Teolog, koji je kritiziran od strane pape Benedikta u njegovom nedavnom pismu koje je izazvalo kontroverze oko šefa vatikanskih komunikacija, ima veliki utjecaj na teologiju braka pape Franje.
Njemački teolog, Peter Hünermann, (89) bio je imenom spomenut u Benediktovom pismu, koje je govorilo o seriji 11 tomova o teologiji pape Franje koje je Benedikt odbio pročitati. Papa Emeritus je izrazio čuđenje što je Hünermann bio zamoljen da napiše tom. Ovaj dio pisma Vatikan je izvorno pokušao sakriti od javnosti.
Hünermann je vodio “protu-papinske inicijative,” izjavio je Benedikt u svom pismu, i “virulentno je napao magisterijsku vlast pape Ivana Pavla II., osobito po pitanjima moralne teologije”.
“Uz to,” Europäische Theologengesellschaft” (Europska zajednica katoličke teologije), koju je utemeljio, u početku je zamišljena kao organizacija koja je u suprotnosti s papinskim magisterijem. Kasnije, crkveno shvaćanje mnogih teologa blokiralo je takvu orijentaciju, čineći tu organizaciju normalnim instrumentom susreta među teolozima”, dodao je Benedikt.
Hünermann je otkrio 2016. u intervju za Commonweal svoju povezanost i utjecaj na papu Franju.
Odnos teologa s Jorgeom Bergogliom seže do 1968. godine. U istom intervjuu Hünermann je spomenuo privatni sastanak s papom u svibnju 2015. godine koji je, prema riječima novinara, “utjecao na apostolsku pobudnicu” Amoris Laetitia.
Kaplan je napisao kako je Hünermann, koji je uvelike nezapažen u svijetu engleskog govornog područja, “iskoristio seizmički teološki utjecaj koji se proteže sve do Franjine osporavane apostolske pobudnice Amoris Laetitia“.
“Hünermannov rad je taj koji je pomogao pružiti teološku opravdanost [Franjinom] inzistiranju da se Sakrament braka shvaća u manje legalističkim terminima”, napisao je Kaplan.
“Prema Hünermannu, neka srednjovjekovna razmišljanja o teologiji braka prepoznala su da nisu svi Sakramentalni brakovi bili neraskidivi na način na koji se neraskidivost shvaćala u modernom razdoblju”.
Hünermann kaže da neke “situacije” stvaraju “nemogućnost” za određene brakove da “nastave.”
“Ali ako se neraskidivost odnosi na prirodu braka, sasvim je jasno da se [zbog neuspjeha ljudske suradnje] može razbiti. Mogu se pojaviti situacije u kojima je nemoguće nastaviti brak. Ako postoje djeca i tako dalje, treba se nositi s individualnom situacijom i pokušati pronaći pastoralno rješenje”, rekao je Commonwealu.
On bi želio da se Crkva vrati ovom razumijevanju.
Hünermann je i diplomant i profesor emeritus Sveučilišta Tübingen u Njemačkoj, ustanove s kojom su povezana poznatija imena Hansa Kunga, Waltera Kaspera i Josepha Ratzingera.
Kao sjemeništarac pedesetih godina prošlog stoljeća Hünermann je bio fasciniran Kantom, Heideggerom i Hegelom i te je njihovim radovima dopunio svoj studij neoskolastičke filozofije. Kad je počeo studirati teologiju, usredotočio se na rane figure “tübingenske škole”, diveći se njihovom pristupu problemima u modernoj teologiji. Kasnije je studirao u Freiburgu s Bernhaldom Welteom, također ljubiteljem Heideggera, koji je postao njegov mentor.
Hünermann u Argentini
Prema Hünermannu kao što je objavljeno u Commonweal-u, mnogi Latinoamerikanci studirali su u Freiburgu šezdesetih godina, pa je Welte bio pozvan na predavanje u Čileu i Argentini. Kad se stari čovjek vratio, rekao je da bi njemački teolozi trebali imati veći utjecaj u Latinskoj Americi.
“Bilo je važno da idemo tamo kako bismo uravnotežili ne samo novoskolastičnost, nego i pozitivizam koji je filtriran iz Sjedinjenih Država”, rekao je Hunermann Kaplanu.
Stoga su njemački teolozi postavili program razmjene. Hünermann je naučio španjolski i otišao predavati u Buenos Aires, Cordobu, Mendozu, Santiago i Valparaiso. Program još uvijek postoji u cijeloj Južnoj Americi.
Godine 1968. Hünermann je upoznao Jorge Bergoglia, budućeg papu Franju. “Nekad sam prebivao u rezidenciji isusovačkog sjemeništa dok sam predavao u Buenos Airesu”, Nijemac je rekao Kaplanu. [Bergoglio] je režirao novicijat, a kasnije postao provincijal. Tijekom tog razdoblja vidio sam ga gotovo jednom godišnje. Očitovao je određenu duhovnu udaljenost koja me iznenadila. “
Bergoglio, za kojeg je Hunermann vjerovao da dijeli njegovu vlastitu antipatiju prema argentinskom diktatoru generalu Peronu, toliko je dojmio njemačkog znanstvenika da se potonji 2005. godine nadao da će prethodni biti izabran za papu. Kad je kardinal Bergoglio izabran za papu osam godina kasnije 2013. godine, Hünermannove latinoameričke kolege imali su interne veze kako bi uspostavili kontakt između teologa i novoga pape.
Casti Connubii ‘preuzak’
Hünermann je poslao Franji opus o vlastitoj teologiji braka, očito po nalogu Franje, izvijestio je Commonweal. Uključivao je njegovu oštru kritiku najvažnije papinske enciklike o braku predkoncilijskoga razdoblja, Casti connubii (1930).
Dokument kojeg je objavio papa Pio XI. bio je izravni odgovor na anglikansku konferenciju Lambeth koja je koristila argument “teških” slučajeva kako bi “ograničila ili izbjegavala roditeljstvo” pomoću “kontracepciju”.
Papa Pio XI. napao je odluku, opisujući je kao “otvoreno odstupanje od neprekinute kršćanske tradicije” radi “druge doktrine” koja predstavlja “moralnu ruševinu.”
Podupirao je Katolički nauk protiv prekidanja prirodnoga kraja seksualnoga čina, pišući: “bilo kakva upotreba braka koja se vrši na takav način da se djelo namjerno prekida u njegovoj prirodnoj moći stvaranja života, predstavlja prekršaj protiv Božjeg zakona i prirode, a oni koji se upuštaju u takve stvari su obilježeni krivnjom teškog grijeha.”
Hünermann je kazao za Commonweal da se enciklika temeljila na radu isusovačkog moralnog teologa Franza Hürtha, jednog od Hünermannovih profesora u Rimu. No, bivši student bio je kritičan prema radu njegovog učitelja.
“Hürthovo stajalište dolazilo je iz kanonskog zakona i moralne teologije, a sustavna teologija nije bila korištena. Jedan je ishod bilo usko razumijevanje onoga što je značilo da je Sakrament Sakrament”, rekao je Hünermann. “Dokument je bio preuzak za početak i ne zadovoljava složenost situacije s kojom se suočavamo danas.”
Dr. Christian Brugger, autor knjige Neraskidivost braka i Tridentski sabor, rekao je za LifeSiteNews da Hünermann “krivo tumači” doktrinarno učenje o prirodi braka.
“Nije Casti Connubii, nego Peter Hünermann taj koji krivo tumači učenje Katoličke crkve o neraskidivosti braka,“ kaže Brugger. “Katolička crkva je podučavala od vremena Apostola da su konzumirani kršćanski brakovi apsolutno neraskidivi.”
“Stoga, iako može postojati odvojenost prebivanja, ne može – ne, ne bi trebalo, nego NE MOŽE biti raskidanja veze. Stoga, pastoralna rješenja koja ukazuju na to mogu biti suprotna Katoličkoj vjeri i moralnosti,” rekao je.
Drugdje u Commonweal intervjuu kada su ga pitali o mogućnosti ženskih đakona u Rimskoj crkvi, Hünermann je odgovorio da je tema bila “od velike važnosti za njega više od četrdeset godina“. “Mislim da će ženski đakonat biti veliki korak prema integraciji žena u sakramentalnu u službu koju već rade”, kazao je.