muškarcima se mogu natjecati “bez ograničenja”, dok muški sportaši moraju proći hormonsku terapiju. Jedina regulacija je da muški sportaši moraju dokazati da su razine testosterona dosljedno bile ispod granične točke barem jedne pune godine prije natjecanja.
Govoreći kao bivši amaterski boksač, zabrinuta sam zbog misli o transseksualnom ženskom muškarcu koji se kvalificirao za Olimpijsko mjesto. “Brže, više, jače” nije samo moto Olimpijade, već sažima odnos elitnih muških sportaša prema elitnim ženskim sportašima. Na primjer, Florence Griffith Joyner iz SAD-a istrčala je 100 metara u 10,49 sekundi. Usain Bolt iz Jamajke je to učinio za 9,58 sekundi.
U sportu je to ogromna razlika.
Niti jedna žena nije oborila rekord Flo-Jo otkada ga je ona postavila 1988. godine, što naglašava koliko je postignuće za ženu da dosegne tu brzinu. Prvi muškarci zabilježeni da su trčali 100 m za manje od 10 sekundi su bili još 1968. godine. Puno muškaraca je istrčalo 100 metara brže, nego Flo-Jo. Dakle, zaista, ne očekujem transseksualca od žene na muškarca koji bi potukao rekord Usaina Bolta.
Ali ne očekujem Flo-Jo-in rekord na 100 metara za žene da ostane mnogo duže, pogotovo kada muškarci koji tvrde da su “žene” pokušaju probiti rekord.
Padat će, možda, u impresivnom iznosu, ali pobjednik neće nadahnuti djevojke širom svijeta. Dobitnik, iako se identificira kao žena, vjerojatno nikada neće biti djevojka. Najvjerojatniji sportaš koji će razbiti ženski rekord bit će sportaš koji je imao neusporedivu prednost nekadašnjeg tinejdžera. A kad tinejdžerice to vide, možda se upitaju hoće li vrijediti sav posao i žrtva koji se prolaze do Olimpijade.
Sigurna sam da ne manjka ljudi koji, bez sposobnosti da se natječu protiv elitnih muškaraca, ipak imaju volju za pobjedu nad ženama.
Gubitnici će, naravno, biti žene, ženski sportovi, i, zapravo, sve žene će izgubiti.
Igrala sam hokej kao tinejdžerica, a ništa što sam iskusila na ledu nije sugeriralo da bi hokej protiv muških tinejdžera bio stvarno siguran. I, kao što sam već spomenula, bila sam amaterski boksač i ništa što sam iskusila, ne bi me navelo da mislim da se mogu boriti protiv bilo kojeg boksača starijeg od 12 godina.
Koji roditelj bi htio potaknuti svoje kćeri da uđu u sportove s visokim kontaktima protiv tinejdžera ili muškaraca?
I koji roditelj bi sada svesrdno podržao san jedne desetogodišnje djevojčice da osvoji olimpijsko zlato, znajući da će dodjela ženske zlatne medalje sada u velikoj mjeri ovisiti o tome hoće li muškarac, koji kaže da je “žena” pokušati ići na to?
Volim ženske sportove, odnosno sve sportove koje igraju žene, u konkurenciji s drugim ženama.
Biti u stanju igrati uopće, igrati dobro i pobijediti jedni protiv drugih bio je smisao. Samo smo rijetko bili zainteresirani za najbolje dječake u njihovim igrama.
Kakva sramota da neki dečki sada žele pobijediti nas u našim.