U jednom od prizora veličanstvene predstave Roberta Bolta “Čovjek za sva vremena”, ugledni katolički odvjetnik Sir Thomas More nalazi se ispred prilično suptilnog kardinala Wolseyja. Nije slučajno da su Sir Thomasa pozvali pred kardinala u to kasno doba. Poziv je došao kao prikaz sile i zlokobna vrsta kazne. Zašto? Zato što se Thomas nije složio s kardinalovim pokušajem da ishodi papin blagoslov za cinični razvod kralja Henrika VIII.
Bilo je to potez iskrivljavanja i manipulacije crkvenim istinama kako bi se postigao “zadovoljavajući” politički cilj: kralj se razvodi, ženi svoju ljubavnicu i ima djecu s njom kako bi nastavio dinastiju. Ali Thomas More, čovjek pošten, prozreo je ovaj lukavi pokušaj da zadovolji apetite na štetu Božjeg zakona. Iziritantani kardinal je mrmljao:
Stalno Vas žalim, Thomase. Kad biste samo mogli vidjeti činjenice pred kojima se nalazite, bez strašnog moralizirajućeg pogleda; s malo zdravog razuma, mogli biste biti državnik.
Sir Thomas odgovara:
Vjerujem da kada državnici napuštaju svoje osobne savjesti radi svojih javnih dužnosti… oni vode svoju zemlju brzim putem u kaos.
Ovaj mi je razgovor pomogao da razmišljam o “strašnom moralizirajućem pogledu”. Gdje je nestao?
Danas smo svjedoci najdublje krize unutar Katoličke crkve u modernim vremenima. To je gubitak moralizirajućeg pogleda. Opisi odvratnog razvrata, cinične manipulacije i besramnog svetogrđa preplavili su novine, web stranice i televizijske vijesti.
Samo u jednoj državi (i čak ne u svim njenim biskupijama), otkrivene su stotine svećenika koji su tijekom desetljeća seksualno zlostavljali preko tisuću djece. Istodobno, otkriveno je kako je kardinal imao “javnu tajnu” zlostavljanja sjemeništaraca već godinama, dok se uzdizao u važnosti i utjecaju. I vidjeli smo uznemirujuće obrasce ponašanja određenih biskupa koji su selili zlostavljače tamo – amo, skrivajući ih i u konačnici sklanjajući se iza zavjese respektabilnosti i uvjerljivosti.
Rezultat? Povrede povjerenja i tjelesnog blagostanja djece, mladih ljudi i budućih svećenika. Povrede zakletve celibata. Kršenje svećeničkog ili biskupskog poziva da budu sluge Božjih sluga.
Možete se rugati fleksibilnom pristupu Istini od strane kardinala Wolseysa, no trebalo bi vam pozliti od suvremenog sirovog i dijaboličnog ugađanja apetitima. Ti “Božji ljudi” su izgubili svoj moralizirajući pogled.
Sir Thomas More i kardinal Wolsey
No, ono što je “moralizirajući pogled”? To je svjetonazor koji Krista ne stavlja jednostavno na vrh liste prioriteta. Naprotiv, za njega Kristom jest prioritet, odnosno objektiv kroz koji se promatraju svi prioriteti. To je suština molitve Sv. Patrika:
Krist sa mnom. Krist preda mnom. Krist iza mene. Krist u meni. Krist poda mnom. Krist nada mnom. Krist meni zdesna. Krist meni slijeva. Krist kada sjednem. Krist kada ustanem. Krist u mojim očima. Krist u mojim ušima. Krist u mom srcu. Krist u srcu svakoga koji na me misli. U ustima svakoga koji o meni govori. U ušima svakoga koji me sluša.
Uronjene u Krista, naše sebične želje i bijedni planovi se rastaču. Naši svećenici, naši biskupi i kardinali, naše pape – i mi sami – pozvani smo (i trebamo) njegovati moralizirajući pogled.
Sir Thomas More učinio je upravo to. U svojim prvim godinama prigrlio je srednjovjekovnu pobožnost dok je redovito molio s redovnicima Londonskog kartuzijanskog samostana. Rigorozne molitve i post su usredotočile njegov um na manifestaciju Božje volje u njegovu životu. No istodobno su ga podsjećali na njegove dužnosti.
Nakon molitvenog razmatranja je li pozvan na svećeništvo, odlučio je protivno. Kao što mi je jedan prijatelj svećenik jednom rekao: “Postoje dva poziva neophodna da postaneš svećenik: poziv na službu i poziv na celibat. Ne možeš biti svećenik, a da ne odgovoriš “da” oboma. “I kao što je jednom spomenuo Sir Thomasov prijatelj, Erasmus iz Rotterdama,” Thomas je izabrao da bude čist suprug umjesto nečistog svećenika”.
Pred ciničnim stavom kardinala i njegove Crkve, pred svećenicima njegove biskupije i svjetovnjacima oko njega, Sir Thomas se nije mogao odreći svoga moralizirajućega pogleda. Odbio je kompromitirati svoju savjest u ime užitka, probitačnosti i svjetovnog uspjeha.
Kao što ga je njegov prijatelj Lord Norfolk zazvao da “čini ono što je on činio”, napravi kompromis (odobravajući poništenje kralja i pristupanje samoprofitovanoj šefici engleske crkve) i dođe skupa sa svojim prijateljima “u zajedništvo”, Thomas je kratko odbrusio, “A kad budemo stajali pred Bogom, a vi budete poslan u raj jer ste radili prema vašoj savjesti, a ja budem proklet zbog ne postupanja prema mojoj, hoćete li doći sa mnom, u zajedništvo?”
U ime savjesti i njezinog svjetla i vodilje, Istine, uz pomoć njegovog moralizirajućega pogleda, Sir Thomas je izgubio njegovu počasnu titulu Lorda Kancelara, njegovo bogatstvo, njegov dom, pristup njegovoj obitelji, njegovo zdravlje, njegovu slobodu i njegov život. Moralizirajući pogled je ono što je Sir Thomasa pretvorilo u Sveca. Umro je kao “dobri kraljev sluga, ali prije svega Božji”.
Nedavno su neki u našoj Crkvi izgubili svoj moralizirajući pogled. Užasno.
Sada je vrijeme da podignemo naš križ i ponovno ga steknemo.
Sada je vrijeme za svece.
Sada je vrijeme.
https://www.thecatholicthing.org/2018/09/12/st-thomas-more-can-guide-us-now/