Svećenik Stravinskas: Moji roditelji su 25 godina živjeli kao „brat i sestra“ kako bi mogli primiti Pričest

Dok pokret kardinala i biskupa sugerira ne samo da nije realno parovima u iregularnim situacijama da apstiniraju od seksualnog čina, već i da zahtijeva „heroizam koji nije za prosječnog kršćanina“, Peter i Anne Stravinskas su upravo tako odlučili živjeti kao brat i sestra kako bi mogli položiti svoje živote po Božjim mjerilima i kako bi bili u mogućnosti primiti Isusa u Svetoj Pričesti.

Jedino dijete ovoga para, otac Peter Stravinskas, ispričao je LifeSiteNews-u, u ekskluzivnom intervjuu, priču o odluci svojih roditelja. Otac Stravinskas, osnivač Priestly Society of the Venerable John Henry Cardinal Newman, the Newman House Press i The Catholic Respone, ugledan je predavač, autor i apologeta.

  1. godine katolički brak njegovog oca koji se također zvao Peter, doživio je poteškoću i raspao se. Peterova žena ga je napustila. Iako je Peter bio obični radnik i samouk čovjek, on je znao Katoličku vjeru vrlo dobro iz njegove ljubavi prema čitanju velikog katoličkog mislioca G.K.Chestertona i John-Henry Newmana, da je razumio kako bi ga ponovno vjenčanje odvojilo od Boga i Crkve.

Znao je za Kristove riječi iz Evanđelja po Luki koje kažu: „ Svatko tko se rastavi od svoje žene, pa oženi drugu ženu čini preljub“ Znao je također za šestu zapovijed koju je Bog dao Mojsiju na gori Sinaj, a kaže:“ Ne čini preljuba.“

Unatoč tome, Peter se civilno vjenčao za Annu, otapalu Katolkinju. Kada se Petar ml. rodio 1950., par je odlučio da će on pohađati Katoličku školu.

Tijekom drugog razreda pripremao se za primanje Sakramente Prve Ispovijedi i Svete Pričesti tako da je vjerski život njegovih roditelja poprimio neočekivani preokret. Otac Stravinskas o tome govori:

„Došao sam iz škole jednoga dana i rekao mami da je jako volim. Odgovorila je da i ona mene također voli vrlo mnogo. Rekao sam joj: “Mama, želim ići u Nebo!“. „Naravno, svi to želimo.“, odgovorila je. „Pa, imamo problem. Ako umrem i odem u Nebo, a ti i tata niste tamo, hoće li to onda biti Nebo?“

„Zašto ja i tata ne bi bili tamo?“

„Zato što je č. s. Rita Gertrude rekla danas u razredu da ljudi koji nedjeljom ne idu na Misu idu u pakao kad umru.“

Otac Stravinskas je rekao da je njegova mama tada odmah završila razgovor govoreći mu da ide i ponese sa sobom svoje mlijeko i kolačiće.

Kasnije te večeri kad se dječakov otac vratio s posla, Peter ml. je bio u svojoj sobi dok su njegovi roditelji raspravljali o razgovoru koji se dogodio nešto ranije. Peter se dobro sjeća tih riječi koje je čuo dok je prisluškivao na vratima:

„Imamo problem s tim malim“, rekla je mama.

„Koji to?“, pitao je tata.

„Ta šašava časna iz škole stvara nam probleme. Rekla je Peteru da ćemo ići u pakao zato što nedjeljom ne idemo na Misu.“

„Dobro, pa što si očekivala da će reći?“

„Kad sutra dođem u školu pomoći joj u volonterskom poslu, reći ću joj da vodi brigu o svom poslu i drži se dalje od naših poslova.“

„Dobro, možeš to napraviti, ali ne znam što ćeš s time dobiti.“, rekao je tata.

Peter je tiho slušao iza vrata, sjećajući se kratkog trenutka koji je prošao kada je tata dodao.“ Mislim da postoji vjerojatno jednostavnije rješenje. Bit će nam lakše da počnemo ići na Misu nedjeljom, nego ćemo uvjeriti časnu da ne idemo u pakao.“

Sljedeće nedjelje cijela obitelj Stravinskas bila je na Misi po prvi put.

Annu je počeo mučiti trenutak na Misi kada su ljudi primali Svetu Pričest, a ona nije bila u mogućnosti sudjelovati. Dok je imala iskustvo čežnje za Isusom, znala je da je njeni seksualni čini sa svojim čovjekom, koji je u očima Crkve bio oženjen s drugom ženom, čine nedostojnom da bi primila Isusa u svoju dušu.

Otac Stravinskas se sjeća kako je njegova majka jednom rekla. “Ne znam zašto uopće idem na Misu kad ne mogu primiti Svetu Pričest.“

Na kraju, par je iznio tu svoju poteškoću svom župniku. On im je rekao da je jedan od način da se to riješi, da pišu zamolbu Crkvenim vlastima u Rim kako bi se ispitalo da li je ili nije prvi brak zaključen. Ako se smatra nevažećim, onda se Peter i Anne slobodno mogu vjenčati i tako potvrditi svoju vezu po pravilima Crkve, pravilima koje je utemeljio Bog i  koje Crkva slijedi. Tada bi oboje bili u mogućnosti primiti Svetu Pričest.

No, svećenik im je također rekao da proces poništenja nije samo dug, već i da košta.

Svećenik im je tada rekao o mnogo jednostavnijoj mogućnosti.

„Rekao je da je najlakše rješenje kako bi u potpunosti sudjelovali u Katoličkoj vjeri da se odreknu veze i žive kao brat i sestra.“, kazao je otac Stravinskas.

„I od tog trenutka oni su tako i živjeli“, rekao je.

Dok je pohađao srednju školu, s ocem je razgovarao o Katoličkom učenju vezano za brak kada je o.Stravinskas saznao istinu o odluci njegovih roditelja.

„I moj otac mi je rekao: pa, da, iregularne situacije se događaju, ali da bi bili vjerni Kristu, tvoja majka i ja živimo već 10 godina kao brat i sestra.“

Tako su živjeli do kraja svoga braka. Peter je umro 1983. u 71. godini. Anne je živjela do 87. i umrla je 2005.

Otac Stravinskas jezik „integracije“ u konačnom izvješću Sinode o obitelji naziva Trojanskim konjem koji je stvoren da bi napao samu srž Isusova učenja o nerazrješivosti ženidbe.

„Ako je istina da osoba ostaje vezana za svog supružnika, iako brak ne uspije, to znači da bilo kakav idući seksualni čin koji osoba počini je grijeh preljuba. Tako je Isus rekao u Evanđelju. Ljudi koji se ne slažu sa ovim učenjem svađaju se s Bogom, a ne Crkvom.“, rekao je.

„Kada mi ljudi kažu da ne prihvaćaju učenje Crkve po pitanju razvoda i ponovne ženidbe, kažem im da svoje stajalište pokušaju precizirati, jer zapravo govoreći o ovom pitanju oni ne prihvaćaju učenje Druge Osobe Presvetog Trojstva.“ Ako su to spremni reći, onda ću im ja reći da ću im se brzo maknuti s puta prije nego udari munja.“

„Ovo učenja o razvodu i ponovnoj ženidbi nije na Crkvi da ga mijenja. Ono dolazi od samoga Boga. Crkva je ovaj nauk uzela vrlo ozbiljno do te mjere da je bila spremna odreći se cijele Crkve u Engleskoj 1530-tih zbog njenog vjerovanja u nerazrješivost ženidbe.“, rekao je.

Otac Stravinskas pojašnjava što je tako jako krivo za Katolike koji su rastavljeni i ponovno vjenčani da bi pristupili Svetoj Pričesti.

„To je grijeh svetogrđa. Grijeh svetogrđa prilazi najsvetijem od Sakramenata. Sveti Pavao kaže vrlo jasno o tome u svojoj Poslanici Korinćanima. On kaže da se osoba prvo mora preispitati i ako nije u doličnom stanju, ne smije primiti Tijelo i Krv Gospodina. Ako prima – a onda postoji i kazna – osoba jede i pije sama svoju osudu. To je najveći od grijeha“, on kaže.

Također se osvrnuo na neka kriva tumačenje Sinodalnih otaca o priči o Emausu koja se nalazi u Evanđelju po Luki, kao primjer za „praćenje“ onih koji su u iregularnim situacijama da bi sudjelovali u Sakramentima.

„Prva stvar oko „praćenja“ je da je to stvarno duhovno djelo milosrđa, to jest opomena grješnicima, da ih se upozori na prirodu njihovog grijeha. Ako pogledamo kako je Isus pratio dva učenika na putu u Emaus, prije svega, on ih je nazvao „bezumnima“  jer su sporoga srca. Tada ih je pratio na putu i otvorio ih za Pisma i ražario njihova srca za istinu koju ona posjeduju.“

„To je način pastoralnog praćenja kojeg Crkva treba dati ljudima u iregularnim situacijama. I ne samo njima, već svakome koji žive u bilo kakvom grijehu.“, rekao je.

Otac Stravinskas je rekao da je svjedočanstvo njegovih roditelja o mogućnosti življenja u iregularnim situacijama dok su istovremeno bili vjerni Isusovim učenjima, relevantno i za Crkvu danas.

„Kada imamo kardinale poput Kaspera i Marxa koji govore da „nije realna“ apstinencija od seksualnog čina i da je „heroizam“ kojeg obični ljudi ne mogu živjeti, to nije samo smiješno i čak štetno, već prkosi pozivu na svetost tako lijepo izrečenom na Drugom Vatikanskom Koncilu.“

„To je stajalište koje ne poštuje moje roditelje i tisuće drugih parova poput njih koji su odlučili položiti svoje povjerenje da bi koračali naprijed u Milosti Božjoj. Naša nas vjera uči da Bog svakome daje milost kako bi izbjegli grijeh. Ljudi to žive.“, rekao je.

Rekao je da svećenici moraju početi koristiti svoj vlastiti primjer potpuno sretnog življenja jer apstiniraju od seksualnog čina, kao primjer ohrabrenja ljudima da budu vjerni Božjem planu za brak i seksualnosti kako ga očituje nauk Crkve.

„Koristeći svjedočanstvo celibata, svećenici mogu reći mladim ljudima da je moguće čekati do braka. On ih ne traži da oni rade nešto što i on sam ne prakticira. Isto tako, on može potaknuti ljude koji su homoseksualne orijentacije da se okrenu od takvog ponašanja. Ponovno, on može reći parovima da oni vjerno žive Crkvena učenja protiv kontracepcije, periodično se boreći sa suzdržavanjem koje Crkva jedino traži da apstiniraju u određenom vremenu, dok se svećenik treba suzdržavati cijeli svoj život.“, rekao je.

„Postoje svakakve vrste situacija kada ljudi, zbog odgođenog razdoblja ili čak trajno, ne mogu imati seksualnu vezu. Mi moramo biti u mogućnosti dati im primjer, čak kada je to na prirodnoj razini, da je to moguće.“

Otac Stravinskas zaključuje riječima Svetog Pavla: “Sve mogu učiniti u Kristu koji me jača.“                   

www.lifesitenews.com/news/my-parents-lived-as-brother-and-sister-for-25-years-so-they-could-receive-c

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *