Pod novim Covid ograničenjima koja su 22. 10. u zakonu usvojena u Irskoj, svećenik sada može biti novčano kažnjen ili zatvoren ili oboje zbog javne Mise.
To je drastično, drakonsko i neprihvatljivo i mora pokrenuti pitanje o ustavnosti mjere, osim njenog ukupnog nesrazmjera.
Čini se da je Republika Irska, osim Walesa, jedino mjesto u Europi gdje je javno bogoslužje prestalo, a u slučaju Irske sada povlači kaznene sankcije.
Prije ove pandemije, kada je takav zakon postojao u Irskoj?
Morate se vratiti u davna vremena.
Zamjenik ministra Michael McNamara ukazao je ima neko vrijeme na problem i prokazao ministra zdravstva Stephena Donnellyja.
Ministar Donnelly rekao je da je zamjenik McNamara pogriješio, ali čitanje relevantnog zakona pokazuje da je u pravu.
Zamjenik McNamara rekao je: “Svećenici će počiniti kazneno djelo ako otvore vrata svojih crkava za Misu. Nisam onaj koji ide na Misu, ali znam koliko je to važno u zajednici koju predstavljam da ljudi idu na Misu ili u crkvu. Vlada im to uskraćuje. Hoće li vlada poslati gardu na svećenike koji odluče održati Misu? Ako Vlada razmišlja o tome, imam jednu riječ za reći, “Nemojte”. “
Ministar Donnelly rekao je da će “tražiti od NPHET-a da ponovno pruži dokaze [za zabranu javnog bogoslužja] jer se slažem da je ovo veliko nametanje”, ali je dodao: “Uvjeravam zamjenika i ostale kolege da u pogledu kazni, vjerske službe nisu kaznene jer za njih ne postoji kazna. “
Osim izvanrednog priznanja u ovoj izjavi da ministar nema dokaza iz NPHET-a da kaže da javno bogoslužje predstavlja ozbiljan rizik za javno zdravlje, on griješi u svom tumačenju zakona.
Sinoć su novi propisi (SI 448 iz 2020.) postali zakon. Članak 8. ovih Propisa zabranjuje različite “događaje”, široko definirane. Pojam uključuje vjerske službe (uz iznimku pogreba). Kršenje zabrane je kazneno djelo, a odgovarajući dio pravilnika predstavlja “kaznenu odredbu”, koja omogućava izricanje kazni za “organizatora” događaja, kao što je svećenik koji je slavio Misu kojoj su prisustvovali drugi ljudi. Kazne uključuju novčanu kaznu, kaznu zatvora ili oboje.
Stoga se čini jasnim da ministar Donnelly netočno tumači novi zakon, jer po novom zakonu svećenik potencijalno može ići u zatvor zbog održavanja Mise.
Moglo bi se reći da se slične kazne primjenjuju na mnoge druge građane i sektore, ali možemo samo ponoviti koliko su ove mjere u pogledu religije izuzetno drakonske u usporedbi s drugim zemljama.
Je li novi zakon opravdan “javnim redom i moralom”?
Ne ako, kao što se čini, ministar Donnelly nema dokaza da javno bogoslužje predstavlja ozbiljan zdravstveni rizik.
Na ovaj ili onaj način, sud bi morao odlučiti je li mjera proporcionalna.
Sad se postavlja pitanje što će, ako išta, učiniti biskupi u Irskoj?