Franjo je u ponedjeljak odgovorio na zazor prema Vatikanu, pozivajući Kristovu Crkvu da se “tišinom i molitvom“ bori protiv onih koji stvaraju razdor.
Tišina i molitva. Pogledajmo što bi papa Franjo mogao postići tišinom i molitvom.
Kao prvo traži tišinu. Zašto? Sigurno postoji vrijeme za tišinu. Pred Presvetim Sakramentom. Dok sjediš u predivnoj tišini u misteriju predanja Gospodina našeg Isusa Krista tijekom svete Mise. Tišina u svečanom sjećanju na ljubljenu osobu koja je preminula u nadi da je sada u Gospodinovom mirnom zagrljaju.
No, je li tišina zaista potrebna sada kada je Crkva u krizi? I dok u Crkvi neizbježno postoje oni koji su nesvjesni događaja koji su se proteklog mjeseca dogodili u pontifikatu pape Franje, većina katolika diljem svijeta želi odgovore. Sveti Oče, govoriš li nam istinu? Sveti Oče, govori li Viganò istinu? Sveti Oče, jesi li znao išta o tome?
Dosadašnji papin odgovor žrtvama svećeničkog seksualnog zlostavljanja u SAD-u je uključivao, (parafraziram):
⦁ Svi smo mi krivi i moramo raditi na tome da poboljšamo stvari u Crkvi kao laici
⦁ Ako ste pročitali pismo Carla Maria Vigana koji optužuje mene i ljude kojima sam odan, sami odlučite o tome
Podignute su ozbiljne optužbe i u pitanju su značajne posljedice. I to sve vrijeme nasljednik Sv. Petra ne može naći ikakva druga riješenja osim tišine i molitve.
Franjo traži tišinu. Oni koji mu vjeruju, kažu da je uzrok skandala seksualnog zlostavljanja, prikrivanja i krize koja je uslijedila; pitanje klerikalizma (najčešći korišteni “paravan” pape i njegovih suradnika). Tvrdim da Sveti Otac nije ni jednom spomenuo pravi problem.
Traži tišinu, ali zašto? Viganòvo pismo implicira da je papa Franjo počinio teške zločine protiv svog puka. Tišina bi mu vrlo dobro došla. Ironija je u tome da ako postoji podijeljenost u Crkvi, ona je tu samo zato što papa Franjo, nevin ili kriv, nije odgovorio na goruće pitanje. Svaki put Franjo stavlja breme ovog skandala na vjernike Crkve umjesto da uzme odgovornost na sebe (i na one biskupe i nadbiskupe koje je on postavio usprkos savjetnicima koji su imali bolje kandidate na umu), on i dalje žrtvuje ljude koji zaista pate: djecu, studente, adolescente i sjemeništarce koji su bili seksualno i fizički zlostavljani od strane McCarricka među klerom u SAD-u. On uzrokuje patnju, ponovno i iznova, institucionalno, preko svojih djela ili manjka djela.
Zašto ovo čini? Neprekidno?
Ovo nas dovodi do njegovog idućeg prijedloga da se borimo protiv “podijele”: molitva. Ivan Vianney je rekao, “Molitva je unutarnja kupka ljubavi u kojoj duša sebe zaranja.” Molitva pape Franje je prenošena javno preko kamera, Instagrama i Twittera, od prvog dana njegovog pontifikata. Tu se krije jedno važno opažanje: papa Franjo se izvana trudi pred medijima iznjeti mišljenje. Glasno objavljuje činjenicu da ne prebiva u prostorijama koje su ponuđene papama. On živi život “vizualnog siromaštva,” u aspiraciji da bude na sliku slavnog Franje Asiškog, njegovog imenjaka. Ali Franjo Asiški je imao duhovno i ununtarnje siromaštvo. Predao je sva svoja svjetovna dobara kako bi postao siromašan, da, ali njegova duhovnost poricanja samoga sebe u Gospodinovoj uzvišenosti je glavna misao misije ljubljenog sveca. Sv. Franjo nikad ne bi potkopavao Katoličku doktrinu o braku, svetosti života, spolnosti, svetoj Euharistiji i što je najvažnije o ulozi obitelji u Božjem planu kao što je to papa Franjo učinio. Papa Franjo je izmijenio Crkvena učenja, u biti modernizirajući učenja o istospolnoj privlačnosti; dozvolio je ljudima koji žive u preljubu da se pričešćuju i ismijavao je katoličke obitelji što su previše poput “zečeva” u podizanju djece.
Zašto bi predlagao molitvu? Naravno, mogao bi od svih tražiti da molimo za mir i kraj svim mukama. Ili bi nas mogao zamoliti da svi zakopamo glave [u pijesak], zatvorimo usta i zaboravimo sve rečene optužbe što je Carlo Maria Viganò izjavio protiv njega i njegove družbe. Može li biti da on želi da ne obraćamo pozornost na njega, na McCarricka, Wuerla i Tobinsa dok mi, stado, šutimo u molitvi?
Tišina je ono što papa trenutno traži od nas. Tišina i molitva.
Nastavit ću se moliti za Svetu Stolicu i Crkvu koja je dana Sv. Petru da bude vođena preko samog Isusa Krista. Molit ću za bezbrojne žrtve svećeničkog zlostavljanja za njihove obitelji kao i to da nađu način da se iscjele u svetoj Božjoj ljubavi. Također ću moliti za predivne svećenike koji se ističu, koji su zaprepašteni zbog ovog skandala i manjkom papinog odgovora, da nastave biti hrabri unatoč kukavičluka svojih vođa. I zadnja stvar, nastavit ću moliti za odane laike koji po svemu sudeći osnažuju svoju vjeru usprkos nedostatka iskrenosti i vodstva s najviših vrhova Crkvene hijerarhije.
No, neću šutjeti. Tišina samo dokazuje još više papinu krivicu. Neću šutjeti dok Kristova Crkva žeđa za vođama koji će nazvati herezu i nepravdu pravim imenom. Nastavit ću slobodno govoriti. Govorit ću Istinu. Govorit ću o radosnoj vijesti. Riječ vječnog života preživjela je mnoge pokvarene pape i mnogo nesreća prije i nastavit će se i dalje živjeti iznad vaše šutnje, papa Franjo.
https://onepeterfive.com/silence-prayer-house-falling/
Iako je u gornjem tekstu zadržana izvorna terminologija, onoga kojega danas nazivaju papom, na HKZ-u nazivamo njegovim pravim imenom – lažni prorok.