Skandal biskupa koji su uključeni u homoseksualne aktivnosti ili odgovorni za zlostavljanje djece i odraslih, potresao je Crkvu. Teška ozbiljnost činjenica koje su se do sada pojavile zahtijeva ništa manje od temeljite istrage kako bi se razumjelo opseg i uzroci ovog fenomena. I prije svega očigledno je da je homoseksualni val dosegao tako visoku razinu u Vatikanu da čak utječe i na sljedeći Svjetski susret obitelji koji će se održati u Irskoj od 21. do 26. kolovoza i koji će kulminirati u susretu s papom Franjom tijekom posljednja dva dana.
Ako se trebaju donijeti neke drastične odluke, prva se treba usredotočiti na sastanak u Dublinu: treba pregledati program, kao i položaj kardinala Kevina Farrella kao predsjednika Dikastera za laike, obitelj i život, čija je prisutnost u ovoj ulozi odgovornosti, u najmanju ruku rečeno neugodna.
Ali nastavimo s određenim redoslijedom činjenica. Prije svega, kroz slučajeve u Sjedinjenim Državama (kardinal McCarrick i dr.), Čile i Honduras – koji u velikoj mjeri uključuju kardinale vrlo blizu pape Franje. Ovo je trebalo dovesti do osvjedočenja, da je pravi problem u svećenstvu u biti homoseksualnost. U ogromnoj većini slučajeva, uključujući one koji su priznati u proteklim desetljećima, zlostavljanje djece posljedica je ili proširenje homoseksualne aktivnosti.
To dovodi do druge točke, koja je scenarij koji moramo imati na umu da razumijemo ne samo slučajeve koji su se pojavili posljednjih godina, već prije svega onoga što se pojavljuje iz najnovijih slučajeva koji dovode u pitanje biskupe i kardinale.
Postoji prava mreža homoseksualnih svećenika koji ne samo da skrivaju svoje nemoralno djelovanje, već su tijekom ovih godina provodili jasan plan kako bi potkopali katolički nauk.
Imenovanje isusovca Jamesa Martina, poznatog aktivista koji promiče LGBT program, kao savjetnika Tajništva za komunikaciju u Vatikanu, čija nas priča vodi izravno na Svjetski susret obitelji. Martin je zapravo bio pozvan kao službeni govornik Dublinskog susreta u vrlo jasnom pokušaju da se homoseksualna aktivnost prihvati u okviru obiteljskog konteksta.
To je suptilni pokušaj udara u srce značenja obitelji, izbor koji je već stvorio znatne kontroverze, ali bez ikakvog znaka pokajanja iz Rima. Daleko od toga: prema najboljem znanju, u tijeku su pripreme za uključivanje situacije u kojoj će se tijekom sastanka s papom dati prilika različitim “vrstama” obitelji.
Očigledno, sve će biti napravljeno pod krinkom onoga što znači “dobrodošlicu” s obzirom na teške situacije, ali samo stvarno naivna osoba ne bi shvatila da je to zapravo strategija da se prihvate različite vrste zajednica kao normalne i stoga prihvatljive. U praksi je to upravo suprotno onome što je Ivan Pavao II. Imao na umu kada je 1994. osnovao Prvi svjetski susret obitelji.
Iako je u gornjem tekstu zadržana izvorna terminologija, onoga kojega danas nazivaju papom, na HKZ-u nazivamo njegovim pravim imenom – lažni prorok.